Jedna crtica iz Putinovog djetinjstva mogla bi objasniti psihološki profil zbog kojeg je pokrenuo krvavi rat u Ukrajini
Svjedočanstva Putinove omiljene učiteljice: 'Govorio je da neki razumiju samo nasilje'
Jedan od prvih svjedoka Putinove osobnosti je Vera Gurevich, njegova učiteljica u osnovnoj školi.
- Sjećam ga se kad je bio u sedmom razredu. U to vrijeme sam i ja bila još sasvim mlada. Putin tada nije bio nešto snažan, ali je bio vrlo drzak. Stalno bi nekome dokazivao da je iznad njega, razmetao se kako bi dokazao da je u stanju obraniti se od nekoga. Što je (kasnije) postajao moćniji, to se sve jasnije ispoljavala ta njegova karakterna osobina - tako je 2000. godine Putinova učiteljica govorila za Spiegel TV.
- Rekao je da neki razumiju samo nasilje - ispričala je Vera Gurevič kako joj je pravdao to što je učinio.
Kako to piše Steven Lee Myers u novoj Putinovoj biografiji "Novi car", Putinov otac dobio je pravo na jednu sobu - 16 četvornih metara -u oronulom komunalnom stanu na petom katu nekoć elegantne stambene zgrade iz 19. stoljeća, u Ulici Baskov na broju 12, nedaleko od lenjingradske središnje avenije, Nevskog prospekta i kanala Gribojedova.
Putinovi su se ondje uselili 1944. godine, a nakon rata taj su skučeni prostor morali dijeliti s još dvjema obiteljima. Ondje će živjeti više od dva desetljeća. Stan nije imao toplu vodu niti kadu. Hodnik bez prozora služio je kao komunalna kuhinja, s jednim plinskim plamenikom nasuprot sudoperu. Zahod se nalazio u ormaru koji je bio uglavljen ispod stubišta. Stan je grijala peć na drva. U takvim uvjetima proveo je djetinjstvo, riječima stručnjaka, svoje formativne godine, tajni agent, političar, premijer i predsjednik. Običnom smrtniku bila bi dovoljna samo jedna od tih titula, a Putin se može podičiti svima njima.
A nekad davno nije izgledalo da će mršavi dječačić iz ruševina postići išta u životu osim života sitnog kriminalca, buntovnika na ulicama Lenjingrada. "Oduvijek je bio mršav dječak. Jedno od njegovih najranijih sjećanja o pokušajima odvažnog bijega iz zatvorenog djetinjstva dogodilo se 1. svibnja 1959., možda, ili 1960. Sasvim se prestrašio gužve na ‘velikom uglu’ u Ulici Majakovskoga. Nekoliko godina poslije on i njegovi prijatelji putničkim su se vlakom zaputili u nepoznat predio grada u potrazi za avanturom. Bilo je hladno i nisu imali što jesti, a iako su potpalili vatru kako bi se ugrijali, vratili su se obeshrabreni, nakon čega ga je stariji Putin za kaznu istukao remenom", piše Myers u knjizi.
Međutim, sudbonosni susret, susret koji će obilježiti tijek ruske, a možda čak i svjetske povijesti, odigrao se tamo negdje 1965. godine.... Više pročitajte OVDJE.