Omraženi diktator i prijatelj mafije: Castro ga nije 'volio'...

Punih 25 godina Fulgencio Batista bio je neprikosnoveni vladar Kube. I tako je trebalo i ostati da Fidel Castro nije na sve moguće načine pokušavao svrgnuti s vlasti mrskog mu diktatora. Pokušao je to na današnji dan 1953. godine zajedno sa bratom Raulom, ali mu tada nije uspjelo.

Batista je bio lukav i promoćuran čovjek koji je sve do svog konačnog pada 1959. vladao Kubom što službeno kao predsjednik, što kao siva eminencija koja je upravljala predsjednicima - svojim marionetama.  A zadnjih sedam godina svoje vladavine uveo je pravu diktaturu.

A vlast i moć je oduvijek želio. Rođen 1901. u skromnoj seljačkoj obitelji na istoku otoka, zbog lošeg materijalnog stanja, počeo je rano zarađivati za život. Roditelji su mu bili borci za nezavisnost od Španjolske, a preci Španjolci, mulati i knezi. Išao je u večernju školu i volio čitati, a kasnije je pohađao vojne škole. Ambiciozni budući diktator brzo je napredovao u vojničkoj karijeri a prvi put je zapažen u javnosti prilikom „naredničke pobune“ 1933. godine. Tada se nametnuo kao vođa pobune mladih podoficira i uz podršku američkog predsednika Franklina D. Roosevelta, srušio je represivni režim generala Gerarda Machada. Batista je tada postao načelnik generalštaba kubanske vojske. Od tada pa sve do svrgnuća 1959. vladao je Kubom uz svesrdnu američku pomoć.

Američki igrač

General Batista je, kao i većina drugih latinoameričkih lidera toga doba, vodio vanjsku politiku okrenutu prema SAD-u pa je do samog pada režima, uživao  otvorenu podršku Bijele kuće, a posebno američkog predsjednika i gorljivog antikomunista Dwighta Eisenhowera koji je postao prvi čovjek SAD-a 1953. godine.

Batista 1938. godine u posjeti Washingtonu

S obzirom na geostrateški bitan položaj kubanskog otoka, Washington ni jednog trenutka nije dozvoljavao da američki interesi na Kubi budu ugroženi. Oni su krajem 19 stoljeća i htjeli od Španjolske kupiti Kubu, ali ovi nisu pristali. Nezavisnost je Kuba proglasila 1902. godine, ali su Kubanci, kao uvjet Amerikanaca da dozvole osamostaljivanje Kube, morali prihvatiti „Platov amandman“ na kubanski ustav. Tako je SAD dobila pravo da na Kubi vojno intervenira kad god procjeni da su njihovi interesi ugroženi. Otvorili su bazu Guantanamo na jugoistoku Kube, koja je i danas u njihovim rukama.

Također, velike američke korporacije imale su veliku korist od kubanske privrede, a razdoblje Batistine vladavine Kubom smatra se zlatnim razdobljem turizma jer su baš svi željeli doći u noćni provod na egzotični karipski otok  koji je u to vrijeme obilovao noćnim klubovima i kockarnicama..Europljani i Amerikanci u gomilama su dolazili na sunčane plaže, plešući uz vruće ritmove rumbe kubanskih velikih bendova, ispijajući Daiquiri i pušeći velike kubanske cigare...

Blizak s mafijom

Kubu su obožavali i mafijaši koji su tretirali Kubu kao svoju „podružnicu“ u kojoj su pod kontrolom držali kockarnice, noćne klubove, prostituciju, šverc alkohola i droge. 

Američki gangster Mayer Lansky i  general Batista

Batista je bio dobar prijatelj i godinama poslovno surađivao sa  s jednim od najpoznatijih američkim mafijašem Mayerom Lanskyim. Ovaj mogul mafije, sin židovskog imigranta, niskog rasta, ali visokog kvocijenta inteligencije od Kube je napravio veliku kockarnicu i koristio je kao tranzit u međunarodnoj trgovini drogom.

Totalno korumpiran

Batistin diktatorski režim bio je izuzetno korumpiran i u sprezi sa kubanskim krupnim zemljoposjednicima, koji su bez imalo grižnje savjesti eksploatirali jeftinu radnu snagu na svojim plantažama. Korupcija je bila prisutna na svim nivoima — od lokalne samouprave, preko provincijskih „moćnika“, pa sve do političkog establišmenta i vojne klike. A obični građani su se svakodnevno borili da prežive. U gradovima su mnoge obitelji živjele po siromašnim kvartovima, nalik na favele, a u unutrašnjosti su seljaci od jutra do mraka teško radili na plantažama. Za to vrijeme, vladajući su se bogatili na račun poreznih obveznika i od državnog novca gradili sebi luksuzne vile.

Stoga nije čudno što se politička klima na Kubi sve više usijavala.  Demokratske institucije su postojala ali kao i da nisu, a režim redovito posezao za izbornim krađama. Sudstvo je bilo pod strogim nadzorom, a mediji su strogo cenzurirani. Svaki studentski ili radnički protest policija bi doslovno "rasturila",a  ljevičari i borci za ljudska prava dobivali su otkaze i izbacivani sa fakulteta.

Batista je za obračune sa oporbom organizirao i specijalnu tajnu policiju. No, prljave poslove, poput političkih ubojstava, najčešće su obavljale razne gangsterske grupe, koje su "uvodile red" po predgrađima. Po nalogu generala Batiste samo za sedam godina diktature pobijeno je preko 20.000 ljudi.

Pobjegao s milijunima dolara

Fidel Castro ga je kao mladi odvjetnik 1952. godine tužio za kršenje Ustava i tražio da bude osuđen na 100 godina zatvora. Ovaj se nije obazirao, a godinu dana kasnije, na današnji dan 1953., Fidel je napao vojarnu u mjestu Manacada. No taj napad je završen neuspjehom i Batista je strpao njega i brata mu Raula u zatvor, a osuđeni su na 15 godina zatvora. No nakon dvije godine su pušteni na slobodu uslijed opće amnestije političkih zatvorenika.

Kad je Che Guevara bez borbe ušao u Santa Claru 29. prosinca 1958. godine, dva dana kasnije Batista je potpisao dekret kojim podnosi ostavku. U dva sata u noći, sa svojom obitelji i četrdesetak suradnika sjeo je u avion i sa milijunima dolara pobjegao u Dominikansku Republiku. Kasnije je preselio u Španjolsku gdje je 1973. godine umro. 

Narod je tako dobio karizmatičnog vođu koji sigurno za razliku od Batiste nije imao veze s mafijom niti podilazio interesima SAD-a. Dobili su Fidela Castra, kasnije u narodu slavljenog s titulom El Commandante.