Oni su Čuvari cesta: Sve smo vidjeli osim izvanzemaljaca...

Sve smo vidjeli osim izvanzemaljaca. Tako barem kroz smijeh kaže Nikica Jelenski (37), koji zadnjih deset godina radi kao ophodar na autocesti A4. Smjene provodi u kamionu pod otvorenim nebom i u svim mogućim vremenskim uvjetima.

POGLEDAJTE VIDEO:

Ipak, radnici HAC-ONC-a više problema imaju s ljudima koji kao da nisu s ovog svijeta. Na autoceste i odmorišta dovlače smeće, kojeg u godinu dana radnici pokupe i do 25 tona. Tu se ne broji povratna ambalaža, koja ima posebne kontejnere. A samo održavaju dionicu dugu 56,8 kilometara, od Goričana do Brezničkog Huma. 
- Najviše s ceste sakupljamo limenke, otpatke od hrane i plastične čaše od kave za van. Njih ima na cesti čak pet kilometara dalje od izlaza s benzinske pumpe - kaže nam Nikica. U svom kamionu doslovno ima prvu pomoć za sve situacije - od aparata za reanimiranje ljudi, prometnih znakova, alata, vreća za smeće, pa čak i materijala za brzo krpanje ceste. Kad radi, svaki dan mu počinje u HAC-ONC-ovoj bazi u Varaždinu. Odande kreće u ophodnju autoceste, koju poznaje kao vlastiti džep. Njemu i kolegi posao je voziti se po zaustavnom traku, brzinom od 40 do 60 kilometara na sat. Tako na vrijeme mogu stati ako vide neku rupu u ogradi ili cesti, srušene stupiće, smeće ili životinje. Nije rijetkost da moraju hvatati i otpale rezervne kotače ili alat koji vozačima otpadnu s kamiona, kombija ili auta. A kad se zaustave i izađu, glava im je u torbi jer hodanje autocestom najopasniji je dio posla. Tako ophodari najčešće stradavaju.  

Biti radnik HAC-ONC-a nije jednostavno. Osim što moraju biti “Katice za sve”, HAC-ONC je država planirala dati u koncesiju, pa zadnjih pet godina nisu pretjerano ulagali u opremu, kažu nam zaposlenici.

Nedavno su završili generalku i bojenje dvije cijevi tunela Hrastovec. Cijevi su čistili i bojili sami radnici uz pomoć tehnologa. Sami su postavili cerade na ulazima kako im propuh ne bi stvarao probleme. Nova boja trebala bi trajati maksimalno iduće tri godine, a razlika je i više nego očita. Dok su radili u jednoj cijevi, promet su preusmjerili u drugu. Ni tu nije moglo proći bez problema za vozače kojima je iz nekog razloga čudno prilagoditi brzinu vožnje.

- Prvih pet dana stalno su rušili stupiće dok se nisu navikli na radove - rekao je voditelj tehničke jedinice Dejan Crnčec (47). Osobno pregledava svaki šaht, svaku žarulju i svaki centimetar tunela koji mora biti u besprijekornom stanju.
- Sve što vidite se servisira. Tako i izvan tunela kosimo travu, održavamo sve odvode, ograde, ma sve - kaže Crnčec. Najbitnije mu je da su radnici sigurni i da tu ne postoji opasnost da na njih naleti neki automobil. 
Dionica, za koju je zadužen, nadzire se kamerama na koje 24 sata paze radnici u centru za kontrolu prometa u Varaždinu. Na 16 televizora i isto toliko monitora prate svaki trenutak vožnje i oni su ti koji među prvima vide sve nesreće, upozoravaju na vremenske uvjete, prate stanje meteoroloških uvjeta i javljaju se na pomalo arhaične žute SOS telefone.

- Sve što vidimo javljamo centru 112. Imamo svoje vatrogasce koje šaljemo na intervencije, a sve audio i video snimke se pohranjuju na naše servere - kažu nam Dražen Lončarić (54) i Zvonimir Kastelic (47). Oba operatera rade taj posao više od 14 godina. Sve protokole znaju na pamet, a glavni im je cilj umanjiti posljedice nesreća i svih nepredviđenih uvjeta. Najgore im je kad vozači uđu u suprotan smjer. Tome svjedoče i brojne snimke na kojima se vidi kako takvi vozači ulaze i u tunel i u zadnjim trenucima izbjegavaju teške sudare. U stalnom su kontaktu s ophodarima. Ako operateri predstavljaju glavu i oči autoceste, ophodari su im ruke i noge. Svi moraju funkcionirati da bi sustav radio.

Na najjužnijem dijelu autoceste A4 kraj Zagreba, njihovi kolege iz centra u Ivanjoj Reci paze na možda najkompleksnije radove održavanja ove sezone.

Iako je vani bilo tek 15-ak stupenjeva Celzijevih, zaposlenici Maptradea već su bili znojni. 
Pažljivo su pilili dijelove metalne ograde koja je čuvala aute od pada s 30 godina starog istočnog nadvožnjaka u Kraljevečkim Novakima. Sav promet preselili su na zapadni dio ceste gdje će se do ljeta voziti u dva smjera. Iako se u “špici” ovdje stvaraju kolone duge kilometar, sad ih nije bilo. Iako videozidovi pokazuju da je ograničenje 80 kilometara na sat, malo tko ga poštuje. Policijskog radara doduše nema, plastični stupići su još cijeli i na broju, a radnici se nadaju da će tako i ostati. Nije tajna da se neki vozači ponekad pretvaraju u natjecatelje i ugrožavaju sve oko sebe. Nasreću, povijest nadvožnjaka pokazala je je kako je dosad bio siguran i “nije vidio” neke teže nesreće. Veći dio radova na nadvožnjaku odvija se na njegovu dnu. Oko stupova je postavljena željezna skela koja prelazi iznad željezničke pruge. Nju zbog radova nisu mogli zatvoriti, no uveden je poseban raspored prolazaka, što radnika, što lokomotiva i putnika.

- Svaki stup moramo ogoliti i vidjeti u kakvom je stanju armatura. Obnavljamo ih i ne smije biti nikakvih pukotina. Nakon radova će morati izdržati sljedećih 30 godina - kaže nam glavni inženjer radova HAC-a Domagoj Čveljo.

Nakon što mu daju novo ruho, prilaz i izlaz s nadvožnjaka više neće biti udubljeni. Vjerojatno će se povećati i brzina vožnje na toj dionici koja je postala glavna žila dolazaka Međimuraca i Varaždinaca u Zagreb. Naravno, i turista koji će se ovog ljeta malo gužvati u koloni.