Pobjeda malog Tina: 'Hvala vam, sad mogu i ja hodati!'

Odmah se po rođenju vidjelo da maleni Tin Branković (2) iz Vinkovaca ima deformirana stopala. Bila su okrenuta prema unutra i izobličena, a kasnija dijagnoza definirala je to kao 4. stupanj ekvinovarusa. Kako ta dijagnoza obično prati i drugu, ubrzo se ustanovilo da Tin boluje od rijetke bolesti artogripoze multiplex congenita, što je zapravo izostanak mišićnog tkiva u stopalima, ukočeni zglobovi i slaba pokretljivost nogu. Iako su njegovi roditelji Vita (37) i Josip (30) u početku bili očajni jer im liječnici u Hrvatskoj nisu davali optimistične prognoze da će dječak ikad moći samostalno hodati, oni su bili odlučni da to ipak ne bude tako.

POGLEDAJTE VIDEO:

Pokretanje videa...

01:29

Tin Branković | Video: 24sata Video

- Da moje dijete cijeli život bude u invalidskim kolicima za mene nije bila opcija - kaže Vita, koja je odmah počela istraživati gdje i koji liječnici mogu Tinu pomoći u ostvarenju jedine želje - da prohoda. Preko roditelja čija djeca imaju sličnu dijagnozu doznali su za doktora Dussa u Njemačkoj koji radi u specijaliziranoj ortopedskoj klinici u Aschauu. Poslali su mu sve Tinove nalaze i doktor je rekao da bi želio pregledati malenog pacijenta. Mama Vita je nezaposlena kozmetičarka, a tata Josip je, zbog nemogućnosti pronalaska posla u Hrvatskoj, morao na privremeni rad u Njemačku. Nasreću, preko Grada Vinkovaca za njih su saznali mediji koji su pokrenuli akciju sakupljanja pomoći.

- Nakon što je objavljen tekst o Tinu, puno ljudi nam je pomoglo i neizmjerno smo zahvalni svima. Posebno smo zahvalni treneru Nenadu Bjelici, koji je organizirao akciju za nas i koji nas je spojio s nogometašem Petrom Bočkajem. Kad su se Tin i on sreli, rodila se neizmjerna ljubav i Petar je od tada neprestano uz nas. U međuvremenu je Tin u Njemačkoj imao dvije operacije na stopalima - svaka je trajala po tri sata i bile su iznimno zahtjevne. U nogice su mu stavljene metalne šipke koje je nosio neko vrijeme, a potom su one izvađene i dobio je malene ortoze koje zapravo mora nositi neprestano, dan i noć - kaže mama Vita dodajući kako su zbog svih tih skupih zahvata prodali stan u Vinkovcima i kupili manju kuću preko APN-a u susjednim Mirkovcima, gdje Tin sad ima dovoljno travnate površine u dvorištu da se može igrati bez straha od pada. Iako je pred Tinom još puno bolova, operacija, namještanja nogica putem ortoza i učenja, doktor Dussa rekao je roditeljima da će dječak prohodati do treće godine, no Tin ih je sve iznenadio. Upornim radom prohodao je s dvije godine te tako iznenadio i svoga doktora. Maleni je, uz to, i vrlo pametan i inteligentan pa mu je jasno da su svakodnevne vježbice koje mora raditi vrlo važne za njega.

- Tinovo napredovanje redovno objavljujem na našoj Facebook stranici, također i sve nalaze, troškove, najavljene preglede... Sve transparentno da se vidi na što je potrošen sakupljeni novac. Ljudi nas pitaju je li on sad izliječen, nažalost nije. Ta bolest je neizlječiva. No ono što mi možemo napraviti je do njegove 18. godine, do prestanka rasta, poboljšati mu mišićnu masu, kosti, tetive, učiniti sve da donekle normalno hoda. Desno koljeno i dalje nije dobro, s lijevim ima manje problema i može čučnuti. Desno ne savija. Kako obično idemo na kontrole tri-četiri puta godišnje, tako i sad u kolovozu moramo opet zbog ortoza. Ima dnevne, u kojima mora biti stalno, i noćne, koje ga jako bole i žuljaju pa mu ih je teško nositi. Sad ćemo morati, čini se, izraditi nove. Tin može samostalno hodati nekih 45 minuta, a onda se mora odmoriti. Kako ima neujednačen hod, tako se to odražava i na razvoj kuka, koji sad također postaje problem. No doktor kaže da će pratiti Tinov rast još dvije-tri godine, pa odlučiti o daljnjim operacijama - tumači mama dodajući kako je rast djeteta veliki problem kod dijagnoze artrogripoze. Vrlo često Tinove noge mora masirati jer se maleni rasplače kad ga bole.

Svi ti odlasci u Njemačku i pregledi nisu jeftini. Dva-tri puta godišnje Tin mora na podešavanja ortoza što stoji više od 2000 eura. Sad mora raditi nove i bez 8-9 tisuća eura o tome ne mogu razmišljati, a primanja su im i dalje ograničena. Naime, mama Vita mora svakodnevno biti uz Tina pa ne može raditi. Dobila je status njegovateljice, ali on istječe ove godine jer je Tin prohodao pa komisija smatra da preduvjeti za taj status više ne postoje. Stoga je upisala Tina u vrtić za jesen i zatražila asistenta pa će vidjeti hoće li maleni uopće biti primljen u vrtić.

- On hoda, ali nije samostalan. Ne može sam uz stepenice, padne čim ga malo gurneš, ali ustane sam i nastavi dalje, ne puže uopće, nego sve radi sjedeći. Nadam se da to sve neće biti otežavajuća okolnost za primanje u vrtić jer ja nešto moram početi raditi - kaže Vita, koja od Tinova rođenja i uspostavljanja dijagnoze vodi svoj intimni dnevnik u kojemu piše sve o sinovoj bolesti, operacijama, vježbama, savjetima, svojim strahovima i svemu što je doživjela u ove dvije godine.

- Odlučila sam to pretvoriti u knjigu i sad sam već pred kraj s pisanjem. Na kraju godine bit će promocija te knjige koju sam nazvala ‘Put malog heroja Tina’, jer tako se zove i naša Facebook stranica, i cilj je njenom prodajom namaknuti nova sredstva za daljnje liječenje. Knjiga će biti dobar vodič za roditelje čija djeca boluju od iste ili slične bolesti jer će u njoj naći sve smjernice o tome kako pomoći djetetu i doći do izlječenja - kaže Vita.

Račun za pomoć Tinu Brankoviću je u PBZ Zagreb - račun u eurima IBAN HR41234400093235109832, devizni račun IBAN HR2323400093235109865