Za Olega Butkovića kratak je put od blještavog otvorenja Pelješkog mosta, vrhunca njegove ministarske karijere, do mračne željezničke tragedije kod Novske čiji se uzroci ispituju i upućuju na grešku u sustavu.
"Svaki dan molim se Bogu da se više ne dogode ovakve tragedije", izjavio je bivši ministar prometa Božidar Kalmeta 2010. godine, na prvu godišnjicu željezničke tragedije u Rudinama u kojoj je poginulo šest, a ozlijeđeno 55 osoba.
E sad, ili je Božidar Kalmeta prestao s molitvama nakon što je napustio ministarstvo, ili Oleg Butković nije preuzeo tu važnu ministarsku obavezu.
Slike iz zraka sanacije pruge gdje je došlo do sudara putničkog i teretnog vlaka |
Foto: Igor Kralj/PIXSELL/ (ILUSTRACIJA)
Jer kratak je put prošao ministar prometa od veličanstvenog Pelješkog mosta, obasjanog spektakularnim vatrometom i medijskim reflektorima, do mračnih ruševina željezničke tragedije kod Novske koja je odnijela tri života.
Dugo je Oleg Butković uživao u relativnom miru i uspjesima svog ministarstva, pošteđen afera i skandala, uhićenja i sramoćenja, medijske hajke, pa i medijskog pritiska. I naravno, ljudskih žrtava.
I taman kad je na slavi Pelješkog mosta isplivao do mjesta potpredsjednika Vlade, te time napravio dodatni korak u političkoj promociji, karma ga je opalila po glavi.
Božidar Kalmeta nije svojedobno odstupio s mjesta ministra prometa nakon nesreće s kobnim posljedicama, unatoč činjenici da je odgovornost za nesreću ležala na sustavu, a ne na višoj sili kojoj se on redovito obraćao, tako danas ni ministar Butković ne želi kompromitirati svoj nabujali politički rejting podnošenjem ostavke.
Čak ni zbog smrtnog slučaja u resoru.
Što je, uostalom, odlika mnogih HDZ-ovih ministara koji nisu odlazili iz Vlade čak ni zbog tragedija u svom resoru, od Kalmete u Rudinama i Ivice Kirina na Kornatu, do Damira Krstičevića s pogibijama ročnika na vojnom poligonu i Vilija Beroša zbog smrti Vladimira Matijanića i tisuća drugih koji umiru od korone u sustavu koji ima najvišu smrtnost od Covida u EU.
Dok se još vrte scenariji uzroka nesreće u Novskoj, od kojih veliki broj upućuje na greške i propuste u sustavu, nitko nije zatražio ostavku Butkovića, osim nove desničarske heroine Karoline Vidović Krišto. Niti je Butković sam ponudio ostavku, objašnjavajući kako čeka nalaze Državnog odvjetništva o uzrocima nesreće.
"Meni kao ministru i javnosti je bitno saznati istinu, saznati zbog čega je došlo do ovoga. Tu ima puno neodgovorenih pitanja", kazao je Butković, računajući na kupovanje vremena i razvodnjavanje efekata tragedije. "Za mene kao ministra jako je bitno da željeznički sustav funkcionira ovakav kakav jest".
Iako je ovakav sustav kakav jest rezultirao tragičnom nesrećom.
Novska: Počela sanacija pruge gdje je došlo do sudara putničkog i teretnog vlaka |
Foto: Igor Kralj/PIXSELL/ (ILUSTRACIJA)
Okrenimo se budućnosti?
Također, Butković se pravda kako "nije željeznički sustav na onoj razini na kojoj bi trebalo biti", ali kaže da "rade sve". "Ono što najavljujem je da će sljedećih desetak godina biti desetljeće željeznica. Svi veliki infrastrukturni projekti, poglavito u prometnu infrastrukturu, bit će upravo ulaganja u željeznicu", pohvalio se ministar.
U prijevodu, nećemo previše gledati u ovu mračnu tragediju, okrenimo se radije svijetloj budućnosti.
No Butković se makar, a to mu valja upisati u plus, ne moli Bogu da se ne dogode ovakve tragedije.
Svejedno, ovo je bio vlak koji je mogao - i trebao - pregaziti Butkovićevu političku karijeru. Jer ako baštini zasluge pozitivnih trendova i dobrih vijesti u svom resoru, onda bi trebao podnijeti odgovornost zbog loših vijesti i ljudskih tragedija. Od Pelješkog mosta do tragedije u Novskoj, kako vidimo, mali je korak.
Željeznice su godinama već na izdisaju. Butković je godinama već ministar prometa. Godinama ministri ne daju ostavke zbog tragedija u svojim resorima. Butković ne namjerava napustiti ministarstvo kojim već godinama gospodari i zapostaviti političku karijeru koju je dugo gradio.
