Ovim djelima svijet se divi 100 godina, a sada ih možete vidjeti i u Galeriji Klovićevi dvori

Ljubitelji umjetnosti napokon su došli na svoje. Izložba impresivnih umjetnina "Od boemstva do vječnosti" u zagrebačkoj Galeriji Klovićevi dvori otvorena je do 30. lipnja.  Među najzvučnijim imenima su Edgar Degas, čija je stigla “Mala četrnaestogodišnja plesačica”, Amedeo Modigliani, koji je samo dva mjeseca prije smrti naslikao portret “Annie Bjarne”, a jedna od zvijezda svakako je Henri Matisse (1869. - 1954.), od čijih nam djela dolazi “Ležeći akt” (“Aurore”) iz 1907. godine. Stotinjak umjetničkih djela stiglo je iz galerije “The Hub of Fine Arts” u Mostaru, a dio su iz kolekcije privatne zaklade MT Abraham (MTA). Izložba predstavlja najširu panoramu umjetničkog života u Europi, Latinskoj Americi te Sjedinjenim Američkim  Državama. Izložbu su organizirala 24sata uz podršku Turističke zajednice Grada Zagreba .Poput mnogih drugih djela iz kolekcije Zaklade MTA, “Ležeći akt” nema samo umjetničku nego i povijesnu vrijednost. To je jedno od najpoznatijih dijela Matissea, koje je gotovo pola stoljeća krasilo policu iznad kamina u knjižnici američkog povjesničara umjetnosti Johna Rewalda (1912. - 1944.), velikog poznavatelja francuske umjetnosti kasnog 19. i ranog 20. stoljeća. Njegova knjiga “Povijest impresionizma” postavila je temelje za proučavanje tog umjetničkog pokreta. 

Henri Matisse bavio se kiparstvom cijeli život, ali nijedna od 83 skulpture koje je napravio nije imala tako važnu ulogu kao “Ležeći akt I” jer “najbolje predstavlja prijelaz iz slikarstva u kiparstvo i obrnuto". Figurom nage žene koja leži Matisse oslobađa formu od anatomskih ograničenja, čime se ostvaruje iznimna ekspresivnost koja karakterizira njegovo slikarstvo. Prije nego što se Matisse počeo baviti kiparstvom, takve su se figure stalno pojavljivale na njegovim crtežima i skicama. “Počeo sam se baviti kiparstvom jer me u slikarstvu zanimalo razjašnjenje ideja. Promijenio sam metodu i počeo raditi u glini kako bih se odmorio od slikanja, gdje sam napravio sve što sam mogao za sada. Zapravo, napravio sam to s ciljem organizacije, kako bih svoje osjećaje doveo u red i pronašao stil koji mi odgovara. Kad sam to pronašao u kiparstvu, pomoglo mi je pri slikanju“, pojasnio je umjetnik.

Matisse je radio na glinenoj figuri koju je nazvao “Aurora” ili “Izlazak sunca” nekoliko tjedana, dok nije došlo do nezgode. Kako je poslije pojasnio, glina je bila previše mokra i figura je pala na glavu te je bila uništena kad je “okrenuo postolje". Matisse je bio jako uzrujan, ali se ubrzo oporavio. “Sutradan sam podigao svoje djelo i uspio sam ga dovoljno sastaviti da mogu nastaviti s radom, ali prethodno sam, pun samopouzdanja u ono što mi je ostalo u mislima, uzeo veliko platno.” Prije nego što je pokupio ostatke glinenoga kipa, prenio je “Auroru” na platno, dodavši kao pozadinu nekoliko palminih grančica, koje su ga podsjećale na putovanje u sjevernu Afriku. 

