'Plakali smo pjevajući operu poljske djece iz Auschwitza...'

Iznimno je lijepo i emotivno dok to radimo. Mislim da pridonosimo nečemu dobrome. Ovo je uistinu predivno iskustvo. Jako smo sretni zbog nastupa, priča Tena Gunjević (15), članica dječjeg opernog zbora Zvjezdice.

Zbor je jučer premijerno izveo operu “Brundibár”. Prvi je to put da se “Brundibár” izvodi u Hrvatskoj. Opera dosad nikad nije izvedena i prikazana kod nas, čak ni u amaterskoj postavi. Djeca koja pjevaju oduševljena su projektom.

- Svima nam je jako zanimljivo. Puno mojih prijatelja želi doći vidjeti operu, ne zato što ja pjevam nego zbog same priče. Osobno me jako zanima tematika Drugog svjetskog rata, tako da je za mene ovo jedno stvarno posebno iskustvo - kaže nam Tena. Njena kolegica Marta Sopta (13) dodaje da je “Brundibár” vrlo lijepa priča te joj je velika čast nastupati.

TRAGIČNA PRIČA
Operu su originalno smislili njemački nacisti, a izvodila su je poljska djeca u koncentracijskom logoru Theresienstadt. Nacisti su djecu snimali i prikazivali snimku opere kao propagandu kojom su htjeli prikazati da je Židovima dobro.

- Zapravo čudi ta prolaznost kod nacista, koji su dopustili da se predstava izvede čak 55 puta - kaže Nataša Popović, ravnateljica Centra za promicanje tolerancije i očuvanja sjećanja na holokaust, koji producira operu “Brundibár” povodom Međunarodnog dana sjećanja na žrtve holokausta.

Taj se dan obilježava sutra. Izvorna ideja za izvedbu “Brundibára”, priča nam, nastala je potpuno spontano.

- Stefania Del Bravo, ravnateljica Talijanskog instituta za kulturu, ispričala mi je kako je u Vilniusu na mandatu radila tu operu. Učinilo mi se to vrlo zanimljivo. Zaključila sam da je to iznimno prigodan program za Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta - kaže nam.

Ideju je odmah predstavila Branku Lustigu, predsjedniku Festivala tolerancije, a potom i režiseru Krešimiru Dolenčiću, koji se s velikim entuzijazmom i veseljem prihvatio projekta.

HRVATSKA PRAIZVEDBA

Bilo je prekrasno raditi na ovoj operi. Čovjek ima puno poštovanja prema kontekstu priče i treba joj pristupiti vrlo pažljivo, kaže režiser Krešimir Dolenčić.

Dodaje da je dječji operni zbor Zvjezdice sjajan te da djeluju poput pravog svjetskog ansambla.

- Neusporedivi su i sa čim drugim, nikad nisam s takvom djecom radio. Bečki dječaci bi se kraj njih mogli sakriti. S umjetničke i redateljske strane, bio je to vrlo velik užitak - kaže Dolenčić.

Pretpremijera i jučerašnja premijera opere “Brundibár” izvedene su ispred zgrade stare Uljare u Zagrebu. Golema derutna zgrada s razbijenim prozorima, koju je nagrizao zub vremena, autentično prikazuje scenografiju davnih vremena kad su operu izvodila djeca u koncentracijskom logoru Theresienstadt.

- Zgradu je sagradila jedna židovska obitelj čiji su mnogi članovi nestali pod naletom ‘nacističke čizme’ tijekom Drugog svjetskog rata. Stoga scenografija ima simboličku vrijednost. U ovoj zgradi bit će i Centar za promicanje tolerancije i očuvanje sjećanja na holokaust - dodaje Dolenčić. Sve izvedbe su na otvorenom, što je zbog zimskog vremena dosta izazovno.
Takozvani open air nastupi inače se ne rade zimi, pogotovo ne izvedbe opere.

- To je orkestar. Pa prsti im se smrznu. Kod pjevanja glasnice nazebu, no željeli smo rekreirati doživljaj koji je u to vrijeme bio stvaran. Uvjeti u Thereisenstadtu sigurno nisu bili bolji. Uvjeren sam da će i publika to osjetiti - kaže Dolenčić.

AUTENTIČNA SCENA

Najteže u cijelom projektu bilo mu je razmišljati o kraju priče. Zato je, kaže, i izvode, kako bi javnost saznala što je s tom djecom bilo na kraju. O tome mu je teško i govoriti. S druge strane, najljepše je, kako kaže, bio rad s djecom. Na probama, od kojih je prva bila 2. siječnja, potpuno su uživali. Operu “Brundibár” skladao je češki skladatelj Hans Kráse. Inicijalno ju je napisao 1938. za natječaj čehoslovačkog ministarstva školstva i narodnog obrazovanja. Probe su počele tri godine kasnije.

Nakon zadnje izvedbe u logoru Thereisenstadt, nacisti su sve sudionike, glazbenike, djecu i skladatelja ukrcali u kamione i odvezli ih u Auschwitz.

Opera traje četrdesetak minuta, a ono po čemu je posebna, objašnjava nam Nataša, jest njena inteligentna postava te priča o dobru i zlu.

- Povijest se danas, nažalost, ponavlja, zato su ovakve stvari bitne. Svjedoci smo da danas brzo zaboravljamo, što se posebno moglo vidjeti na primjeru izbjeglica. Kad su došli u Hrvatsku, dio javnosti htio im je pomoći, a dio je bio u strahu. Zato je ova opera bitna, da ostavi malo čovječnosti u današnjem svijetu - tvrdi Nataša.

Dodaje da se za 55 izvedbi, koliko ih je bilo u vrijeme Drugog svjetskog rata, pripremalo nebrojeno mnogo djece. Mijenjali su se brojni ansambli, no mnoga djeca umrla su tijekom tog razdoblja.

'NE SMIJEMO ZABORAVITI'

- Najvažnije od svega je takve stvari pamtiti. Uvijek na kraju hranidbenog lanca, nakon svih velikih vođa i čvrstih ruku, obično stradaju nevini ljudi i mnoge kolateralne žrtve - kaže Dolenčić i dodaje da cijela opera nije samo uspomena i sjećanje nego i upozorenje na što sve ljudski um može spasti i što sve može smisliti.

Operu će izvesti dva puta na otvorenom, ispred zgrade Uljare, te jedanput na Muzičkoj akademiji. Snimku izvedbe producirat će na DVD, koji će potom slati u škole kao didaktički materijal za edukaciju o holokaustu.

- S obzirom na velik interes javnosti, u dogledno vrijeme ćemo možda ponovno izvoditi ‘Brundibár’ - zaključuje Nataša.

Pogledajte galeriju: 

11