Omiljeni irski svetac koji uopće nije bio Irac: Potjerao sve zmije

Po rođenju i krvi omiljeni irski svetac Sv. Patrik nije bio Irac. Rođen je u Walesu, a otac mu je bio đakon. Sa 16 godina oteli su ga irski gusari i prodali kao roba u Irsku...

Irska je jedna od rijetkih zemalja koja je prihvatila kršćanstvo bez prolijevanja krvi i to upravo zahvaljujući sv. Patriku. On je uveo i redovništvo, a upravo su irski redovnici kasnije odigrali veliku ulogu u Irskoj i u cijeloj Europi.

Patrik se proslavio i kao čudotvorac, a dokazao se i u proricanju budućih događaja. O njemu i njegovom životu postoje bezbrojne legende. Po predaji potjerao je sve zmije i ostale otrovne životinje iz Irske. Ni danas ih nema...

Rob u Irskoj: Poslan u brda kao pastir

Pravo ime sv. Patrika je Magonus Sucatus Patricius. Rođen je 385. godine u Walesu koji je tada bio pod rimskom vlašću. Roditelji su mu bili kršćani, a otac mu je bio đakon koji je poslije postao svećenik. U to vrijeme svećenici su još mogli biti u braku.  

Mladi Patrik je lijepo i lagodno živio te nije puno mario za vjeru kao ni za znanost. Vodio je život tadašnjih povlaštenih društvenih slojeva. Njegov turbulentni život počinje u 16. godini kad su ga zajedno sa tisućama drugih oteli irski gusari i prodali kao roba u Irsku.

Njegov gospodar i vlasnik tada je odlučio da on postane pastir. Tada, u samotnim brdima dok je bio sa svojim stadom ovaca počeo je moliti i činiti pokoru.

Nakon 6 godina ropstva čuo je glas da će uskoro biti oslobođen. Glas ga je slao na obalu prema lađi. Patrik je vjerovao tajanstvenom glasu, pobjegao od svog gospodara i na morskoj obali doista pronašao lađu. Zamolio je kapetana da se ukrca i nakon tri dana vožnje pristalo negdje u sjevernoj Galiji. Tamo je sa svojim suputnicama gladovao, ali mu je, moleći se, Bog poslao krdo svinja.

Nije poznato kada i kako se na kraju vratio u domovinu, ali je uspio vratiti se kući svojoj obitelji.

'Bit ću apostol Irske'

Patrik je zatim jedne noći usnuo neobičan san. U njemu je vidio kako ga Irci, koji su u većini bili pogani, zovu k sebi da ih pouči kršćanskoj vjeri. Patrik je o snu ozbiljno razmišljao, molio se i došao do uvjerenja da ga sam Bog zove natrag u Irsku da mu povjeri veliku apostolsku misiju. Odlučio se za nju dobro pripremiti, otputovao je u Galiju gdje je u gradu Auxerreu pod vodstvom tamošnjeg biskupa sv. Germana studirao pripremajući se da postane svećenik.

Kad je zaređen za đakona htio se vratiti u Irsku. Samo je o tome razmišljao. No njegovi nadređeni nisu bili sigurni da je on prikladan da ode tamo.

No tada je Patrik imao viđenje u kojem je ohrabren. Rečeno mu je da se ne boji jer on će ipak biti apostol Irske. I zaista, poslan je u Irsku i tamo je postavljen za biskupa. A Patrik je dobro poznavao ne samo irski jezik već i društvenu i političku situaciju na otoku.

Irska je tada bila podijeljena u velik broj plemena i svaka je imala svoju nezavisnu državu i vladara. Patrik se obraćao pojedinim vladarima i tražio dopuštenje za evangelizaciju. Dok je vladarima i njihovim savjetnicima dijelio darove, odbijao je sve darove od svojih vjernika da bi tako izbjegao svaki prigovor zbog lakomosti. Patrik se u obraćao najprije kraljevima i plemićima, a njihov prijelaz na kršćanstvo slijedio je onda i puk. 

Problemi sa druidima

Uskoro je uveo redovništvo kakvo je vidio da se razvija u Galiji. Upravo će ti irski redovnici, a u to vrijeme došlo je do prave eksplozije duhovnih zvanja, kasnije odigrati veliku ulogu ne samo u Irskoj već i po Europi. Oni će postat vjerovjesnici novih europskih naroda. 

Patrikovo naviještanje i rad imali su silan uspjeh. Kršćanstvo je dopiralo i onamo gdje ga prije njega nije bilo. No nailazio je na probleme i to kod druida, starih keltskih poganskih svećenika. Tako je jednom bio 15 dana zatvoren sa svojim suradnicima i tek je na intervenciju vrlo utjecajnih prijatelja oslobođen. 

Patrik je osnivao biskupije a oko biskupijskih sjedišta uz katedralne crkve organizirani su i kaptoli.

Osnovao Crkvu u 'zemlji svog ropstva'

Apostol Irske osjećao se uvijek “rimskim”, iako je za živio među onima koji su mu bili tuđi po mentalitetu, ali dragi srcu. Sve je radio za 'ljubav Kristovu'. Prije smrti je još jednom želio vidjeti svoju domovinu Britaniju i svoju duhovnu kolijevku Galiju. Ta mu se želja nije ispunila. Božji duh nije mu dopuštao da napusti Njegovu Crkvu, koju je njegovim radom osnovao “u zemlji njegova ropstva”.

Umro je 17. ožujka u Irskoj kod grada Downa 461.godine. Uz svetog Patrika vezane su mnoge legende. Jedna od najpoznatijih je da je istjerao sve zmije iz Irske. Istina, danas u Irskoj gotovo da nema guštera, zmija, gmazova, čak ni šišmiša. Pokušaji da se u Irskoj nastane te životinje su više puta propali. Znanstvenici pak smatraju da u Irskoj nema zmija jer se otok odvojio od kontinenta za vrijeme ledenog doba i da su tada nestale sve zmije i gmazovi sa otoka.

Uz njega se vezuje i djetelina s tri lista, pomoću koje je poganim Ircima objašnjavao Presveto Trojstvo.

Na dan sv. Patrika do 1970. pubovi nisu smjeli raditi

Zaštitnik je Irske, Nigerije, inženjera, ljudi koji se boje zmija. Zaštitnik je i protiv zmijskih ugriza. Dan sv. Patrika 17. ožujka je irski nacionalni blagdan.

Taj je praznik tradicionalno smatran religioznom svetkovinom pa je sve do 1970. zakon zabranjivao pubovima da rade na taj dan. Tek u posljednjih 20 godina, odlukom irske vlade, postao je sredstvo za reklamiranje turizma i promociju Irske. Dublin na taj dan posjeti više od milijun ljudi.