Andrej Plenković spremno je ovih dana podijelio informaciju o tome da je postao žrtva nove terorističke prijetnje, zbog čega je policija okružila Banske dvore. Ono što se radi u tišini, sad je postala predizborna parola.
Prvog proljeća u jako dugo vremena Andrej Plenković uspio je ugasiti ideološke ratove.
Najprije se pomirio s nacionalnim manjinama i antifašistima u Jasenovcu, a zatim ukazao na misi za žrtve Križnog puta u Macelju, okružen zastavama s pozdravom "Za dom spremni" i drugim obilježjima ustaške države.
Jer ipak je ovo predizborna godina.
No ako je premijer u godini prije izbora uspio utišati ratove ustaša i partizana, zakopati povijesne i ideološke polemike oko NDH i antifašista, u prvi plan je spremno gurnuo terorističke prijetnje.
"Tih prijetnji ima puno", komentirao je Plenković ovih dana, nakon što je interventna policija blokirala prostor oko Banskih dvora, reagirajući na telefonsku prijetnju napadom na Vladu.
"Akt prema meni"
Podsjetio je pritom na teroristički napad Danijela Bezuka na Banske dvore. "Izvršio je napad ne nužno da rani policajca Oskara Fiurija, nego da izvede teroristički akt prema Vladi, tj. prema predsjedniku Vlade, prema meni", kazao je premijer, objasnivši kako "postoje ljudi koji šalju prijetnje", te da "moramo osvijestiti da postoje ljudi koji prijete, koji se okupljaju i čije namjere nisu niti demokratskog niti miroljubivog karaktera".
Na pitanje novinara zašto te podatke objavljuje javno, Plenković je pomalo iritiran odgovorio: "Najbolje bi bilo da šutimo i čekamo da netko nekoga ubije? Pa da se svi onda zatečemo: To postoji kod nas?".
Zanimljivo, prije tri godine kad je Bezuk najprije pucao na Banske dvore i policajce, a potom i na samog sebe, Plenković je tjednima odbijao izgovoriti riječ "terorizam", kamoli desničarski. U zadnjih godinu dana ne prestaje govoriti o terorizmu, i to isključivo onom usmjerenom prema njemu osobno.
Govorio je o tome na saborskim odborima, govorio je o tome nakon prosvjeda ispred HDZ-a, govori o tome sada kad je policija okružila zgradu Vlade.
Nema smisla ako se ne zna
Stručnjaci za sigurnost izrazili su čuđenje zbog činjenice da se takve akcije komentiraju javno. "Inače u svijetu visoki dužnosnici ne komentiraju obavještajno-sigurnosne operacije, to komentira onaj tko je za to nadležan", komentirao je Ivica Mandić za Novu TV.
No Plenković se toga ne drži. On uporno naglašava opasnost od terorističkih udara i rušenja državnog poretka, uznemirujući time javnost, zastrašujući građane, ali najviše od svega, prikazujući sebe kao žrtvu.
To je dosad bila manira autokratskih lidera, poput Tayyipa Erdogana ili Aleksandra Vučića, koji permanentno kreiraju atmosferu izvanrednog stanja kako bi mobilizirali javnost, utišali kritičare i solidarizirali građane u svrhu njihove zaštite.
Šutnja je zlato
Naravno, nije sporno da se sigurnosne službe trebaju baviti suzbijanjem takvih prijetnji, razbijanjem terorističkih grupa, kao i detektiranjem govora mržnje, ali to ne smije postati parola kojom barataju političari, naročito vladajući.
Osim ako se premijer Plenković odjednom ne zalaže za otvoreno društvo i transparentnost rada tajnih službi.
I tako, još prošle godine Plenković je ratovao s manjinama i antifašistima u Jasenovcu oko zakonske zabrane ustaškog znakovlja, još do prošle godine trpio je udarce radikalne desnice oko Bleiburga i afirmacije ustaštva, a ove godine otvorio je ratove s teroristima.
Uloga žrtve
U predizbornoj godini utišao je antifašiste radi europskog imidža, smirio ustaše zbog HDZ-ovih birača, a pojačao teroriste zbog potenciranja uloge žrtve.
Tako će se i sve kritike na njegov račun, sve prozivke, svi napadi gledati kroz prizmu ohrabrivanja terorizma, jer sada je vrijeme da svi zbijemo redove oko premijera kao simbola zaštite ustavnopravnog poretka. Dok će Plenković, onako usput, terorističku prijetnju koristiti kao alibi za zaoštravanje kontrole.
Prije samo nekoliko dana Plenković je objavio kraj rata s koronom. U istom dahu otvorio je rat s domaćim terorizmom. Čekamo izbore da proglasi pobjedu.
