Angela Merkel voli operu, posebno Richarda Wagnera, u svoj njegovoj tragičnosti i sudbonosnosti. Njoj najdraže djelo je “Tristan i Izolda”, i to u inscenaciji Heinera Müllera, čiji je rad posjetiteljica kazališta Merkel promatrala i prije mijene u Istočnom Berlinu. Šest je puta Müllerova interpretacija te Wagnerove ljubavne katastrofe uvrštena u bajrojtski program, a Merkel tu inscenaciju smatra “gotovo genijalnom”. Možda voli svojega Tristana, jer kraljević nikad nije smio gajiti nadu u spas. Samo je smrt mogla donijeti izbavljenje za njegovu razornu ljubav.
Stvar je sasvim jasna i kod “Prstena Nibelunga”. Tu je interpretacija Angele Merkel jasna i jezgrovita: “Ako stvari od početka krenu loše, može se razviti štošta, ali to nikad više neće biti dobro.” Angela Merkel zaista nije sklona prepuštati se sudbini, ali za Wagnera će uvijek pronaći emotivno objašnjenje: “Bolno mi je uopće pomisliti na to da postoje situacije u kojima se ishod ne može izbjeći. Zbog toga, da bi se nešto napravilo pravilno, treba to raditi pravilno od samog početka.”