Pomogao više od 1000 ljudi na Baniji: Pokretalo me to što sam znao da mogu nešto promijeniti

Ivan u svakom razgovoru inzistira da ovo nije njegova osobna nagrada. On smatra da je ovo nagrada svih koji su preko Solidarne doprinijeli pozitivnoj promjeni na Baniji, od malog tima hrabrih žena koje svakodnevno rade, do volonterki, donatora, suradnica, ali i svih korisnika njihovih programa.

POGLEDAJTE VIDEO:

Pokretanje videa...

00:36

Zagreb: Ivan Blažević, predsjednik udruge Solidarna | Video: 24sata/Slavko Midžor/PIXSELL

- Nemoguće bi bilo nabrojati svih 35.000 ljudi koji su dali dio sebe za druge, i to baš preko Solidarne. Hvala im svima što su ljudi u teškim trenucima mogli računati na njih pa makar ih nikad nisu ni vidjeli ni čuli - rekao nam je Ivan Blažević, ovogodišnji dobitnik nagrade Ponos Hrvatske i predsjednik Zaklade Solidarna. 

Skupili 17 milijuna kuna

- Pokreće te to jer vidiš da možeš napraviti promjenu, kaže nam Ivan čija je Zaklada nakon potresa na Baniji skupila nevjerojatnih 17 milijuna kuna za ljude na Baniji. Također sa svojom ekipom u dvije godine od potresa sagradili su više kuća na tom području od Vlade Republike Hrvatske

- Inicijalni impuls je bio kao i svima drugima sjesti u auto i krenuti za Petrinju, Sisak, Glinu i okolna sela. S druge strane, postoji profesionalni impuls jer smo mi i nakon zagrebačkog potresa pomagali ljudima. Imali smo interno postavljeno infrastrukturu i procedure. Sjećam se kada se dogodio potres dva ili tri sata kasnije smo se čuli tadašnja upraviteljica Marina Škrabalo i ja i samo je bilo da idemo. Nismo puno razmišljali - kaže nam Blažević dodajući kako su bili svi na godišnjem odmoru koji je odmah prekinut. 

Već četiri ili pet sati nakon razornog potres njegova Zaklada izašla je s javnim pozivom za donacije. Kaže da je, s obzirom na zagrebački potres, sve već bilo uigrano. 

- Nakon zagrebačkog potresa podijelili smo oko milijun kuna pomoći, računali smo da smo ovdje mogli skupiti dva ili tri milijuna, ali smo to podcijenili, mi smo na kraju kroz par mjeseci skupili 17 milijuna kuna, što je značilo da možemo veće stvari raditi - kaže nam. 

Pomogli više od 1000 ljudi

Nakon što se krenulo s prikupljanjem novaca, sjeo je sa svojim kolegama, te su tražili mjesto gdje mogu napraviti najveću promjenu. - Prvo smo nabavljali mobilne kućice i kontejnere, gradili smo manje drvene kućice za samce, podijelili smo financijske donacije, imali smo više modela stambenog zbrinjavanja. Samo oko tog potresa pomogli smo više od 1000 ljudi - govori nam Blažević. 

Dodaje i da su to obični ljudi koje je pogodila katastrofa, jedan od problema je bio i što ljudi nisu naviknuli na to da im netko pomaže. 

- Drago ti je da možeš pomoći. Često ljudi teško i prihvaćaju pomoć jer nisu navikli na to. Ljudi su tamo teško živjeli i prije potresa, snalazili se, pa ih je još zadesila katastrofa - kaže Blažević.

- Kad bi završili kuću još je ljepši osjećaj jer smo uspjeli. U tom poslu ako ste tamo stalno morate si stvoriti emocionalnu branu da vas ne pogodi sve što vidite, pogotovo jer smo se fokusirali na sela oko gradova i na one najugroženije. Morali smo si stvoriti distancu prema emocijama, čisto da nama bude lakše - otkriva nam čovjek koji je nakon potresa na razorenoj Baniji proveo i dane i noći. Ističe i kako je ostao u kontaktu s ljudima kojima su pomogli, također mu je i drago da su stvorena nova prijateljstva.

- Jesam, emotivac sam, nemam problem zaplakati na filmove ili pjesme. Ipak, nije mi se nikad desilo da na Baniji dođem kod nekoga i zaplačem, prvo jer sam tamo profesionalno. Tamo sam došao poslom, vjerujem da i ljudima ne bi bilo ugodno da neko dođe i plače nad njihovom sudbinom - kaže nam. 

Ne krije da za uspjeh, to što je pomogao tolikim ljudima, mora postojati i neki pokretač.

- Pokreće te jer vidiš da možeš napraviti promjenu. Pokretalo me to što sam znao da imamo priliku nešto promijeniti. Kad vidiš promjenu, negativne stvari zaboraviš - otkriva i dodaje da mu je posebno zasmetao odnos države prema tim ljudima. 

Zamjera državi

- Nakon što su prošle dvije godine od potresa država se malo sabrala i pokrenula a mi smo cijelo to vrijeme trubili što i kako se može. Nije dolazila volja za ozbiljnijom suradnjom, to mi je možda najveća frustracija, što država nije odradila kako treba, a mogla je - zaključio je Blažević.