'Odrastao sam u kući u kojoj se nikad nisu pričali vicevi, nije se ni pilo, sve je bilo ozbiljno...'

Kad je prije više od desetljeća Miroslav Tuđman poželio osvojiti Pantovčak i biti predsjednikom Hrvatske kao što je to nekoć bio njegov otac, u velikoj je i intimnoj ispovijesti Večernjem listu priznao:

- U našoj kući nisu se pričali vicevi, nije se pilo, nego su se uvijek vodili ozbiljni razgovori. To je uveliko utjecalo na moj način razmišljanja, na moje životno opredjeljenje. Sjećam se da sam ga jednom zgodom, pročitavši negdje citat iz Krležina djela, pitao upravo našega gosta Miroslava Krležu zna li iz kojeg je djela taj citat. On mi je odgovorio da nema pojma. U čudu sam ga gledao, ali tek poslije sam shvatio da se čovjek koji je napisao toliko djela, ne može sjećati svakog detalja...

POGLEDAJTE VIDEO: 

Pokretanje videa...

01:32

Miroslav Tuđman | Video: 24sata/pixsell

Govorio je tada, prvi put tako otvoreno, i o posljednjim danima svog oca, koji je preminuo devet godina ranije:

- S ocem sam bio u bolnici do njegova posljednjeg dana. Tih trenutaka sjećat ću se dok sam živ, Sjećam se da me je nakon njegova povratka iz službenog posjeta Vatikanu i Svetome Ocu, nazvala majka da dođem kući i da ga pokušamo nagovoriti da onako iznemogao odmah ode u bolnicu, a ne prvo na Oltar domovine, kako je bio naumio. Bio je u takvom fizičkom stanju da nije mogao hodati, ali je htio i želio otići na Oltar domovine i grob svojih roditelja na Mirogoj zapaliti svijeću i položiti cvijeće. Rekao je da mu je to predsjednička dužnost i obveza i da će tek poslije toga u bolnicu. Ni ja ni majka, a ni doktor Kranjčević nismo ga mogli odgovoriti. Nakon Oltara domovine, više nije imao snage otići na Mirogoj. Prvih dana u bolnici morao je potpisati razne dokumente, između ostalog i za iduće izbore...

DRŽAVNI VRH IZRAZIO SUĆUT Plenković: Bio je draga i topla osoba, pedantan; Jandroković: I u bolesti je mislio na druge

Prije prvih demokratskih izbora Miro Tuđman i nije bio odveć blizu HDZ-u, a pričalo se da ni s ocem nije razgovarao godinama, u njegovo disidentsko doba. Prije prvih izbora Miroslav Tuđman je član Socijaldemokratske stranke Hrvatske (kasnije Hrvatska socijaldemokratska stranka), kojoj su na čelu bili Željko Mažar i Antun Vujić, kasnije SDP-ovac i ministar kulture. 

– Nije mi to nikad zamjerio, niti me zbog toga krivo gledao, kazivat će godinama poslije Miro Tuđman o svojoj ljevičarskoj epizodi, u trenucima kad na političkom spektru odlazi desnije i od samog HDZ-a:

- On je to gledao kao moju hrabrost, da sam se uključio u stvaranje višestranačja. Znao je da mene politika ne zanima jer i sam sam rekao da ću u stranci samo biti do prvih višestranačkih izbora. Dalje nisam bio - pričao je 2009. kao predsjednički kandidat desnog Hrvatskog istinskog preporoda, s kojim je 2003. na parlamentarnim izborima dobio samo 1,7 posto glasova. (Ni na predsjedničkima nije puno bolje prošao, Prezime prvog predsjednika je privuklo tek 4,1 posto birača. Tada se ponovno vraća u HDZ, i sa lista ulazi u Sabor u tri mandata, Bio je prilično lojalan i Jadranki Kosor, i Tomislavu Karamarku i Andreju Plenkoviću. Na prošlim izborima je ponovno ušao u Sabor, u II. izbornoj jedinici). 

