Oni su na tronu duže od ikoga: Najdugovječniji vladari svijeta

Tajlandski kralj Bhumibol Adulyadej (1946. do danas)

Stotine budističkih svećenika proslavile su početkom lipnja u Bangkoku 70 godina vladavine tajlandskog kralja Bhumibola Adulyadeja, koji zbog zdravstvenih problema već mjesecima izbiva iz javnosti što izaziva zabrinutost ultra-rojalističke hunte.

Vojska koja je izvela državni udar 2014. u ime obrane monarhije, vidi u 88-godišnjem Bhumibolu temelj vrlo podijeljene nacije. Štiti ga jedan od najstrožih zakona protiv uvrede monarha na svijetu. No osoba koju se predstavlja kao polubožanstvo i dobročinitelja nacije tijekom desetljeća intenzivnog kulta ličnosti koji potiče palača, hospitalizirana je već mjesecima i nije se pojavila u javnosti od rujna.

Stotine pristaša kraljevine okupilo se u četvrtak ujutro ispred velike palače u povijesnom središtu Bangkoka gdje se odvijala velika budistička svečanost sa 770 redovnika u prisustvu šefa hunte generala Prayut Chan-O-Chaa.

Palača je objavila da je operiran zbog srčanih problema i još uvijek je na liječenju zbog hidrocefalusa. U zemlji koja je jako politički podijeljena, tema njegova nasljednika iznimno je osjetljiva. Imenovani nasljednik je njegov sin princ Maha Vajiralongkorn. Kralj nema ustavnih ovlasti, ali predstavlja vrlo jaku moralnu vlast i smatra ga se jedinom osobom koja je u stanju okupiti Tajlanđane.

Britanska kraljica Elizabeta II. (1952. do danas)

Kako njezin otac kralj George VI. i majka Elizabeth Bowes-Lyon, osim Elizabete i njezine mlađe sestre Margaret, nisu imali više djece, što znači ni sinova, pozicija je Elizabeti bila zagarantirana. Tako je djevojčica na koju nitko od prije nije računao kao moguću nasljednicu prijestolja, s nepunih 11 godina nakon abdikacije strica saznala da će jednog dana vladati Ujedinjenim Kraljevstvom. 

Krunidba tada 26-godišnje Elizabete bila je najspektakularniji i najviše praćen kraljevski događaj u 20. stoljeću. Dolazak mlade kraljice na prijestolje i zazivanje svojevrsnog novog “elizabetanskog doba” davao je novu nadu praktički bankrotiranoj i ratom iscrpljenoj Britaniji. Više od stotinu milijuna ljudi u svijetu slušalo je prijenos na radiju, a samo u Ujedinjenom Kraljevstvu njih 27 milijuna po prvi je puta na televiziji, zahvaljujući BBC-u, gledalo prijenos uživo. 

Zanimljivo je da je uoči krunidbe Elizabeta II. po kući nosila krunu da se navikne na njenu težinu na glavi. Nosila ju je navodno čak i za vrijeme pijenja čaja, čitanja novina i drugih svakodnevnih poslova. Kruna, naime, sadrži 2,868 dijamanata. Za njezine vladavine promijenilo se 12 premijera, a prvi je bio upravo slavni Winston Churchill. Prošle je godine, 9. rujna, po duljini boravka na prijestolju nadmašila svoju praprabaku Viktoriju koja je vladala 63 godine, sedam mjeseci i dva dana. Elizabeta je i prvi britanski monarh koji je posjetio Kinu. Tamo je bila 1986. godine.

Luj XIV. (1643.-1715.) imao je najdužu vladavinu u europskoj povijesti 

Francusku krunu naslijedio je kao 5-godišnjak, no vlast je zapravo preuzeo nakon smrti glavnog ministra kardinala Mazarina 1661. godine. Prva nezavisna odluka koju je donio kao 23-godišnjak bila je da će on direktno upravljati državom, a ne kao ranije premijer. Rat koji je vodio protiv Nizozemske donio mu je nadimak Veliki te mu je porasla popularnost, no nije dugo trajala. 

Tijekom posljednjih godina života umire mu jedini sin, dva od tri unuka i dva od tri praunuka. Jedni živi unuk iz prvog braka mu je onaj koji ga po mirovnom sporazumu iz 1714. ne smije naslijediti. U svom testamentu, posljednjeg živog praunuka poglašava preboležljivim i nesposobnim za samostalno vladanje, a buduće regenstvo oduzima dinastiji Orleans kako bi osigurao poziciju svojoj djeci. Na svoje mjesto postavio je svojeg sina iz drugog 'tajnog' braka, odnosno vojvodu od Maina Luja Augusta, koji zapravo nikada nije vladao, ali je pravno bio prijestolonasljednik 1. i 2. rujna 1715. godine. 

Kralj Svazilanda Sobhuza II. (1899.-1982.)

Sobhuza II., poznat i kao Nkhotfotjeni ili Mona, vladar je koji je najduže bio na tronu u zabilježenoj povijesti, točnije od rođenja 22. lipnja 1899. do smrti 21. kolovoza 1982., ukupno 83 godine. Otac mu je umro kada je imao samo četiri mjeseca te je Shobuza odmah proglašen nasljednikom no umjesto njega do punoljetnosti 1921. godine Svazijem su vladali njegova baka Labotsibeni i ujak princ Malunge.

Zemljom je dakle izravno vladao više od 60 godina (1921.-1982.). Tijekom njegove vladavine Svazi je proglasio neovisnost od britanske Krune 1968. koja ga je zatim priznala kao kralja. Osobno se zalagao za povrat zemlje narodu Svazija, a bio je i na krunidbi kraljice Elizabete II. u Londonu 1953. U travnju 1973. ukinuo je ustav i raspustio parlament te nastavio vladati apsolutistički. Pod njegovim vodstvom napredovala je i ekonomija te malene afričke zemlje. 

Prema podacima Nacionalne komisije Svazija, imao je 70 žena s kojima je u razdoblju između 1920. i 1970. dobio 210 djece. Njih 180 preživjelo je, a nakon 2000. godine, živućih je bilo 97 njegovih sinova i kćeri. U trenutku smrti Shobuza II. imao je više od 1000 unučadi. 

Egipatski faraon Pepi II. (2278. pr. Kr.-2184. pr. Kr.)

Iako neki egiptolozi opovrgavaju takve tvrdnje, za druge je upravo vladavina faraona Pepija II. bila najduža u zabilježenoj povijesti, odnosno 94 godine. Bio je faraon šeste dinastije egipatskog Starog kraljevstva. Na tron je zasjeo kada je imao šest godina, nakon smrti faraona Merenre I. 

Navodno je tijekom vladavine imao nekoliko žena,  a povijest je potvrdila njih pet. U muzeju u njujorškom Brooklynu čuva se alabasterska skulptura kraljice Ankhenesmerire II. kojoj u krilu sjedi upravo sin Pepi II., a još jedna čuva se u egipatskom muzeju u Kairu gdje je Pepi II. prikazan kao dijete. Smatra se da je skulptura izrađena u godini kada je mladi faraon zasjeo na dužnost.