Gipsana skulptura iz kolekcije Zaklade MTA potječe od Alfreda Flechtheima (1878. - 1937.), jednog od prvih Matisseovih njemačkih trgovaca umjetninama. Upravo je Flechtheim prekrio gips smeđom patinom, koja skulpturi daje izgled bronce. Poput Matisseovih djela u bronci, skulptura ima žig ljevaonice Bingen Costenoble. Nakon Flechtheima, koji je napustio Njemačku zbog dolaska nacista, gipsana figura bila je u posjedu njujorškog trgovca umjetninama Otta Gersona (1902. - 1962.), koji je “Ležeći akt I” darovao Johnu Rewaldu u znak zahvalnosti za njegov savjet. No tko je zapravo bio Henri Matisse? U Parizu je studirao pravo, a radio je kao službenik u odvjetničkom uredu 1889. godine, istodobno pohađajući sate crtanja u umjetničkoj školi Saint-Quentin. Dok se oporavljao od operacije 1890., majka mu je darovala kutiju s bojama. “Od trenutka u kojem sam uzeo kutiju s bojama u ruke, znao sam da je to moj život", rekao je poslije. Upisao se na sate Gustavea Moreaua u umjetničkoj školi. U Bretanju je otputovao 1896., upoznao se s impresionizmom i počeo slikati u tom stilu. Matisse je tražio vlastiti umjetnički jezik, težeći “uravnoteženoj, čistoj i spokojnoj umjetnosti“. Matisse također upoznaje Pabla Picassa i kupuje njegovu prvu afričku skulpturu. Prva zajednička izložba Matissea i Picassa bila je 1918. godine. Proglašen je jednim od najpopularnijih umjetnika u Francuskoj 1925. godine. Od kasnih 1920-ih usredotočuje se na grafičku umjetnost i kiparstvo. Mlada ruska emigrantica Lidija Delektorskaja, koja je prvobitno bila Matisseova pomoćnica, postaje 1935. njegov stalni model i muza do kraja života. Između 1948. i 1951. radio je na projektu dizajniranja dominikanske kapele Chapelle du Rosaire u Veneciji, koji je uključivao sve: od arhitekture i pokućstva do murala, vitraja i svećeničke odjeće. Muzej Matisse otvoren je 1952. godine.

Jedno od remek-djela u zbirci, unatoč nevelikom formatu (26,5 × 22 cm) je i “Žena sjedi” poznatog francuskog slikara Jeana Metzingera (1883. - 1956.). Djelo je impresivno zbog svojih umjetničkih kvaliteta, Jean Metzinger naslikao ga je 1906. godine. Ljubičasta i zelena, kojima se umjetnik koristi, podsjećaju na šarenu paletu fovista, skupine kojoj je Jean Metzinger pripadao. Naziv fovisti (od fauves – divlje zvijeri) skovao je kritičar kao odgovor na ekspresivnu primjenu boje i neobične kombinacije boja u tom novom umjetničkom pokretu.

Motivi slika protežu se od mrtve prirode do gradskog i noćnog života, od pastorala i idila do skulptura. Nekoliko godina kasnije Metzingera će istraživanja dovesti do kubizma, stila koji je imao značajan utjecaj na pojavu apstraktne umjetnosti. Trgovac umjetninama André Level, koji je prvi kupio fovističke slike mladog umjetnika, bio je uvjeren da će Metzingerov te rad njegovih prijatelja “utjeloviti umjetnost našeg vremena i bliske budućnosti“. Bio je u pravu. Metzinger je postao ne samo vodeći umjetnik unutar kubističke skupine nego i teoretičar pokreta. Studirao je medicinu, ali je odlučio da je ipak bolje biti umjetnik.

Postupno se udaljavao od kubizma u 1920-ima. Nakon 1930. njegov rad postaje više dekorativan, ali uz geometrijska svojstva prostora i dalje se bavi pitanjima forme, volumena, proporcionalnosti, međusobnog rasporeda i odnosa likova. Još jedan njegov rad može se vidjeti na izložbi. U "Vrču, voću i vadičepu" vraća se dekorativnosti i šarenilu sintetičkoga kubizma, s njegovim lokalnim koloritom i ritmom silueta. I dalje je težio pronaći jasnoću i čistoću u svakoj liniji, profinjenost ritma i silueta. Izložbe je imao u Parizu, Londonu, New Yorku...

Vodeća mjesta izložbe "Od boemstva do vječnosti" ne zauzimaju francuski slikari. Zbirka predstavlja cijelu  kohortu umjetnika bez kojih bi bilo nemoguće zamisliti povijest moderne umjetnosti. Kiparstvo zauzima posebno mjesto na izložbi. Dio izložbe je i spektakularna skupina njemačkih avangardnih umjetnika među kojima su Hanns Bolz, čiji stil kombinira fovizam i ekspresionizam, zatim Heinrich Nauen, vodeći majstori njemačke apstraktne umjetnosti: Max Ackermann te Kokoschkin učenik Friedrich Karl Gotsch, kao i apstraktni umjetnici Boris Kleint i Oskar Moll. Talijanske futuriste predstavljaju Enzo Benedetto, Vittorio Corona i Fortunato Depero. Ne zaboravimo ni cijelu galeriju mađarskih umjetnika. Izložba odaje i počast ženskoj umjetnosti.

 Partneri projekta su Erste banka, Hitachi Energy, Wiener osiguranje Vienna Insurance Group, HEP, Stega tisak, Orbico Group, SAINTS HILLS, Arena Hospitality Group, Badel 1862, Korlat i JANAF.

Pokretanje videa...

00:22

Od | Video: 24sata Video