Oni bacaju vodene 'bombe života' te spašavaju ljude

U avionu nema ljubavi ni mržnje jer bi cijena bila previsoka. Svatko može biti pilot jedan dan, ali nije lako odraditi 20 godina, govori bojnik Davor Turković (34), zapovjednik Protupožarne eskadrile u Zemuniku.
Diplomirao je kao pripadnik 2. naraštaja vojnih pilota 1999., a nakon obuke na Pilatusu već treću godinu upravlja kanaderom.
- Pilotirati kanaderom iznimno je fizički teško. Borbeni let traje najviše sat vremena, a mi u zraku ponekad provedemo i više od četiri sata na dan. Požari su vrlo nezgodni, vidljivost je slaba, nalazite se u dimu, let otežavaju brda, dalekovodi. U tim trenucima morate biti iznimno koncentrirani. Nijedan požar nije isti, niti manevri avionima, morate stalno korigirati parametre leta - govori zapovjednik Davor Turković. Kanader u zraku može biti najviše sedam sati ili 80 uzimanja i bacanja vode, a Hrvatska je jedina zemlja koja ima trčolanu posadu kanadera. Uz kapetana Turkovića i kopilotkinju Dianu Doboš (33), u posadi je i letač tehničar.
- Tako u svakom trenutku imamo tehniku podršku, a time i veću sigurnost - kaže Turković. Letač tehničar Zdravko Glavić (45) tehniku je, kaže, oduvijek volio. Vrhunac mu je kanader, na kojem je od 1997 godine.
- U počecima sam malo letio zbog zahtjevnog posla na zemlji, a zadnjih pet godina letim intenzivno - kaže Glavić.
Bojnica Diana Doboš je prvi pomoćnik Davoru Turkoviću. Bavi se akrobatskim letenjem, a cilj joj je letenje upotrijebiti isključivo u pozitivne svrhe.
- Ispuštanjem ‘bombe života’, kako zovem tu količinu vode, spašavamo okoliš, ali i ljude. To je poseban osjećaj - kaže Diana.