Patak Mirko doselio je u Komižu i stalno je po restoranima. Pije vino i priča da korona ne postoji

Mirko se u Komižu doselio prošle jeseni. Kupa se u moru, sunča na plaži, potpuno besplatno jede po najboljim restoranima. Spava na lijepim brodicama čvrsto privezanim u luci. Živi san mnogih ljudi. Iako je patka. Jedina patka na cijelom otoku. Koja uopće ne bi trebala biti blizu mora. Višani su u početku bili iznenađeni njegovom pojavom jer zaista je rijetkost vidjeti patka među ribarskim vršama. Da bi saznali kako je ovo Mirku pošlo za krilom, zaputili smo se na otok. Neke novinske kuće su ga već snimale, ali jedino je za 24sata proteklog vikenda pristao dati kraći intervju. 

Zašto ste doselili upravo u Komižu? 

- Letjeli smo ka toplijim krajevima i odvojio sam se. Neću vam lagati, nije mi se ni nastavljalo put. Bio sam sit svega. Stres, obaveze. Otiđi, donesi, daj ono, baci smeće, izvedi žabicu u šetnju, prenesi, pometi, skokni po deset deka lišća, opet si zaboravio uzeti tri crva... Čuli ste za slavnu školu za pačiće male, ali nije to slatko kao što zvuči, počinje nastava - kupi cipele, znate vi da je to 66 peraja koje treba obuti, pa gdje su udžbenici, olovke, mape za likovni - jao, jao, jao, bolje da vam ne pričam vi to ne biste razumjeli; a imao sam i odgovoran posao. Radio sam kao kontrolor leta na prekooceanskim trasama i jede to živce patki, ali bilo je podnošljivo dok mi nisu stavili jednog tukca za šefa. Pojma taj nema. Postavilo ga po stranačkoj liniji samo zato što je iz porodice Meleagris. Ma... Sad sam se naživcirao, samo kad se sjetim.

A kakvi su stranci ovdje prema vama? Gledaju li vas čudno?

- Domaći turisti me zezaju. Rugaju se 'ide patka preko Save nosi pismo navrh glave', mislim stvarno, o čemu pričamo. To je pradavni hit. Još najbolje da mi počnu pjevat 'poletarac, poletarac, patka, cipela, car, poletarac prava stvar'... Ali eno Luka Nižetić ovdje na rivi ima restoran pa i njega znaju zezati 'Proljeće je, a u meni nemir', tako da mi je lakše kad znam da uvijek ima vrsta kojima je teže.

Čime se hranite na Komiži?

- Imam ovdje jedan sasvim fin riblji restoran, kuhaju posebno za mene, samo što sada zatvaraju s krajem sezone pa ću se morati pouzdati u mještane. Davat će mi kupusa i takvih stvari, mislim, zdravo je to, da se razumijemo, nije gof na gradelama s kapljicom Rokijeve barrique vugave, al hajde. Preživjet će se.

Mislite li da ste se malo razmazili? Patke u Solinu jedu smoki što im djeca bacaju, a vi tako.

- Navikao sam na viši standard. Svejedno, nisam ja sad neki labud. Čemu život ako u njemu nećemo uživati.

Ne kažem da druge patke ne žele jesti skupu ribu i piti fina vina, nego nemaju izbora, na to mislim.

- Kva, kva! To je ono kao kad ste mali pa vam kažu "pojedi to pačići u Africi su gladni", no, pa što ja imam s tim, hoće li biti siti ako ja pojedem nešto što mi se uopće ne jede?

Dobro, tu ste u pravu. Nego, da se vratimo na otočke teme. Višani pričaju da je zima ovdje teška. Isto tako postoji izreka da tko preživi tu zimu, taj ostane zauvijek.

- Nisam siguran kuda vodi ovo vaše pitanje.

Uh... Planirate li ostati ovdje za stalno?

- Mislim da hoću. Imam sve što mi treba.

