Papin 2. posjet Hrvatskoj: Zvali su ga Lolek, htio je biti pilot, a Stepinca je proglasio blaženim

Zvali su ga Lolek, htio je biti pilot, preživio je dva atentata, a u Hrvatskoj je bio triput, na današnji dan 1998. godine, papa Ivan Pavao II. posjetio je našu zemlju drugi put.

Na Plesu su ga dočekali predsjednik Franjo Tuđman i kardinal Josip Bozanić. Nakon toga Papa je otišao u Mariju Bistricu gdje je pred pola milijuna vjernika proglasio Alojzija Stepinca blaženim. Prvi je put Ivan Pavao II. posjetio Hrvatsku 1994. godine. 

U tom razdoblju od četiri godine Hrvatska je doživjela teška iskušenja progonstva i rata. Vratila je okupirane krajeve, obnovila razorena naselja i crkve, a kako je Papa rekao, kad su ga dočekali 2. listopada 1998. godine na Plesu, samo nastavak putovanja iz 1994.

U svom drugom posjetu bio je u Zagrebu i Splitu kojeg je posjetio uz proslavu 17. stoljeća grada.

- Dolazim k vama kao hodočasnik Evanđelja, sljedeći stope prvih svjedoka vjere. Dolazim ubrati plodove hrabroga svjedočanstva što su ga pružali pastiri i vjernici sve od prvih stoljeća kršćanstva. Ti su se plodovi očitovali u svemu svojemu bogatstvu posebno u teškim vremenima: u doba rimskih progona, na početku, zatim u doba turskoga prodora i okupacije, te, u najnovije vrijeme, u doba strašnoga komunističkog progona - rekao je Papa na zagrebačkom Plesu 1998.

Mladima je rekao kako je najbitnije ne klonuti duhom i kako se suradnjom i solidarnošću mogu riješiti i najsloženija pitanja. 

Idućeg dana, 3. listopada, u Mariji Bistrici se okupilo oko 500.000 vjernika.

Papa je pred njima proglasio blaženim kardinala Alojzija Stepinca.

- Blaženi Alojzije Stepinac nije prolio krv u doslovnom smislu riječi. Njegova je smrt uzrokovana dugotrajnim patnjama, koje je podnio: posljednjih je petnaest godina njegova života bilo obilježeno neprekinutim nizom zlostavljanjâ posred kojih je odvažno izložio vlastiti život radi svjedočenja za Evanđelje i za jedinstvo Crkve. Stepinac je "dobro znao da se ne može popuštati kad je u pitanju istina, jer istina nije roba kojom se može trgovati. Zbog toga mu je bilo draže prihvatiti patnju nego li izdati svoju savjest i iznevjeriti obećanje dano Kristu i Crkvi - rekao je Papa i dodao kako Stepinac nije bio sam u tome svjedočenju, nego su uz njega bili i brojni hrvatski biskupi, svećenici i vjernici laici.

Trećeg dana posjeta Hrvatskoj, 4. listopada 1998. godine, Papa je predsjedao euharistijskim slavljem na splitskom Žnjanu povodom proslave 1700 godina grada Splita. Dočekalo ga je oko pola milijuna vjernika, oko 50.000 ih je bilo iz BiH.

Uz žnjansku plažu bilo je usidreno 350 brodica.

- Božjoj Providnosti za dvostruki dar: prvo za dar poziva na vjeru i drugo za plodove vjere koji su dozreli u vašoj kulturi i u vašim običajima - rekao je Papa okupljenim vjernicima.

Upozorio je tada na tragediju koja se zbivala na Kosovu i posebno se obratio onima koji sa zebnjom u srcu još čekaju vijesti o sudbini svojih dragih koji su nestali u tijeku nedavnoga rata.

Nakon toga se zaputio u hrvatsko marijansko svetište Gospe od Otoka u Solinu gdje su ga dočekali deseci tisuća ljudi. To je bila i njegova posljednja postaja u drugom pohodu Hrvatskoj. 

U oproštajnom govoru u splitskoj zračnoj luci Resnik sve je srdačno pozdravio:

- Vidio sam vašu radost kada sam proglasio blaženim kardinala Alojzija Stepinca: njemu iskazana čast na određeni se način prelijeva i na sve vas. Pravo je da se time ponosite. Ali je također pravo i da se osjećate obveznima biti na visini jedne takve baštine, koja vam služi na čast, ali koja vas i obvezuje - rekao je Papa.

Htio je biti pilot, branio je Židove

Moj će Lolek biti velik čovjek, rekla je Emilija, majka malenoga Karola Jozefa Wojtyle. Nadimak Lolek dobio je u osnovnoj školi, a zvali su ga i Lolus. Kad je 1927. godine Amerikanac Charles Lindbergh preletio Atlantik, Karola su pitali što bi htio biti kad odraste.

Ispalio je: 

- Pilot!

Pitali su ga zašto ne svećenik?

- Zato što Poljak može biti drugi Lindbergh, ali ne može postati papa.

No krenuo je upravo tim putem za koji je u djetinjstvu mislio da je neizvediv.

Već se u gimnaziji počeo angažirati u crkvi. 

U Wadowicama gdje se rodio živjelo je oko dvije tisuće Židova. Puno godina kasnije Ivan Pavao pisao je svom židovskom prijatelju Jerzyju Klugeru kako su mnogi Židovi u selu bili njegovi prijatelji u osnovnoj školi, ali i kasnije u gimnaziji. I u njegovom razredu je bilo nekoliko Židova, a kad bi igrali nogomet, podijelili bi se u dvije momčadi, židovsku i katoličku. 

Na golu jedne ekipe stajao je Karol Wojtyla, a s druge Poldek Goldberger, zubarev sin. Ponekad bi u ekipe dovodili igrače iz drugih razreda, no u židovskoj ekipi ne bi bilo dovoljno igrača. Tada bi na golu za Židove branio Lolek. 

Postoji i anegdota iz tog vremena, kad je čekao rezultate prijemnog za vadovičku gimnaziju. Kad je njegov prijatelj, Židov, saznao da je Karol primljen, poželio je s njime to podijeliti. 

- Lolek, Lolek, upao si! - odzvanjalo je crkvom u kojoj je mladi Karol ministrirao. 

Kad je misa završila, jedna žena ga je pitala što radi u crkvi i nije li on sin predsjednika židovske općine.

Karol je tada došao i pitao u čemu je problem. Kad mu je židovski prijatelj rekao o čemu se radi i dodao da se sigurno čudila što vidi Židova u crkvi, Karol je rekao:

- Zašto se čudi? Pa svi smo mi djeca jednoga Boga.

Bavio se i drugim sportovima, klizanjem, skijanjem i planinarenjem, a volio je i plivanje, vožnju biciklom i spuštanje kanuom. 

Preživio dva atentata

Prvi atentat bio je u svibnju 1981. na Trgu sv. Petra u Vatikanu.

Papu je pokušao ubiti Turčin Mehmet Ali Agc. Dva su ga metka pogodila u trbuh, a po jedan u svaku ruku. Papu su operirali pet sati i zbog tog je atentata do kraja života imao zdravstvenih problema. Za drugi se nije ni znalo.

Godinu dana nakon napada na Trgu sv. Petra, Papa je preživio još jedan napad. Pokušao ga je ubiti španjolski svećenik s psihičkim smetnjama  Juan Fernandez Krohn. Ranio ga je nožem u bok.

To je otkriveno tek 2008. godine.