Ostali bez oca i majke, trojica braće sami se bore za život

(Identiteti korisnika pomoći su skiveni ili izmijenjeni jer su obitelji zamolile da ih ne izlažemo dodatnoj društvenoj stigmi posebno radi zaštite djece. Za istinitost njihove životne priče i potrebu jamče udruge kojima smo medijski pokrovitelji. Zato ne tražimo novac već konkretne stvari koje im mogu pomoći. ) 

Pročitajte više o akciji 24anđeli 

Njihovoj obitelji treba:

Antonijo (19) i njegova braća iako su još tinejdžeri znaju koliko život može biti težak. Dok su bili mali njihova mama Anka se rastala od nasilnog oca. Tukao ih je, pio i kartao. Nakon rastave dobio je zabranu prilaska. Za njih više nije pitao, a alimentaciju nikada nije plaćao. Anka se za sinove brinula kako je znala. Radila je sve i svašta kao bi ih prehranila i školovala. A onda se prije dvije godine teško razboljela. Liječnici su joj dijagnosticirali rak jajnika. Operirati je nisu mogli jer je jako krvarila.

Mama je trpjela jaka bolove, sin u ponoć išao po lijekove

- Davali su joj kemoterapije, no nisu joj pomogle. Smršavila je trideset kilograma - kaže Antonijo. Kada joj se stanje malo popravilo pustili su je kući.

- Htjela je biti s nama no to je bilo mučenje i za nas i za nju. Često cijele noći nitko od nas nije mogao spavati. Imala je jake bolove pa sam u ponoć tražio ljekarnu kako bi joj nabavio lijekove - kaže Antonijo. Kada su joj otkazali bubrezi opet je završila u bolnici.

- Bila je tamo nekoliko tjedana, a onda smo je vratili kući jer je htjela umrijeti doma. No i mi i ona smo izdržali samo dva dana. Tumor joj je "lupio" na mozak i mi se za nju jednostavno više nismo mogli brinuti - kaže Antonijo. Anku su prebacili u Specijalnu bolnicu u Dugoj Resi. Sinovi su je htjeli posjećivati no često nisu imali dovoljno novaca da kupe kartu za vlak.

Nisu imali dovoljno novaca da idu u posjeti bolesnoj mami

- Uvijek smo se dogovarali tko će posjetiti mamu jer sva trojica u istom danu nismo mogli ići. Ponekad je prošlo i nekoliko dana da joj nitko od nas nije išao u posjet jer nam je bilo preskupo - kaže Antonijo. Njihova mama je umrla prije tri tjedna. Imala je 49 godina. Socijalno je trebalo platiti pogreb no srezali su davanja. 

- Zahvaljujući dobrim ljudima skupili smo 1300 kuna da ispratimo mamu. Pokopana je u zajedničkoj grobnici - kaže Antonijo. Dok su išli u školu i dok je mama bila bolesna živjeli su od socijalne pomoći i dječjeg doplatka. 

Posuđivali su novce, skupljali boce

- Za hranu i sve ostale potrepštine bi nam ostalo oko 1000 kuna. Da bi mogli preživjeti morao sam posuđivati novac. Skupljali smo i boce. Radili privremene poslove - kaže Antonijo. U iznajmljenom stanu od nekih 30 "kvadrata" nisu se grijali jer su im režije bile preskupe. A onda im je došao i stari dug koji je napravio njihov otac pa su im blokirali račun. Taj im je dug na kraju platilo socijalno.

Antonijo i brat Marijo (18) su u međuvremenu završili školu i ostali bez dječjeg doplatka. Antonijo se zaposlio, a Marijo posao traži. Antonijo će prvu plaću dobit kroz mjesec dana. Skoro sve će mu otići na stanarinu i režije. Zato na hrani i dalje štede.

Jedu uglavnom kruh, žitarice i povrće, meso rijetko kupuju

- Jedemo uglavnom kruh, mlijeko, žitarice, povrće. Meso rijetko kada kupujemo. Odjeću dobijemo od drugih. Stalno računam koliko novaca smijemo potrošiti i toga se moramo držati - kaže Antonijo.

Skrbništvo nad najmlađim bratom (16) će on preuzeti.  

- Moramo se pobrinuti da završi školu i postane svoj čovjek. Znamo da bi naša mama na to bila ponosna - kaže Antonijo.

Pomozite im, trebaju odjeću i hranu

Antonijo je vrlo skroman i kaže kako njemu i njegovoj braći najviše trebaju hrana i zimska odjeća i obuća. Braća nose konfekcijski broj M i broj cipela 42/43. Dobro bi im došli madraci i posteljina. 

 Ukoliko im želite pomoći javite se:

Udruga Mali zmaj

mobitel: 091 5670 618

Adresa:

Gjure Szaba 5

10000 Zagreb 

web stranica: http://www.malizmaj.hr

predaja donacija svaki dan od 17 do 18 sati 

mobitel za predaju donacija: 099 3897 248