Opačak je šokiran optužbama: Ja nisam kriv, mirno spavam

Bog mi je svjedok da nisam kriv, mirno spavam, suznih je očiju reagirao Dalibor Opačak (33) na optužbe dojučerašnjeg prijatelja Marina Čolaka (26). Jednogodišnje prijateljstvo i druženje na grobničkoj stazi uništila je stravična prometna nesreća 4. studenog na autocesti kraj Bosiljeva. Odvjetništvo za smrt Ivane Obad (20) optužuje Čolaka, u čijem je Ferrariju Ivana izgorjela. No Čolak iz bolničkoga kreveta prstom upire u Opačka.

- On se zaletio u mene, ne ja u njega. Udario je u stražnji kraj mojeg Ferrarija jer nije mogao stati, ubacio mi se preko pune crte, napravio je veliku grešku - optužuje Čolak.

- Popili smo kavu na OMV-u kraj Lučkog i do Karlovca ga nisam vidio. Bio sam u desnom traku, ispred mene u lijevom je bio Hrvoje Petrović u Focusu. U desnom zavoju kraj Bosiljeva Čolak je iz lijevog traka naglo skrenuo u desni, on je udario u mene, ne ja u njega - uzvraća Opačak.

- On ne govori istinu! S njim je u autu bio Damir Nakić, pozivam ga da kaže istinu, sve je vidio. Opačak nije držao razmak, uvjeren sam da je sve snimao, ali snimku je uništio. Sve to, ako želi, može potvrditi Nakić - poziva samouvjereno Čolak.

Opačak priznaje kako u Nissanu ima “videobox”, no kune se kako nitko ništa nije snimao. Za Nakića kaže da mu je rekao kako je dobar s obojicom, da nikog ne želi imati na savjesti te da iskaz neće mijenjati. I Nakić za nesreću optužuje Čolaka.

- Ja ne bih mogao svaliti krivicu na drugog, s tim ne bih mogao živjeti, ne znam kako Čolak može - kaže Opačak.

Dalibor Opačak, kako kaže njegov odvjetnik Mate Matić, ima status svjedoka. Ne misli da će se to promijeniti. Ne boje se nalaza vještačenja tragova i automobila. Matić kaže kako će to samo potvrditi Opačkovu priču.

- Ne, vještačenje će dokazati moju priču - uzvratio je Čolak. Kaže i da Opačak sigurno ne može mirno spavati. Unatoč tome što priznaje da je vozio oko 200 km/h, ne osjeća se ni suodgovornim za stravičnu smrt mlade Dubrovkinje jer, kaže, stalno vozi toliko brzo.

- Kao dijete prebolio sam leukemiju. I u ovoj sam nesreći Božjom providnošću ostao živ, kao mačka sam, imam još sedam života. Bog je htio da bude tako, da se borim i dokažem istinu. Da sam poginuo, pokopali bi me i okrivili za njenu smrt. Ja ne kažem da ju je Opačak ubio, dogodilo se. No naše je prijateljstvo gotovo! Živ sam kako bih dokazao pravdu - uvjerava nas Čolak iz bolnice.

- Tko sam ja da mu sudim? Da je svjestan što govori, ne bi to rekao. Očigledno je njegov otac glavni, on je organizirao prebacivanje odgovornosti. Marin je dobar vozač. Ni nakon svih optužbi o njemu ne mislim ništa loše. S 26 godina ostao sam bez majke, znam što znači nekog izgubiti, čovjek svašta govori. Ipak želim da ljudi čuju i moju stranu - uzvratio je Dalibor Opačak.

Kaže da se ne sjeća kojom brzinom su vozili autocestom. Tvrdi da se nisu utrkivali.

- Imam dvoje djece, danas vozim drukčije nego što sam vozio s 20 godina. Znam što znači raditi, ja nisam tatin sin. Sve što sam zaradio u životu, zaradio sam svojim rukama i to znam cijeniti - kaže Opačak.

Pokojnu Ivanu tog je petka prvi put vidio.

- Oko 11.30 našli smo se na OMV-u, natočili gorivo, imali smo vremena do 13 sati. Tad se otvara staza na Grobniku. Slučajno je naišao dečko u Ultimi, njega i prijatelja koji je bio s njim ne poznajem baš. Za Ivanu nisam znao u kakvom je odnosu s Čolakom - tvrdi Opačak.

Nesreća ga je, kaže, jako pogodila.

- Nakić i ja bili smo šokirani. Vidjeli smo da sve gori, nismo se mogli ni približiti Ferrariju. Mislili smo da je i Čolak mrtav. Netko se zaustavio i rekao nam da dečko leži. Potrčali smo prema njemu, okrenuli ga na bok. Nakon 15-ak sekundi digao se i rekao: ‘Što sam napravio?! Ubit će me tata. Je li netko bio sa mnom u autu?’. Nismo mu rekli za Ivanu, govorili smo mu da pusti sad to. Stigla je Hitna i odvezla ga, mi smo ostali s policijom. I to je cijela tužna priča, u kojoj je život izgubila mlada djevojka - zaključio je Opačak.

'Ivana mi je kupila sendvič za put...'

Obožavao sam Ivanu, družio se s njom, dobar sam bio i s njenom majkom i prijateljima. Da barem nije bila sa mnom u autu, kaže Marin Čolak. No o poginuloj Dubrovkinji, kako se čini, ne zna baš mnogo.

- Čestitala mi je nedavno na pobjedi, pa sam je pozvao da ide sa mnom na Grobnik. Baš sam od susjede iz trgovine doznao da nam je kupila dva sendviča za put, sirota nije valjda znala da na Grobniku ima hrane za kupiti. Baš je bila dobra - ganut je Čolak.

Potvrdio nam je da si je Ivana gotovo doslovno platila put u smrt, svojom je karticom platila gorivo za Ferrari.

- Je, al’ sam joj ja dao gotovinu. Valjda ju je zadržala i platila karticom. Malo smo bili knap s novcem - priznaje Čolak, koji se ne sjeća njenih posljednjih riječi.