Plenković je proteklih godina preživio i teže udare u stranci od smjene Nataše Tramišak i eventualnog nezadovoljstva Ivana Anušića. Župan je usamljeni glas u stranci očišćenoj od frakcija i namirenoj dok je na vlasti.
U lipnju 2016. godine Andrej Plenković krenuo je u otvoreno rušenje Tomislava Karamarka sa čela HDZ-a iz dalekog Bruxellesa. Ivan Anušić ne usudi se javno krenuti u rušenje Andreja Plenkovića ni iz Osijeka.
Plenković je, zajedno s kolegama HDZ-ovcima iz Europskog parlamenta, poslao prije sedam godina pismo saborskim zastupnicima svoje stranke da ne glasaju za opoziv tadašnjeg premijera Tihomira Oreškovića.
Bio je to početak Karamarkova kraja i početak Plenkovićeva ustoličenja na čelo stranke.
Ivan Anušić, međutim, ne želi smjenu ministrice Nataše Tramišak iskoristiti kao povod za rušenje Andreja Plenkovića.
Ne inati se, Slavonijo
"Ako je netko mislio da ćemo na današnjoj sjednici Županijskog odbora podići nekakav bunt ili nekoga rušiti, već sam puno puta ponovio da neću rušiti svoju stranku", izjavio je osječko-baranjski župan. "Ono što sam gradio neću rušiti".
I tako, najglasniji HDZ-ov oporbenjak naprasno je utihnuo.
Plenković nije gradio HDZ, pa ga je stoga mogao rušiti.
Jer, te sada već davne i zaboravljene 2016. godine HDZ je naučio svoju lekciju i zakleo se javno da nikada više neće sam sebe rušiti s vlasti. Pa tako ni Anušić sada neće rušiti Plenkovića - sve dok se nalazi na vlasti.
Vlast je ljepilo
Vlast je jedino što HDZ želi i za što HDZ radi i od čega HDZ živi, pa bi napad na premijera, njegova destabilizacija u stranci, izazivanje nekakvih stranačkih ratova, bila samoubilačka misija koja bi vodila do rastakanja svega onoga što HDZ drži na okupu.
Iskreno, bilo je puno više povoda za Plenkovićevo rušenje, i to ne samo ona famozna Istanbulska konvencija koja je u nepovrat odnijela Davora Ivu Stiera i ostalu konzervativnu frakciju.
Ali opet, korupcija ne može biti povod za rušenje HDZ-a, kad je korupcija u njegovim genima. Ne može to biti autokratsko vođenje stranke, kad je na tome ona izgrađena. Ne može ni nepotizam, politička trgovina, nepoželjne koalicije, kad od toga stranka preživljava.
Na čemu bi onda Anušić rušio Plenkovića? Na svojoj prijateljici Tramišak?
Ni "nestvarno spora obnova" ne može biti povod za rušenje Plenkovića, kad su taman žrtvovali nestranačkog ministra kojega su upravo zbog toga i regrutirali.
Ne režu granu
HDZ neće rezati granu na kojoj sjedi, iako je s te grane skinuto nekoliko velikana i bezličnih birokrata, kako bi se ostavilo više mjesta za šefa stranke.
I Anušić je onda podvio rep.
Rekao je da se protivi smjeni Tramišak, ali dalje od toga nije išao.
Odnosno, išao je toliko daleko koliko se to očekuje od budućeg pretendenta na stranačko prijestolje.
Mač u koricama
Istaknuo je sve glavne točke: on nije rušitelj, neće rušiti svoju stranku koju je i gradio, "ključna stvar su hrvatska država i hrvatski narod, koji živi u ovoj državi". Sve po šalabahteru. Neka Tramišak počne s revolucijom, Anušić će već stići.
Plenković je rušenjem nepopularnog Karamarka zaradio bodove u stranci i u javnosti, trenutak je bio pogođen, kao i okolnosti, a u tome je imao i podršku značajne frakcije HDZ-a.
Bitna je lova
Anušić nema puno toga u arsenalu. Stranka je vodeća u anketama, Plenković je stabilan u Vladi i koaliciji, kao i u Hrvatskom saboru, a HDZ je očišćen od frakcija, utišan od bukača i dedramatiziran do stupnja katatonije. Nema novih Dade Milinovića i Ivana Penave.
Tako da se sada čini kako Ivan Anušić zapravo nastupa sam. Kako statira u kukuruzu.
Tim više ako se uzme u obzir činjenica da HDZ još nije dao niti jednog predsjednika koji je dolazio izvan Zagreba. Slavonija se i u tom aspektu čini udaljenija nego ikad.
Iako, na koncu, Anušiću nije bitna stranka. Bitno je samo da ima svoju osobu na čelu EU fondova. Sve drugo samo je bonus.
