HDZ i dalje traži predsjedničkog kandidata, a jedan mu stoji pred nosom. Plenković se hvali da je pobijedio na svim izborima, pa neka onda pobijedi i na predsjedničkim. Pomogao bi HDZ-u i srušio bastion oporbe.
Plenković se voli hvaliti svojim izbornim pobjedama. Pa neka sad pobijedi Zorana Milanovića
Bio je to svojevrsni ego trip.
Andrej Plenković osvojio bi najviše preferencijalnih glasova na parlamentarnim izborima da nije bilo tog nesretnog Ivana Anušića, ipak je osvojio najviše preferencijalnih glasova na europskim izborima i prošlog vikenda osvojio je čak 99,7 posto glasova (minus 204 zabludjela diletanta) na stranačkim izborima.
A sad ostaju još samo predsjednički.
"Treba biti pobjednik, to je jedini kriterij", odgovorio je premijer Plenković na pitanje novinara koji su kriteriji za odabir HDZ-ova kandidata za predsjedničke izbore.
A tko je veći pobjednik od Andreja Plenkovića?
"Mislim da Plenković može pobijediti Zorana Milanovića", poručila je prošloga tjedna Zdravka Bušić, potpredsjednica HDZ-a, a Zoran Milanović jučer je istaknuo kako bi "bilo fora" da se Plenković kandidira za Pantovčak.
Sam Plenković odbacio je tu mogućnost i kaže kako "za razliku od Milanovića, ne misli da može biti baš sve u isto vrijeme". Istaknuo je da je dobio povjerenje upravljati Vladom što će raditi i iduće četiri godine.
Već je odustao od EP-a
Ali isto tako Plenković je dobio povjerenje birača za mandat u Europskom parlamentu, pa se službenim dopisom odrekao te funkcije. Jednako se tako može odreći i funkcije premijera. Ne bi bio prvi HDZ-ov premijer koji je to učinio.
Jer je, prema urbanoj legendi, htio spasiti HDZ, a valjda i Hrvatsku.
Sada to može učiniti i Plenković. Može spasiti HDZ tako što će svojom kandidaturom, kao istinski, gotovo serijski pobjednik, srušiti i zadnji bastion otpora njegovoj i HDZ-ovoj prevlasti.
Pa Plenković osvoji Pantovčak, ostavi Vladu nekom od svojih HDZ-ovaca, a oporbi oduzme svog lidera u formi predsjednika Republike.
Naravno, kad bi to bilo tako jednostavno.
Jer Andrej Plenković bi sad doista morao pobijediti. Ne skupiti više glasova od desetina drugih kandidata na izbornim listama, ni više glasova od nepostojećih protukandidata na stranačkim izborima.
Prilika za revanš
Plenković bi morao skupiti najviše glasova na razini čitave Hrvatske i pritom pobijediti najtežeg protukandidata. Onoga koji je pokušao njega pobijediti na parlamentarnim izborima.
Nije vrag da se Plenković boji izaći na predsjedničke izbore?
Jer, što mu drugo ostaje? Kao premijer je u dva mandata pokazao što zna i može, ne mora se više dokazivati. Prebrodio je, kako sam papagajski ponavlja, najteža iskušenja i ostvario najveće rezultate od svih premijera. Nije se izborio za fotelju u administracijii u Bruxellesu, čak ni onu koju mu je maznula estonska kolegica Kaja Kallas.
A nema nikakve sumnje da se Plenković već umorio u Banskim dvorima.
Dobro bi mu došla mala pošteda na Pantovčaku. Gdje bi bio okružen šumom i obožavanjem, a ne oporbom, koalicijskim partnerima i stranačkim korumpiranim mangupima.
Kao Vučić
Umjesto da se muči pronaći kandidata koji će biti sposoban pobijediti Milanovića, ali istodobno biti dovoljno neambiciozan da premijeru prepusti dominaciju u ustavno-političkom ringu, Plenković bi trebao okrenuti ploču: on će ići na Pantovčak i za sobom u Banskim dvorima ostaviti svog potrčka. Otprilike kao Aleksandar Vučić.
Samo, kako se domoći Pantovčaka?
To je već godinama bastion oporbe. Nekad HDZ-ove, ali uglavnom SDP-ove. Ili sada DP-ove.
Hrvatska u predsjedniku države već tradicionalno vidi lidera opozicije i protutežu dominaciji premijera, a Plenković se ne uklapa u tu paradigmu. On je dosad bio taj kojem se mora stvoriti protuteža.
Većina protiv HDZ-a
Većina Hrvatske glasa protiv HDZ-a dok je HDZ na vlasti. Kako bi Plenković onda skupio više glasova od Zorana Milanovića iza kojeg stoji SDP, dok istodobno figurira kao kandidat u sjeni suverenističke desnice?
Zato predsjednik HDZ-a očajnički traži pobjednika, samo kako on ne bi trebao biti taj. Testira ankete u laboratorijskim uvjetima, divi se njihovim rezultatima, priprema pobjednički scenarij, kako bi se mogao sakriti iza tuđeg poraza.
Jer, lakše je dominirati u vlastitoj stranci, nego u čitavoj državi. Lakše je pobjeđivati bez protukandidata, lakše je pobjeđivati kad svi moraju glasati za tebe, lakše je pobjeđivati kad ne pobjeđuješ sam.
Ali na predsjedničkim izborima Andrej Plenković morao bi pobijediti u direktnom obračunu Zorana Milanovića. Kojem Ustavni sud sada ne može zabraniti kandidaturu.
Bi li to ipak bio preveliki rizik za njegov ego?