Sve je jasno: premijer se buni zbog toga što mediji "sakrivaju" one vijesti koje njega vesele, poput rasta kreditnog rejtinga, i što otkrivaju ono što njega ljuti, poput korupcijskih afera, uhićenja, transkripata i slavnog AP-a.
Plenković uporno širi teorije zavjere i priča o medijskoj uroti. A to opasno smrdi na represiju
Prvo je na Aktualnom prijepodnevu u Hrvatskom saboru ostao pri svojoj formulaciji o "medijskoj osovini zla", izrečenoj na stranačkom skupu prije zadnjih parlamentarnih izbora, a onda je istoga popodneva u obraćanju novinarima upozorio da s medijima "nešto nije u redu".
Ponovno se, kao i u Saboru, osvrnuo na vijest o povećanju kreditnog rejtinga Hrvatske koja ga očito jako svrbi, naglasio kako je "na svim naslovnicama ključnih dnevnika, osim jednog, ta vijest bila sakrivena", a onda zaključio: "Ako imate povijesni rejting i ta dobra vijest bude izignorirana u medijima, onda tu nešto nije u redu".
Da nije opet na djelu "osovina zla"?
"Je li išta od onoga što sam izgovorio bilo neistinito", odbrusio je Plenković jučer ujutro SDP-ovoj zastupnici na njezino pitanje stoji li kod izjave da su "Telegram, N1, Index, 24sata i Nacional osovina zla".
Mora da je neka zavjera
I tako, premijer je ovih dana brižljivo upotpunjavao svoj medijski spomenar, izrezivao naslove i svoje impresivne fotografije, i primijetio da tu "nešto nije u redu". Zašto, pobogu, nitko ne ističe njegove velike uspjehe?
Mora da je to neka zavjera.
"To je ozbiljan problem hrvatskog društva, što nam je bitno, što bi građani trebali znati ili što bi trebalo sakriti", kazao je Plenković koji očito čvrsto vjeruje da su mediji namjerno sakrili vijest o povećanju kreditnog rejtinga Hrvatske.
Premda je ona uredno objavljena u svim medijima.
I tako, nalazimo se u intrigantnoj situaciji: Plenković zamjera medijima da "sakrivaju" stvari koje bi on htio raspaliti na svim naslovnicama, kao što im zamjera da preko svih naslovnica raspaljuju stvari koje bi on želio sakriti.
Primjerice, korupcijske afere, uhićenja ministara, transkripte, razne "AP-ove"...
Plenković bi želio da mediji ističu uspjehe, a zakapaju kosture. Pa koji premijer ili vladajući političar to ne bi želio?
Pitajte Zorana Milanovića o čemu bi on htio čitati u novinama i što bi htio gledati na televiziji. Ili Ivana Penavu. Ili Nikolu Grmoju. Ili Sandru Benčić. Ili Peđu Grbina, ako on još uopće postoji.
Opterećen medijima
Plenković je opterećen medijima i novinarima koje smatra pristranima. Ali samo one koji nisu pristrani samom Plenkoviću, HDZ-u i njegovoj Vladi. Njih voli, cijeni, poštuje i nikad ne kritizira, ostale svrstava u "osovinu zla".
U demokratskom društvu mediji, izloženi tržištu i preživljavanju, tretiraju vijesti u skladu s vlastitim procjenama, sklonostima i uređivačkim politikama. U diktaturama, mediji pišu ono što veliki vođa želi da se piše.
Plenković se kao čitatelj može ljutiti na medije kad ne stavljaju na naslovnice ili u prve minute dnevnika vijesti koje njega zanimaju ili veličaju. I koje bi on stavio u svoj spomenar.
Napada kao premijer
Ali kad napada medije kao premijer, i to u državi u kojoj je već pokorio ili okupirao sve druge institucije, uništio opoziciju, zavladao gotovo svim aspektima društva, utišao skoro sve džepove otpora, onda je to zabrinjavajuće.
I to nedugo nakon što se redovito objavljuju rezultati istraživanja o opadanju medijskih sloboda u Hrvatskoj, najvećim dijelom pod utjecajem vladajuće strukture.
To bi također trebalo biti na naslovnicama. Ne samo kreditni rejting. I to je ono što zapravo "nije u redu", a ne činjenica da kreditni rejting nije bio na naslovnicama u onolikoj mjeri koliko je premijer to želio.
Plenković je, naravno, prijatelj i štovatelj medija i novinara koji pišu, kritiziraju ili prozivaju njegove političke suparnike ili protivnike.
Kao što su to uvijek političari u opoziciji, što se rapidno i drastično mijenja po njihovu dolasku na vlast.
Prijetnje i mržnja
Ali kad imate premijera u trećem mandatu koji upozorava, i to javno, da s medijima "nešto nije u redu" i govori o nekakvim "osovinama zla", onda je jasno da ne samo da prijeti političkom represijom koju vlast može nad medijima provoditi na više načina, širi nepovjerenje i prezir javnosti i publike prema medijima, te istodobno medijima i novinarima stavlja metu na leđa.
Novinari čija se imena nalaze po raznim listama uhićenih terorista, koji su izloženi prijetnjama i pritiscima na društvenim mrežama ili u svakodnevnom poslu, nisu zaštićeni kao premijer koji se kao najzaštićeniji političar u državi žali zbog napada i urota, da bi zatim sam kreirao urote protiv onih koji ne uživaju zaštitu blindiranog auta i policijske pratnje.
To je ono što "nije u redu", a ne činjenica da mediji nisu u odgovarajućoj mjeri proslavili povećanje kreditnog rejtinga, uz veličanstvenu fotografiju najboljeg premijera.
Andrej Plenković se buni što mediji "sakrivaju" ono što njega veseli i što otkrivaju ono što njega ljuti.
Ali dokle god je tako, ima još nade za hrvatsko društvo. Kad se to ugasi, Hrvatska je gotova.