Restriktivni zakoni koji su se, kao univerzalna rješenja počeli usvajati u mnogim demokratskim zemljama, a sada i u SAD-u, otvaraju vrata još većem kriminalu, diskriminaciji i povećanju stope smrtnosti trudnica
ROE VS. WADE
Ova odluka o pobačaju je kobna ne samo za žene u SAD-u već i za sve žene diljem svijeta...
Ni masovni prosvjedi u Sjedinjenim Državama, ni činjenica da se gotovo 70 posto Amerikanaca izjasnilo da se protivi ukidanju prava na pobačaj nije spriječila Vrhovni sud da se vrati pola stoljeća unatrag. Nakon što je početkom svibnja portal Politico objavio nacrt Vrhovnog suda kojim se najavljivalo da bi ta institucija uskoro mogla srušiti ključnu, čak 50 godina staru presudu koja je svim ženama u SAD-u jamčila pravo na pobačaj, malo tko je mogao vjerovati da će se to zaista i dogoditi.
No dogodilo se. Vrhovni sud danas je poništio odluku iz 1973. godine kojom se milijunima žena u SAD-u jamčilo zakonsko pravo na pobačaj.
U toj odluci u slučaju Roe v. Wadea, Vrhovni sud je presudio da je pobačaj ustavno pravo svake žene. U drugoj odluci u predmetu ‘Planned Parenthood v. Casey’ iz 1992. godine, sud je ponovno zajamčio pravo na pobačaj sve dok fetus ne postane održiv izvan maternice, odnosno od 22. do 24. tjedna trudnoće. Ukidanje ovog presedana znači da će milijuni žena u SAD-u ostati bez pristupa klinikama koje obavljaju pobačaj jer se pretpostavlja kako će minimalno polovica saveznih država potpuno zabraniti pobačaj nakon ovakve odluke Vrhovnog suda. U saveznim državama poput Oklahome ili Teksasa, gdje su na vlasti konzervativci, već su najavili drakonske zakone kojima će pobačaj biti protuzakonit pa čak i u slučajevima kada je trudnoća posljedica silovanja ili incesta. A gotovo polovica saveznih država najavila je trenutačnu zabranu pobačaja usprkos tome što većina Amerikanaca smatra da se reproduktivna prava žena ne smiju oduzimati.
Prema nedavnom istraživanju javnog mijenja, čak 49 posto Amerikanaca izjasnilo se kao ''pro-choice'', odnosno da su za pravo izbora, a njih 46 posto da su ''pro-life''. Također, 69 posto ispitanika se protivi ukidanju prava žena na abortus, pri čemu dolazimo i do činjenice da polovica 'pro-life' Amerikanaca vjeruje da abortus nije dobro rješenje, no ipak smatraju da se reproduktivna prava žena ne smiju dirati.
Činjenica da se to upravo danas događa u jednoj od najliberalnijih država svijeta, može imati itekako kobne posljedice na globalnoj razini. Pravo na odlučivanje o vlastitom tijelu, pa tako i pravo na prekid neželjene trudnoće, koje je u mnogim zemljama usvojeno u drugoj polovici 20. stoljeća, bio je ogroman pomak iz užasavajuće situacije u kojima su žene živjele stoljećima ranije. No pobačaj i dalje u većini zemalja izaziva duboku polarizaciju društva. Budući da je riječ o moralnom, svjetonazorskom, etičkom, filozofskom, medicinskom, znanstvenom i religioznom pitanju, o njemu nije postignut gotovo nikakav konsenzus već se loptica odgovornosti prebacuje s jedne institucije na drugu.
Problem nastaje kada se moralno i svjetonazorsko pitanje društva pokušava prelomiti na način da se pobačaj prisilno uredi pravnom normom, odnosno nastojanjima da se zakonskom regulacijom riješe sve ''dileme'' koje ono izaziva. Ovakvi restriktivni zakoni koji su se, kao univerzalna rješenja, počeli usvajati u mnogim demokratskim zemljama, a sada i u SAD-u, ne samo da krše ženino pravo na vlastiti izbor, već otvaraju vrata još većem kriminalu, ali i diskriminaciji te povećanju stope smrtnosti trudnica.
Statistika iz zemalja Latinske i Južne Amerike gdje je pobačaj zakonom zabranjen, pokazuje da se nakon donošenja tog rigoroznog zakona broj prekida neželjenih trudnoća čak i povećao. Žene su prisiljene da putuju u druge zemlje, ili još gore, da odlaze u ilegalne klinike riskirajući vlastito zdravlje. U Europi, točnije u Poljskoj je zbog rigidnog zakona o zabrani pobačaja, u 22. tjednu trudnoće od septičkog šoka umrla 30-godišnja Izabele. Njoj su, usprkos ultrazvuku koji je pokazivao više malformacija fetusa, liječnici odbili okončati trudnoću jer je fetus imao otkucaje srca. Hrvate je nedavno zgrozila priča o Mireli Čavajdi koja je u šestom mjesecu trudnoće, saznala da joj beba u utrobi ima maligni tumor i da neće preživjeti. Liječnici su ju nakon toga uputili doma ''da čeka da joj dijete umre'', ili natuknuli da ode u Sloveniju da joj tamo ''pomognu'' jer su se valjda svi liječnici u Hrvatskoj pozvali na priziv savjesti uskrativši joj pravo na odgovarajuću zdravstvenu skrb. Nažalost, njen slučaj iskristalizirao je poražavajuće podatke u hrvatskim bolnicama gdje je pravo na pobačaj postalo tek mrtvo slovo na papiru. Takvih primjera je nebrojeno mnogo i svaki od njih iza sebe ima tešku i mučnu priču s kojom svaka od ''tih'' žena mora živjeti. Svaki pobačaj, bio on spontan ili na zahtjev, veliki je emocionalni stres koji može imati kratkoročne i dugoročne posljedice na psihičko i fizičko zdravlje žene. O društvenoj marginalizaciji onih koje su morale ili željele pobaciti da ne govorimo.
Valjda bi jednom zauvijek trebalo biti jasno da je odluka o prekidu trudnoće ne samo moralno nego i zdravstveno pitanje koje se tiče savjesti, prava, dostojanstva i sigurnosti žene, a ne određene društvene zajednice ili pojedinaca. Stoga je apsolutno je nedopustivo da danas, u 2022. godini, nakon svih borbi za ljudska prava i jednakost, pojedinci sebi uzmu za pravo donositi odluke nad ženskom reproduktivnom autonomijom pod cijenu njenog života.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