Ali nemate, eto, pripadnika svoje vrste. Nedostaje li vam jato?

- Stekao sam nekoliko prijatelja golubova. Svako jutro smo nasred komiške rive, tu gdje se vežu brodovi. Jedan od njih živi blizu u kući preko puta, u crijepu, pa on skuha kavu, mi dođemo, sjednemo, popričamo, tako. Sličan je to jezik, znate, nije isti. Ali možemo se sporazumjeti. Kao hrvatski i slovenski.

Moram vas pitati ono što mnoge trenutno intrigira - kako uspijevate živjeti u morskoj vodi? Biolozi se ne bi složili da je to uobičajeno. 

- Biolozi su plaćeni od strane farmaceutske industrije. A pačje perje je nepromočivo. Vodootporno. Ne propušta ni slatku ni slanu vodu i tako je bilo od vremena kad je prva patka pojela jabuku u rajskom vrtu. Nemojte me pogrešno shvatiti, ali mogli ste se malo bolje pripremiti za ovaj razgovor. Mislim, ja vama moram objašnjavati elementarne stvari. Ne znam kakva su to pitanja, mislio sam da su 24 sata ozbiljna novina, a onda pošalju vas da sa mnom vodite ovakav intervju. Svakako ćete mi ovo poslati na autorizaciju. Vidim ja kuda ovo ide, imao sam i prije posla s novinarima, vi ćete to sve izmisliti, uvjeren sam. Ali ja vam ne želim biti novinarska patka. Tamo u Visu vam živi Lučki, on je mačak koji putuje brodovima i bilo ga je svuda po novinama, tako da njega snimite, on voli te vaše kamere, ja ne želim slavu. 

Smeta vam medijska pozornost?

- Zapitajte se zašto me do sada niste vidjeli kako pričam na televiziji. Zvali su me oho-ho puta u Nedjeljom u 2, Otvoreno, RTL direkt, nudili mi solidne financijske naknade, ali znate što sam im rekao? Rekao sam im: imam dovoljno perja! hehehe!

A je vam neka baza... U redu. Nego, kad smo već ovdje, a vi ste tu skoro pa i lokalac, da vas pitamo, gdje se može navečer izaći?  Čuli smo da ovdje ima neki cool kafić koji radi kao polulegalno i da se skuplja sva ova umjetnička krema, glumci, glazbenici. Odlazite li vi tamo?

- Mda, dolaze one influencerice. Neke napumpaju usne da izgledaju kao pačje, okej, cijenim to, velika je čast kad vam netko oda takvo priznanje. Znao sam i ja prije tamo navratiti, ali sada su ga zatvorili.

Koga, kafić?

- Ma ne, vlasnika. Spustim se nekad do "Speeda", to je isto jedan interesantan birc. Ima Komiža tu divlju stranu. Bio je sada Goulash party, puštala se glazba na plaži.

Da, čula sam da bude techno muzike, rave, house. Rečeno mi je da vas partijaneri često ondje susretnu, da zaplešete, popričate...?  

- To sam i ja čuo, iako ne znam kako je to moguće kad nikad nisam bio tamo. Ne volim tu muziku, preferiram lagani jazz. Miles Davis, Ella Fitzgerald. Znate li da je njoj praprabaka bila patka? 

I za kraj - vjerujete li vi da je ovaj virus izmišljotina?

- Apsolutno. To je savršeno jasno.

Zašto tako mislite? 

- Ja ne znam niti jednu patku koja je oboljela od korone. Eto, znate li vi? Vi ste novinari, vi znate više pataka. 

Mmm, oboljelu patku ne...

- Bill Gates to radi kako bi se u Hrvatskoj na vlast vratile jugoslavenske guske. Zašto mislite da ih još uvijek čuvaju i tetoše tamo na Brijunima? Pfff! Sve vam je to pomno isplanirano. Zato je meni ovdje u Komiži najljepše. Daleko od svih i svega.