Od mature Antonijo ne ide van: Ne mogu više, sve me jako boli

Bol je nesnošljiva. Cijeli se grči, vrišti, lupa rukama i nogama, trza glavom... Često se ozljeđuje. To je, nažalost, svakodnevnica Antonija Drageca (20) iz Koprivnice. Godinama boluje od Tourettova sindroma, no sad više nema snage i ne želi živjeti ovako.

Obitelji je novu nadu dao neurokirurg, prof. dr. Darko Chudy, iz KB-a Dubrava. Antonio čeka spasonosnu operaciju ugradnje elektroda u jezgru mozga koja bi trebala ublažiti simptome.

No treba mu novac za boravak u bolnici i oporavak koji slijedi.

Lijekovi mu nisu pomogli

- Ja više ne mogu. Ovako više ne želim živjeti, sve me boli - jedva je izgovorio prekidajući misao nekontroliranim urlicima i bacanjem tijela. Sve što je od lijekova bilo dostupno u Hrvatskoj, on je isprobao, no ništa mu nije pomoglo. Operacija na koju ide je eksperimentalna.

- Liječnici su ih do sada u svijetu izveli samo 50. Uvodimo elektrodu neurostimulatora u jezgru mozga. Nitko ne može odrediti koliki će biti stupanj poboljšanja - objasnio je Chudy. Svi se nadaju najboljem. Operacijom bi smanjili intenzitet simptoma. Chudy je vrhunski stručnjak i vodit će operaciju koja traje oko četiri sata.

Antonija su na dugo očekivanu operaciju u KB-u Dubrava pozvali u četvrtak, no nema čime platiti višetjedni boravak u apartmanu.

Tata Darko (43) je branitelj s mirovinom od 2500 kuna, a mama Nena (42) ne radi jer se o Antoniju brine danonoćno već 12 godina, otkad su se pojavili prvi simptomi.

Do kraja trećeg razreda osnovne bio je kao i svi drugi dječaci

- Do kraja trećeg razreda osnovne škole bio je poput svojih vršnjaka. No tada, na kraju godine, iznenada se počeo čudno ponašati. Nekontrolirano se glasao, hodao je na rukama ili teturao. Svi smo mislili da se zeza, no simptomi su se stalno pogoršavali. S osam godina liječnici su ustanovili da ima Touretteov sindrom i vrlo tipične simptome za tu bolest. No vrlo brzo simptomi su se počeli pogoršavati - govori kroz suze vidno iscrpljena mama Nena.

Antonio je u pubertetu kratkotrajno bio bolje pa je uspio završiti umjetničku školu za dizajnera keramike. Maturirao je već s naporom, a potom mu se stanje toliko pogoršalo da se više ne usuđuje izaći iz kuće.

- U ustima cijelo vrijeme ima gazu da si ne pregrize jezik. Već se dvaput jako ugrizao. Na Hitnoj smo svako toliko. Zbog nemogućnosti motoričke kontrole, ozlijedio si je i lijevo oko. Trebao bi nositi naočale, no ne nosi ih iz straha da se još teže ne ozlijedi. Ne jede priborom za jelo nego rukama u strahu da mu se nož ili vilica negdje ne zabodu, a već godinama jede iz plastičnih tanjura da se ne ozlijedi razbijenim keramičkim dijelovima. Da vam ne govorimo kako izgleda kupaonica ili zahod jer svojim naglim pokretima sve razbije. Čak smo uklonili ogledalo iznad umivaonika. Tikovi su mu oštetili kralježnicu, a liječnici ga bez narkoze ne mogu ni pregledati - prepričavaju roditelji.

Kućom neprestano odzvanjaju vriskovi

Kuća neprestano odzvanja Antonijevim vriskovima do četiri ujutro, kada iscrpljen uspije zaspati, a roditelji pričaju da su na tabletama za smirenje već godinama jer sve zajedno jako teško podnose. Neimaština im tu stvara dodatne prepreke.

- Zbog njegova stanja, da ne ozlijedi druge pacijente ili sebe, u bolnici se ne usude staviti ga na odjel, nego moramo plaćati apartman 350 kuna po danu. Kao da je to stvar nečije komocije, a ne potrebe. Uz njega moram biti i ja, pa se troškovi penju u nebo. Njemu lijekovi više ne mogu pomoći, ali ne znam kako ćemo namiriti račun za boravak u bolnici nakon operacije - priča Nena prevrćući stotine računa koje su već platili za bolnički smještaj, lijekove i druge potrebe teško bolesnog jedinca.

- Nastojat ću svojim autoritetom zamoliti upravu KB-a Dubrava da pronađu mogućnost i da pomognemo koliko ustanova može - zaključio je prof. Chudy. 

Obitelji možete pomoći i vi na broj žiroračuna u Podravskoj banci: 2386002-3120345725. Račun glasi na mamu Nenu.