S njim neprestano mora biti netko od članova obitelji, ili brat Đuro ili stric ili tata, jer ništa ne može sam. Apsolutno ništa ne vidi i ne snalazi se u prostoru svoga doma
UNIŠTILI SU MU ŽIVOT
Ostao je slijep nakon tučnjave u kojoj je sudjelovao Culejev sin: 'Nikada mi se nisu ni ispričali'
Želim da budu osuđeni jer su od mene napravili 100-postotnog invalida, a ni kriv ni dužan nisam im bio za ništa. Nisam se ni s kim od njih tukao, nikoga ozlijedio, većinu njih ni ne poznajem, nisam nikad čuo ni za njihova imena. Volio bih znati zašto su mi to napravili jer to još ne znam. Jedva sam ostao živ, izgubio sam vid, pijem tablete protiv epilepsije i u depresiji sam jer moj život više ne nalikuje na ništa. Imao sam posao, pomagao ocu u domaćinstvu, jahao svog konja na seoskim manifestacijama, gledao svoja posla, a sad ne mogu ništa sam. Za sve trebam pomoć, ogorčen je Ivan Mikuljan (23) iz Andrijaševaca, kojega je skupina mladića gotovo ubila od batina u uličnoj tučnjavi 22. kolovoza 2018. u Vinkovcima.
POGLEDAJTE VIDEO Pretučenom Ivanu Mikuljanu upropastili su život
Pokretanje videa...
01:29
Prije nekoliko dana na Općinskom sudu u Vukovaru započelo je suđenje četvorki optuženoj za premlaćivanje Mikuljana. Prvooptuženi je Luka Miškulin (21) iz Mirkovaca, drugooptuženi je Domagoj Culej (23), sin bivšeg saborskog zastupnika Steve Culeja, a preostala dvojica su Daniel Hodak i Gabrijel Ćekić. Oni još nisu iznijeli obranu, a na sud nije došao Miškulin. U tučnjavi su još sudjelovala i četiri maloljetnika.
Protiv dva je odbačena prijava, a protiv druge dvojice je od Vijeća za mladež Općinskog suda u Vukovaru zatraženo izricanje mjere i prijeti im kazna zatvora do tri godine.
Mislili su da će umrijeti
Što se to sve odigralo te kobne noći i zašto, ozlijeđeni Mikuljan ne zna točno.
- Sjećam se da sam toga dana otišao do kafića u Rokovce, gdje sam inače izlazio. Tamo je bila i neka moja ekipa. Malo kasnije odlučili smo otići do Vinkovaca na piće. Otišli smo u klub Plus, nas petorica. U kafiću se nije dogodilo ništa problematično. Prošlo je jedan iza ponoći, kad smo odlučili krenuti kući. Došli smo na parkiralište i čekali da prijatelj dođe po nas s autom. Odjednom su se neki tipovi zatrčali prema nama. Osjetio sam jak udarac koji me je srušio na beton i mislim da sam se onesvijestio. Sljedeće čega se sjećam je bolnica u Vinkovcima. Sjećam se da netko govori kako me treba odvesti u bolnicu u Osijek, a drugi glas kaže kako ću vjerojatno umrijeti za par sati. I onda se opet više ničega ne sjećam jer sam pao u komu - govori Mikuljan, kojega smo posjetili u njegovu domu u Andrijaševcima.
S njim neprestano mora biti netko od članova obitelji, ili brat Đuro ili stric ili tata, jer ništa ne može sam. Apsolutno ništa ne vidi i ne snalazi se u prostoru svoga doma iako je u njemu cijeli život. U obitelji radi samo otac Ivan, kojemu je 56 godina. Mama je umrla kad su dječaci bili mali pa je o njima brinula baka. No i baka se razboljela kad je saznala da joj je unuk pretučen i da mu život visi o koncu.
'Ne znam zašto su me pretukli'
Dobila je moždani udar i nakon nekog vremena umrla od tuge i jada. Mlađi brat Đuro je radio, ali sad ne može jer brine o bratu. Mikuljanovi su skromni dečki, uglavnom vezani za dom, tatu i poslove oko kuće. Nisu u životu imali ni previše vremena ni novca za izlaske, tulume, provode... Za razliku od ekipe koja je iz nekog razloga odlučila pretući upravo Ivana.
- Ne znam zašto su napali baš mene i što se dogodilo s dečkima s kojima sam bio vani. Kad sam došao iz bolnice, moji su me prijatelji posjećivali, ali mi ni jedan nije rekao ništa o tom događaju. Spominje se i da sam ja, prije tog događaja, prema nekome bacio čašu na kirvaju u Rokovcima, ali to nije istina. Kasnije sam čuo da je policija spominjala dogovorenu tučnjavu ali o tome ništa ne znam. Meni nitko od mojih prijatelja nije rekao da će biti neka tučnjava. Policija je rekla da je tučnjavu snimila nadzorna kamera. Moj odvjetnik je vidio taj snimak i kaže da je jako loš, mutan, ali da se vidi gdje ja padam na tlo i gdje me drugi udaraju - govori Ivan, koji je nakon liječenja dobio status 100-postotnog invalida.
Kad je doveden u bolnicu u nesvjesnom stanju, Ivan je imao brojne ozljede glave i mozga - slomljenu jagodičnu kost, ozlijeđen lijevi maksilarni sinus, oteknuće mozga zbog višestrukih krvarenja. Liječnici su ga stavili u induciranu komu i u njoj je bio većinu vremena koje je proveo u bolnici.
U pet mjeseci imao je četiri operacije glave. Na dio lubanje koji mu je nedostajao ugradili su plastiku da je zatvore. Ivanovu ocu liječnici su govorili da se ne nada ničemu, da će njegov sin vjerojatno izgubiti sjećanje, da neće moći govoriti niti hodati. No volja za životom ovoga mladića bila je golema, a i imao je puno sreće.
- Doktori su mi rekli da je medicinsko čudo što sam ostao živ. Bili su iznenađeni kad sam se probudio iz kome i kad sam, po glasovima, prepoznao i tatu i brata. Nisu vjerovali i da mogu govoriti, da imam sva sjećanja. Nisam mogao hodati mjesecima nakon napada, ali čim sam došao kući, počeo sam vježbati, imao sam terapije s fizioterapeutom i polako sam ponovno stao na noge - kaže Ivan koji dane provodi uglavnom u četiri zida slušajući radio ili televizor.
Bezveze mu je, kaže, što ne može gledati utakmice, nego samo sluša prijenos. Nekad je volio jahati svoga konja, a sad se ne usudi ni sjesti na njega. Samo ga ode povremeno pomaziti...
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
