Od AU doživio i EU: Europska unija će nam donijeti slobodu

Doživio sam stotu i osjećam se super, a kako li će biti sutra, danas ne znam. Hvala Bogu, zdrav sam, ne pijem lijekove. Još čitam bez naočala. O prvih sto vam mogu pričati, a o drugih sto ćemo vidjeti poslije, rekao je nasmijani Istranin Ivan Ladika.

Ovaj stogodišnjak, poznatiji po nadimku Zvanić, iz zaseoka Vukovija podno Učke, rodio se u svibnju 1913. godine. U to vrijeme njegova rodna Dolenja Vas pripadala je Austro-Ugarskoj, pod krunom Franje Josipa.

Vojno-političkim preslagivanjem nakon Austrije Istra se našla pod Italijom pa potom u Jugoslaviji. Danas samostalna Hrvatska postaje članica Europske unije, naš sugovornik jedan je od rijetkih živućih ljudi na ovim prostorima koji su tijekom života promijenili nekoliko različitih država, a da se nikamo nije selio.

- Rodio sam se pod Austrijom. Tad sam bio mali i nisam baš puno toga razumio. Bila je to vrlo uređena demokratska država. Zvuči nevjerojatno, ali do Franje Josipa se na razgovor moglo doći bez ikakvih problema, a danas nikako ne možete niti do načelnika jedne od najmanjih općina - priča Ladika, koji je pod vlašću Italije proveo tri i pol godine u redovnoj vojsci na jugu Italije, odakle se vratio 1945. godine.

- Bilo je to vrijeme u kojem je na tlu Italije jačala i Mussolinijeva fašistička vojska, pa su pri mimoilaženju dviju vojski jedni drugima zviždali - rekao je. Poput drugih mladića iz Istre bio je mobiliziran i kao politički nepodoban poslan u vojsku na Sardiniju. Prepun životnog iskustva, kaže da se čovjek u nekoj državi osjeća toliko dobro koliko je država spremna pomoći narodu:

- Tek kad probaš živjeti u nekoj državi, znaš usporediti i reći gdje je bolje. Dobro je što ulazimo u EU jer je uvijek dobro kad je čovjek slobodan i može ići kuda želi, a da mu nitko ne smeta.

Čita bez naočala, ne pije lijekove te i dalje vozi traktor

Vitalni i simpatični stogodišnjak na obiteljskom imanju još rado pomaže u svim poslovima. Često ga je moguće vidjeti s vilama u štali i za upravljačem traktora. Ladika kaže da se čovjek mora stalno kretati tamo-amo da ostane bistar i u stotoj.