'Pa gdje si, moj školski kolega, nismo se vidjeli još od 1949.'

Mi smo vam bili jedna posebna generacija. Poslije mature razišli smo se po cijelom svijetu, a vezalo nas je apsolutno prijateljstvo. Nije bilo love, ali je bilo puno srca i u tom srcu smo bili veliki, rekao nam je Branko Grabar, umirovljenik iz Čakovca.

On je u petak s nekadašnjim školskim kolegama proslavio 70. godišnjicu mature gimnazijalaca iz Varaždina i Čakovca koji danas imaju 88 ili 89 godina. Na posebni jubilej stiglo je njih dvadesetak koje još zdravlje služi. Naime, tih davnih godina poslije Drugog svjetskog rata maturiralo je ukupno njih 157.

- Da se još jedanput rodimo, opet bismo se odlučili za isto prijateljstvo. Ne bih ih mijenjao ni za što - rekao nam je Branko, koji je cijeli život radio kao veterinar.

U međuvremenu je, nažalost, preminulo njih 119, ali dobro se drži, bez obzira na godine, njih 28 muškaraca i deset žena.

- Sretna smo generacija koju veže velika ljubav. Tek nam je 89 godina. Makar smo se okupili u ovom malom broju, sretni smo - rekao je Dražen Ožeg, poznati varaždinski kineziolog. Njegov kolega i prijatelj Franjo Bračko, koji je i sam kasnije bio profesor na Prvoj varaždinskoj gimnaziji, dodao je kako su oni bili zlatna generacija.

- Bilo je to lijepo vrijeme. Organizirali smo tad razne školske i izvanškolske aktivnosti. U Gimnaziji je djelovao poznati omladinski klub. Subotom je tako na ples znalo stići čak 700 Varaždinki i Varaždinaca. Također, ugostili smo i brojne poznate ličnosti iz kulturnog i javnog života – dodao je Franjo Bračko, koji je vrlo ponosan na svoju generaciju, ali i na mlađe.

- Bila je bijeda, bio je kruh na točkice, ali je mladost bila sretna. Danas ne možemo pratiti mlade s obzirom na tehnološka dostignuća, no ono što je nas tad vezalo je neraskidivo prijateljstvo - zaključio je Bračko.