Kult oružja, zveckanje oružjem, posjedovanje oružja - legalnog ili ilegalnog - pretvara društvenu ili osobnu patologiju u masovno ubojstvo ili teroristički čin. U slučaju 13-godišnjeg dječaka ili pak 18-godišnjeg Bezuka.
Ponovno se vidi da ipak ubija oružje, a ne samo mračno srce poremećenog masovnog ubojice
Danijel Bezuk, 18-godišnji terorist iz Kutine, bio bi samo još jedan gnjevni i zaludjeli fanatik da mu netko nije gurnuo oružje u ruke.
S njegovim Facebook objavama punih topova i mitraljeza, Thompsona i Gotovine, s desničara i radikala, bio bi tek jedan poremećeni mladić kakvih na društvenim mrežama ima na bacanje.
Međutim, s kalašnjikovom u rukama postao je desničarski terorist koji je prvo pucao na Banske dvore i na policajce koji su ga čuvali, a zatim ga uperio u sebe. Nakon njegova fatalnog čina policija je u obiteljskoj kući pronašla razno oružje, puške i stotine komada streljiva.
13-godišnji masovni ubojica iz Beograda, bio bi možda tek još jedan izoliran, frustriran klinac zadojen video igricama, prožet psihopatologijom i ispunjen mržnjom prema svojim školskim kolegama čiju likvidaciju je dugo planirao.
Nažalost, dva pištolja iz tatinog sefa pretvorila su ga u masovnog ubojicu.
POGLEDAJTE UŽIVO: PROSVJED JUTRO NAKON UBOJSTVA
Bez krvavih posljedica
I sve ovo o čemu se sada piše - narcizam, video igrice, roditeljski odgoj, zatrovano društvo, dječački sram, sociopatologija - prošlo bi bez krvavih posljedica da nije bilo oružja u njegovim rukama.
Da ga otac nije preparirao da bude strijelac i gurnuo mu oružje u ruke još od malih nogu.
I zato se opet vidi kako ubija oružje, a ne mračno srce masovnog obojice.
Bez oružja u rukama maloljetnika možda bi došlo do neke druge vrste incidenata, do drugog oblika nasilja, do drugih vrsta trauma koje bi se ispoljile u životu ovog dječaka, ali i Danijela Bezuka.
Bezuk bi danas vjerojatno još bio živ. Kao što bi ostalo živo devetero osoba iz beogradske osnovne škole.
POGLEDAJTE VIDEO: BEOGRAĐANI ODALI POČAST ŽRTVAMA MASAKRA
Oružje u rukama
U modernom društvu ima raznih poremećaja s kojima se stručnjaci, institucije, roditelji, djeca moraju nositi i protiv kojih se moraju boriti. Ali to sve ostaje u domeni podnošljivog, daleko od jučerašnje tragedije u Beogradu.
Oružje čini ljude masovnim ubojicama. Čini ih teroristima. Čini ih prijetnjom za živote njihove okoline ili zajednice.
Dječakov otac držao je pištolje u sefu i vodio sina na vježbe gađanja. Bezukova obitelj čuvala je oružje u kući i dvorištu.
Ali još gore, u godinama prije Bezukova terorističkog čina, političari su stvarali kult oružja i promovirali korištenje oružja.
"Čuvajte svoje oružje"
Saborski zastupnik Željko Glasnović na Facebooku je objavljivao fotografije na kojima pozira s kalašnjikovom i navodno cilja "udbaše". Zastupnik HDZ-a Stevo Culej, nakon što mu je policija zaplijenila oružje, poručio je "Hrvaticama i Hrvatima da bolje čuvaju svoje oružje", a u saborskoj raspravi izjavio da bi "svaki zdravi Hrvat u pograničnom području sa Srbijom trebao imati oružje pri ruci".
A i predsjednica države Kolinda Grabar Kitarović voljela je pozirati na streljani s automatskim oružjem u rukama.
Srbija, s druge strane, službeno je peta najnaoružanija nacija u svijetu i prva u Europi, te država koja od kasnih osamdesetih vodi ratove ili kreira atmosferu ratnog stanja, agresije, huškanja i izmišljanja neprijatelja.
A sad je i Pink na svojoj web stranici objavio članak o tome da "svi slični zločini po broju žrtava blijede u odnosu na masakr u Beogradu". Kao da je to stvar prestiža.
Kult oružja
I taj kult oružja, to zveckanje oružjem, to posjedovanje oružja - legalnog ili ilegalnog - pretvara društvenu ili osobnu psihopatologiju u masovno ubojstvo ili teroristički čin.
Dječak je imao u torbi i dva Molotovljeva koktela. Kao i onaj prosvjednik s oproštajnim pismom ispred Središnjice HDZ-a prije koji mjesec.
Američki pobornici oružja, u zemlji s uvjerljivo najvećim brojem masovnih ubojstava i oružanih pohoda, tvrde kako ne ubija oružje, već ubijaju ljudi. No ovaj slučaj u Beogradu pokazao je da ipak ubija oružje u rukama masovnog ubojice.
Bez njega, on bi bio tek još jedan anonimni poremećeni dječak. A osmero djece i jedan školski zaštitar sad bi bili živi.
POGLEDAJTE KOMENTAR ALEKSANDRA VUČIĆA NA MASAKR U BEOGRADU