Plakala od sreće: Dunja žurno odletjela u Haag po supruga

General Ante Gotovina i njegova supruga Dunja Zloić Gotovina posljednji su put u kući na zagrebačkom Srebrnjaku zajedno bili u srpnju 2001. godine. Od tada su se rijetko viđali. Prvo je Ante bio u bijegu, a od 2005. godine sjedio je iza rešetaka haškog pritvora. Tamo ga je mogla tek jednom ili dva puta mjesečno posjećivati. Upravo u kući na Srebrnjaku Dunja je jučer pratila presudu žalbenog vijeća Haškog suda. Sa zajedničkim sinom Antom (14) i Gotovinom kćeri Anom (17) sjedila je pred televizorom. Strepila je, u njoj se nakupio strah da neće dočekati oslobađajuću odluku, presudu koju je čekala jedanaest godina.

- Očekivali smo da će ih osloboditi, ali je u kući vladala velika nervoza. Strepili smo svi do samoga kraja, dok sudac nije izrekao oslobađajuću presudu - prepričao nam je njihov obiteljski prijatelj i Gotovinin suborac Mladen Rogić. On je s ostalim prijateljima i Dunjom pratio izricanje presude.

Okupljeni oko televizora, Dunja i prijatelji u tišini su upijali svaku riječ iz obrazloženja presude. Znali su što je istina, ali nisu bili sigurni hoće li je i sud prepoznati. Nitko se nije usudio prerano slaviti. No onda je sudac izrekao oslobađajuću presudu i tišina je nestala iz kuće. Svi su vikali od sreće.  

- Zavladala je velika euforija, naravno. Svi smo skočili i slavili, grlili se. Nakon jedanaest godina će ponovno moći proslaviti Božić s obitelji. Ali ova presuda nije samo razlog obitelji za slavlje. Mnogo to znači svima, od prijatelja do cijele Hrvatske - kaže Rogić. 

Ipak, vremena za veliku proslavu nisu imali. U kuću je ubrzo došao ministar obrane Ante Kotromanović. Došao je po Dunju. Ona je obrisala suze radosnice i počela se spremati na avion u Nizozemsku. Trebalo je ići po Antu, dovesti ga kući. Dunja nije željela ništa komentirati prije nego što se Ante vrati u Hrvatsku. Sin Ante nije išao u Nizozemsku, on je čekao oca u kući.

Dok se Dunja u kući spremala, ispred kuće je čekao ministrov auto, a ostali automobili koji bi prošli ulicom Srebrnjak u znak podrške trubili su prolazeći kraj doma Gotovininih. Svi prijatelji koji su izlazili iz kuće izlazili su s osmijehom na licu. Kuća Gotovininih nije ostala prazna nakon što je Dunja otišla u Nizozemsku. Prijatelji su ostali organizirati proslavu za generala. Ubrzo su pred kuću pristigli transportni automobili puni vinskih čaša. Prava euforija pripremala se za trenutak kad general Gotovina nakon tolikih godina napokon opet bude u svom domu.

A sve ove godine u kojima je Ante izbivao iz Hrvatske nisu bile lake za njegovu suprugu i sina. Trpjeli su prozivke, optužbe, političke igre. U ljeto 2005. u stan im je banula policija i pretresla ga. Dunja je bila uznemirena, a tada sedmogodišnji Ante proživio je teške traume zbog prizora pretresa. Policija je tada uzela i Gotovinino trofejno oružje.

Osim što je dugo morala živjeti s optužbama kojima je haško tužiteljstvo teretilo njezina supruga, 2004. godine Dunja Zloić Gotovina suočila se i s vlastitim prisilnim umirovljenjem. Pukovnica u MORH-u proglašena je “neperspektivnom časnicom”, a ogorčena činjenicom da su je umirovili protiv njezine volje i uvjerena da je riječ o političkoj igri, Dunja je tužila MORH. Upravni sud je 2006. odlučio da se Dunju Zloić Gotovina mora vratiti na posao, no iako su se ministri izmjenjivali, u MORH je nitko nije zvao ni sljedećih nekoliko godina. Prvi se na to javno obvezao sadašnji ministar Ante Kotromanović.