'Ostatke mog sina nisu uspjeli naći, izgorjeli su u eksploziji'

U tijeku najžešćih borbi koje su se u Bjelovaru vodile te nedjelje, 29. rujna 1991. godine, s pripadnicima 265. oklopno-mehanizirane brigade, koji su tenkovima, topovima i minobacačima razarali Bjelovar, u 10 sati i 17 minuta odjeknula je strahovita eksplozija. 

Tada je u pet kilometara udaljenom od Bjelovara izoliranom skladištu Barutana u šumi Bedenik, major takozvane JNA Milan Tepić „digao“ skladište sa 1700 tona eksploziva. Tim suludim činom osim sebe, Tepić je u smrt odveo i 11 hrvatskih branitelja. 

Osvojena golema količina oružja

Eksplozija od koje su pucali prozori na kućama u 30-ak kilometara udaljenom Virju bila bi još strašnija i vjerojatno bi do temelja razorila Bjelovar da branitelji prije toga nisu uspjeli razminirati ostalih devet od deset skladišta. Šokirani branitelji Bjelovara kao i ostali žitelji u 10,17 sati na trenutak su zastali zaprepašteni dimnom gljivom koja se podigla iznad kratera dubokog 10 metara. 

Nakon toga su još odlučnije krenuli u boj za svoj Grad koji je oslobođen u večernjim satima, a što je životom platilo još šestero stanovnika i branitelja. Danima, mjesecima i godinama su se viđale rane na zgradama Bjelovara, dok se obitelji i prijatelji s tugom sjećaju onih koji su tada životom platili „rastanak“ s okupatorom. 

Bjelovar je bio prekretnica u Domovinskom ratu, jer do tada Hrvatska, „siromašna“ vojnom opremom, ali nošena željom i odlučnošću za slobodom hrvatskih branitelja  osvojena je golema količina oružja, streljiva i vojne opreme. Između ostalog, 78 tenkova i 80 oklopnih vozila koja su prebačena na ratišta diljem Hrvatske gdje je bilo najpotrebnije. Gotovo treći ratnog potencijala kojim je Hrvatska vojska u stvaranju raspolagala te jeseni, potječe iz bjelovarskih vojarni. 

Unatoč kaosu u gradu sve je funkcioniralo

Dok su branitelji vodili krvavi boj, a građani sa strahom čekali vijesti o ishodu, gotovo sve službe su dale svoj maksimum, poput bolnice i vatrogasaca. U bolnici se te nedjelje, pod granatama koje su padale oko operacijske sale, vodila borba za spašavanje ranjenih. 
Bjelovarski liječnici su zbrinuli oko 100 ranjenika, obavili 32 operacije u podrumu zgrade, dok su vatrogasci pod vatrom imali 20-ak intervencija. U tom danu „D“ za Bjelovar i rodilište je normalno radilo jer su svijet ugledale tri djevojčice i dva dječaka. Upravo taj podatak o rađanju, umiranju i nastavku života najbolje ilustrira koliko je jak duh vladao u nepokorenom Gradu. Gradu u kojemu je uništeno i oštećeno 437 stambenih objekata. 

Zarobljeni neprijateljski vojnici, njih nekoliko stotina, išli su u prvu razmjenu obavljenu tijekom Domovinskog rata. Razmijenjeni su za zatočene u susjednoj Bosni i Hercegovini u zloglasnom logoru „Manjača“. Stoga je s pravom 29. rujan Dan Grada i Dan bjelovarskih branitelja. 

'Ti mladići su branili svoje kuće'

Milan Tepić, kojeg je Srbija proglasila narodnim herojem i kojem su lani podigli spomenik u Beogradu, u smrt je odveo Vladimira Makara, Sinišu Paunovića, Dražena Pervana, Ivana Cvrtilu, Eduarda Kukala, Stjepana Legčevića, Nikolu Petrića, Marija Šimića, Ivana Trogrlića, Marka Tukerića i Milana Vukovića, a neki su tek zakoračili u punoljetnost. 

- Svi ti mladići uglavnom su živjeli u krugu Barutane. Oni su branili svoje kuće. Molili su Tepića da ode i nastavi život, a on je odlučio drugima uskratiti pravo na život. A zašto? Samo zato što su branili svoje domove - glasom u kojem se miješaju silne emocije govorila nam je majka jednog od heroja s Barutane. 

Jedan među onima koji je izgubio sina na Barutani je i Vinko Pervan (75). Kazao nam je da se osjeća kao da je jučer izgubio sina Dražena. 
- Da mi je sin poginuo, saznao sam mnogo kasnije. Svi su nakon eksplozije tražili svoje najmilije, bilo je puno poginulih. Damir je bio ranjen, a Dražen (22) je poginuo. Posmrtne ostatke mog sina nisu uspjeli naći jer su izgorjeli - sa silnom tugom u glasu priča neutješni otac Vinko, koji će kao i ostali svoju bol zbog sulude ideje o „velikoj Srbiji“ i zločincu Tepiću nositi do konca života.  Sve priče roditelja poginulih prožete su istom patnjom i boli. 

Uz 29. rujan vezan je i jedan paradoks, jer se istovremeno Tepiću koji je istinski zločinac diže spomenik, a drugom, Juri Šimiću, tadašnjem šefu Kriznog štaba općine Bjelovar se sudi zbog navodnog ratnog zločina.