Otac i sin preminuli na mjestu, drugi sin ima otvoreni prijelom

Otac i sin, Stipe (71) i Goran (32) Markić poginuli su u nesreći na njihovu polju u Đurđancima nedaleko od Đakova u srijedu popodne. Na njih je pao potporni zid objekta za skladištenje silaže. Nastradao je još jedan muškarac koji je bio s njima. Pretpostavlja se kako je riječ o drugom sinu. On je zadobio teške ozlijede i prevezli su ga u osječku bolnicu. 

POGLEDAJTE VIDEO:

Pokretanje videa...

01:16

Video: 24sata/pixsell

Policija: Zid se urušio zbog narušene statike

- Prilikom čišćenja tla u prostoru otvorenog unutarnjeg dijela silosa na farmi u Đurđancima oko 17 sati 11. travnja, uslijed narušavanja statike bočnog zida, došlo je do urušavanja dijela zida izrađenog od betonskih blokova. Dijelovi zida pali su na 71-godišnjaka, 32-godišnjaka i 30-godišnjaka. Uslijed višestrukih ozljeda na mjestu događaja preminuli su 71-godišnjak i 32-godišnjak. Ozlijeđenom 30-godišnjaku pružena je liječnička pomoć u Kliničkom bolničkom centru Osijek, gdje je utvrđeno da je zadobio teške tjelesne ozlijede (otvoreni prijelom potkoljenice noge). Mrtva tijela prevezena su također u Klinički bolnički centar Osijek radi obdukcije. Nastavljamo daljnji rad na utvrđivanju okolnosti događaja - objavila je u četvrtak PU osječko-baranjska. 

Kako navode šokirani mještana Đurđanaca, Markići već neko vrijeme grade silos na svom salašu. Tako su i tijekom srijede popodne pripremali teren za betoniranje. Čekali su miješalicu sa betonom i, dok su se kretali pokraj objekta u kojem odlažu hranu za stoku, zid se srušio i poklopio ih. Ocu i sinu nije bilo pomoći. 

Mještani u šoku: Strašno je to...

- Nismo znali da se išta dogodilo na njihovom salašu dok mjestom nisu projurila vozila Hitne medicinske pomoći i policije. Salaš im je u polju, malo dalje od sela, na neasfaltiranom putu, pa se ni ne vidi što oni tamo rade. Strašno je to - ispričali su nam sinoć mještani Đurđanaca. 

Riječ je o obitelji koja ima 12-oro djece, šest sinova i šest kćeri i već godinama se svi bave poljoprivredom - obradom zemlje i stočarstvom.  Šira hrvatska javnost upoznala je oca i tri najstarija sina nakon što su prije tri godine doveli 140 krava pred zgradu općine i prosvjedovali zbog, kako su tvrdili, nepravedne podjele državnog zemljišta. Markići su tada prozivali i bivšeg ministra Jakovinu za namještanje natječaja. Smatrali su da se zemlja koju godinama oni obrađuju podijelila lokalnim moćnicima i njihovim vezama.

BITKA ZA ZEMLJU Stočarstvo im je iznad svega: Ovo je istina o obitelji Markić

Odvezli su krave u Zagreb pred Ministarstvo poljoprivrede. Iako time, osim medijske pažnje, nisu puno dobili, njihova je priča još jednom upozorila na propuste oko državnog zemljišta koje se daje u zakup, a koji postoje već godinama. Isto tako, njihova priča govori o tome kako lokalni moćnici, uz potporu politike te veza i poznanstava, lako mogu izigrati zakonske odredbe vezane za podjelu državne zemlje i podijeliti je kako kome odgovara.

'Stočarstvom se bavio još naš pradida, dida, tata i sad mi...'

Tada smo i detaljnije pisali o Markićima. 

- Stočarstvom se bavio još naš pradida, dida, tata i sad mi. Dida i baba došli su u Hrvatsku iz Bosne još nakon 2. svjetskog rata. Naš stari imao je prvo nekoliko krava, svinja i ovaca, a kako smo mi rasli, te su se brojke povećavale. U bivšoj Jugoslaviji teško se živjelo od stočarstva. Imao si tržište te svoju zemlju i sve, ali kad partiji zafali, morao si dati. Sjećam se da nekad, a bili smo mali, nismo imali što jesti, iako su mater i ćaća radili dan i noć oko te stoke i na polju. Zato što je bilo puno posla, otac nas je tjerao raditi čim smo malo odfrknuli - kazao nam je tada Saša Markić (43), jedan od šestorice braće.

Rame uz rame, na polju, u ispaši, na traktoru ili kombajnu, u štali i svugdje gdje je potrebno su i njihovih šest sestara. Svi oni rade isto i žive isključivo od stočarstva.

- Otac nas je odmalena učio da radimo sve. Sjećam se, imao sam pet godina i krenuo u predškolu kad me je odveo među stotinjak ovaca na ispaši i rekao da moram paziti da koja ne pobjegne. I otišao je te me ostavio samog. Bilo me je strah pa sam sjeo među ovce i stisnuo se. One su čuvale mene, a ja njih - rekao nam je 2015. godine Zoran (30) prisjećajući se djetinjstva. Prema svemu sudeći, upravo je Zoran taj koji je u nesreći zadobio teške ozljede, te se nalazi u KBC Osijek.

Kako nam je tada rekao, Zoran je kombajn počeo voziti u šestom razredu osnovne, a isto su morale naučiti i sestre koje ravnopravno sudjeluju u svim poslovima na polju i s kravama. Zbog puno posla, danju i noću, neka su braća završila samo osnovnu školu. Kako su djeca rasla, tako se i imanje povećavalo. Do rata obrađivali su 1000 hektara zemlje te imali puno krava i ovaca. Kad je krenula politika državnih poticaja i zakon o dodjeli državnog zemljišta, počeli su problemi.

- Zemlja se uzimala u koncesiju na 20 godina. Kad smo krenuli, dobili smo zaraslo i neplodno zemljište koje smo sami iskorovili, gnojili i učinili plodnim. Imali smo, kao što i danas imamo, stajskoga gnojiva za naše njive te su zbog toga one plodne i rodne, zbog toga su predmet želja svima kad god dođe ta nesretna raspodjela državne zemlje - kazao nam je Saša Markić 2015. godine.