Otac je ipak na početku devedesetih sina brzo privukao k sebi, pa ga postavio za šefa HIS-a, zapravo cijele obavještajne zajednice, koju Tuđman dobrim dijelom i kreira (godinama kasnije će zbog činjenice da je u tom sustavu na ključnoj poziciji ostao ozloglašeni Josip Perković i Miro Tuđman trpjeti napade). Tvrdio je poslije Miro Tuđman da je u tim vremenima s ocem imao dvije vrste odnosa – službene na poslu i privatne doma. Za obiteljskih druženja, koja su bila česta, u prigodi blagdana, obiteljskih ručkova, proslava rođendana, Franjo mu nikad nije dopuštao da s njim započne kakav službeni razgovor:

– Kada bismo se privatno družili, ja bih mu znao reći: Čuj, trebali bismo o nečemu razgovarati. On bi mi rekao: Javi se u moj ured, dogovori se o terminu i to ćemo tamo riješiti. Mi nikada privatno nismo razgovarali o službenim stvarima. Kada sam nekim ljudima o tome pričao, nisu mi vjerovali. A da je bilo tako, mogu potvrditi svi njegovi najbliži suradnici – pričao je Miroslav 2009. Govorio je tada i ocu koji i nije odveć brinuo njegovim školskim rezultatima ili odrastanju brata i sestre:

POLITIČAR I SABORSKI ZASTUPNIK Preminuo je Miroslav Tuđman

– Dok smo kao djeca, brat, ja i sestra, živjeli s roditeljima, sve je bilo podređeno očevom bavljenju poviješću. Bio je vezan uza svoju viziju slobodne Hrvatske. To je bilo primarno i u prvom planu, pa su se sve druge obveze raspoređivale prema tome. Za nas, djecu to je značilo da smo od samog početka bili samostalni u donošenju vlastitih odluka. Nije se puno raspravljalo o našim školskim obvezama. Naše je bilo da idemo u školu, završimo fakultet. Tek na kraju školske godine otac je pitao za ocjene. Obrazac ponašanja kod njega je bio načelo odgovornosti i samostalnosti. A to najbolje potvrđuje i jedna zgoda kada sam se upisao na fakultet. Tek tada me je otac upitao što sam upisao. Rekao sam mu filozofiju i sociologiju, a on je na to rekao: Moglo je i bolje. Pitao sam ga što je to bolje. On mi je odgovorio: Mogao si umjesto sociologije upisati povijest.

Zanimljivo je bilo i njegovo prisjećanje na gimnazijske dane, kada je svjedočio kako se njihov dom u Nazorovoj pretvara u salon koji obilaze najviđeniji intelektualci onoga doba. A sjetio se pokojni Miro Tuđman i trenutka kada je morao pokucati na vrata njihova najvažnijega gosta. Na suđenju Franji Tuđmanu 1972. godine obrana je odlučila pozvati Miroslava Krležu i generala Rukavinu za svjedoke. Mladi Miroslav Tuđman uime obitelji bio je zadužen da ode do Krleže i pita ga bi li on htio doći na sud i biti Franjin svjedok.

– Došao sam u njegov ured i pitao ga hoće li svjedočiti na očevu suđenju. Pristao je istog trenutka, samo me zamolio da ga pričekam pred zgradom suda i da zajedno odemo u sudnicu kako ne bih lutao po zgradi. Međutim, čuvši da će Krleža i Rukavina biti svjedoci u Tuđmanovoj obrani, sudac je – nakon intervencije iz Izvršnog komiteta CK – morao opozvati svoju odluku te rekao da oni ne trebaju dolaziti jer sud prihvaća sve ono što oni trebaju posvjedočiti. Sjećam se da mi je tada, kada sam išao k njemu, Krleža rekao da mu je žao što ga Matica i proljećari nisu zvali. “Ja sam tu iza ugla, a nisu me zvali”, rekao je.

Ocu je,  s bratom i majkom, svaki dan nosio hranu u zatvor u Petrinjskoj ulici.

– Godinama poslije toga osjećao sam grčeve u želucu kada bih prolazio Petrinjskom jer sam se prisjećao svih tih mučnih slika, stajanja u redu, prekopavanja hrane koju sam donosio ocu i prisluškivanja naših razgovora. Kada je otac bio zatvoren 1972. godine, ostao sam bez posla. Napisao sam više od 50 molbi za posao. Trebao sam biti primljen na nekim mjestima, ali drugovi iz partije onda su intervenirali da me se ne smije primiti. Međutim, primio me je profesor Božo Težak u Referalni centar Sveučilišta u Zagrebu. Tako sam u područje informacijske znanosti ušao sam sasvim slučajno. Bilo je to teško razdoblje u životu, ali na njega sam već prije bio naučio. Krug ljudi koji vas je prije pozdravljao, odjednom je to prestao raditi. Jedan dio to je činio zbog svoje karijere, drugi dio zbog straha i nesigurnosti da im se ne dogodi isto zlo i neugodnosti kao meni i drugima koji slijede te vrijednosti. Ali, ono što je daleko važnije, to je da vam se odjednom otvorio velik krug ljudi koji vam daje potporu privatno i na druge načine – govorio je Miroslav Tuđman.