Obroci se dijele u plastičnim posudicama kako bi oni koji žele mogli obrok ponijeti kući, a mogu ga i pojesti u šatoru. Djelatnici Pletera i Crvenoga križa kažu da tko god dođe može dobiti hranu, nitko neće ostati gladan
U ŠATORU U KOJEM KUHA PLETER
Petrinjci su očajni: 'Ne bih bila ovdje da imam gdje skuhati...'
Već oko 11 sati stariji muškarac došao je do šatora Crvenoga križa u Vatrogasnoj ulici u Petrinji, gdje od četvrtka Pleter dijeli tople obroke.
- Kad stiže hrana? - pitao je muškarac stišćući se od hladnoće.
- Rekli su da će biti oko 12, taman u vrijeme ručka, pa tada dođite ili pričekajte malo - ljubazno su mu objasnili djelatnici Crvenoga križa. Uz njih su i djelatnici Pletera u bijelim kutama s amblemom tvrtke. Pojasnili su nam da se obroci spremaju na drugoj lokaciji, u kuhinji u centru Petrinje, a potom ih dopremaju do Vatrogasne ulice. Kažu da nemaju nikakav popis, tko god dođe, može dobiti hranu, nitko neće ostati gladan.
POGLEDAJTE VIDEO: Reportaža o volonterima u Petrinji
Pokretanje videa...
01:42
Iako ujutro još nisu znali koliko će im stići porcija, vjeruju da će ih biti i više nego dovoljno.
U prvom valu stiže oko 3000 obroka, zatim još po potrebi. Tu su profesionalni kuhari iz Crvenoga križa s kuharima iz Pletera koji će dijeliti hranu.
Malo prije podneva u redu je bilo 15-ak ljudi, sve mahom starije stanovništvo. Ljudi na biciklima i s vrećicama dolaze po vjerojatno jedini topli obrok za danas.
Čujemo kako starija baka s parkirališta tapka po snijegu i pita vojnika gdje se dijeli hrana. On je usmjerava, a ona zahvaljuje.
Volonteri Crvenoga križa mirno i poslušno stoje i čekaju dolazak ljudi. Podne. Stigao je kombi s hranom, a šatorom velikim 300 četvornih metara počeo se širiti miris krumpir-gulaša. Na kraju samoposlužne linije spremni su volonteri i poslužuju prve porcije. Pristojno pitaju Petrinjce ako im još štogod nedostaje. Mole da se drži fizička distanca, a na ulazu su dezinficijensi. Ljudi mirno stupaju linijom, s metrom udaljenosti jedan od drugoga.
Pripremili su "traku" kako bi sve bilo higijenski. Obroke dijele u plastičnim posudicama da bi oni koji žele mogli obrok ponijeti kući, a mogu ga i pojesti ondje u šatoru. Također, ako netko donese svoju posudu, spakirat će mu u nju. Kažu da je sad najvažnije maknuti ljude iz centra jer dolazi teška mehanizacija i nije sigurno.
Jedna žena negodovala je zbog kamera.
- Da ja imam gdje skuhati, ne bih bila ovdje. Nitko od nas nije tu zato što želi nego zato što nemamo drugog izbora - ljutila se žena srednjih godina.
Hranu uglavnom uzimaju za van, unutra je sve prazno. Dijelom je to zbog epidemioloških mjera, a dijelom jer ljudi uzimaju po više porcija i nose kući obitelji. U četvrtak je na meniju bio krumpir-gulaš s mesom i salata, cikla ili kisela paprika.
Razgovarali smo s volonterom Zvonimirom Pavlovićem, mesarom iz Petrinje, koji inače radi kao dostavljač. Kaže da obrok nije loš, osobito kad si gladan, ali bilo je bolje dok su kuhali volonteri.
'Vremena su kad se ne može birati'
I gulaš je dobar, ali ne kao gulaš volontera.
- Jelo je OK, ali jela volontera bila su puno bolja jer su rađena s ljubavlju. Ovdje je sve na broj, nakon što primiš jelo, moraš se potpisati i oni praktični svaki dan rade grah. Ali vremena su kad se ne može birati. Danas su kuhali gulaš s krumpirom, topao je i dobar, ali siguran sam da bi to volonteri bolje napravili - kroz smijeh priča volonter Crvenoga križa Zvonimir Pavlović (24).
Ipak, kaže, svjestan je da radnici u Pleteru rade za mnogo manju plaću nego chefovi i da daju sve od sebe.
Za osoblje kaže da je ljubazno. Dodaje i kako je u četvrtak mnogo manje ljudi došlo po obrok nego inače.
- Sad kad se politika uvukla u sve ovo, ljudi manje dolaze, a mali ljudi su bolje organizirali cijelu stvar nego država - objašnjava.
U redovima za obrok uglavnom su stariji, a kaže kako vjeruje da je ljude često sram preuzeti hranu.
- Kad su vidjeli da se radi popis ljudi koji preuzimaju hranu, samo bi otišli. Valjda se boje da popis ne postane javan - kaže Zvonimir, koji u Petrinji volontira od prvog dana. Inače dobro poznaje teren jer je Petrinjac.
Primijetio je i da dolaze ljudi koji se žele okoristiti obrokom ili donacijama.
- Znam ljude koji žive bolje od svih nas, a svaki dan su ovdje. Ljudi dođu birati boju jakne ili po perilicu rublja - priča i kaže kako im zna reći da nije situacija za biranje.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
