Očaj i nevjerica: Oduzeli su joj status jer joj sin može ustati

Jasminka Livojević (51) iz Gornjeg Mrzlog Polja dala je otkaz kako bi se posvetila svom sinu. Dobila je status roditelja njegovatelja. Mihael (15) ima cerebralnu paralizu te niz teških dijagnoza i njegovo stanje do danas nije bitno promijenjeno, no Jedinstveno tijelo vještačenja nakon sedam godina ukinulo joj je status njegovatelja.

Dijagnoze ih nisu zanimale

- Kaznili su me jer sam učinila sve što sam mogla da moj sin danas ne bude nepokretan i prikovan za invalidska kolica. On može ustati i hodati nekoliko metara, no u svemu drugome potpuno je nesamostalan. Uz teži oblik cerebralne paralize, tetraparezu, epilepsiju i konvulzije, ima desetak dijagnoza. Ima teškoće s gutanjem i ne može samostalno jesti kao ni obavljati osobnu higijenu. Prošlog petka bila sam na komisiji Jedinstvenog tijela vještačenja i rekli su da mi ukidaju status. Članica komisije se začudila kako to da on nije u kolicima niti ima štake. Ne znam što je očekivala, ali vjerujem da je to prevagnulo u odluci. A baš sam danas dobila njihov dopis u kojemu mojem sinu priznaju 100-postotni invaliditet - ogorčena je Jasminka Livojević (51).

Njezin Mihael (15) rodio se kao nedonošče i liječnici su odmah uočili da ima teškoće. Poduzetna mama nije gubila vrijeme i odmah je počela s vježbama, iako su joj liječnici govorili da je to uzaludan posao jer “od maloga nikad neće biti ništa”.

- Nisam mogla odustati od njega. Htjela sam vidjeti kolike su njegove mogućnosti. Intelektualno moj sin nema teškoće, i upravo zato ni njemu ni sebi nisam dopuštala odustajanje. Vježbamo svakodnevno, hodamo na terapije i rehabilitaciju. Do četvrte godine bio je posve nepokretan, a tad se uspio osoviti na noge. Do danas smo postigli da može prehodati nekoliko metara, a zatim se mora odmoriti - opisuje Jasminka, koja je ponosna na zajedničku upornost i uspjeh.

Priznali joj uspjeh

Sve bi to izostalo, smatra ona, da se proteklih godina nije posvetila svom sinu 24 sata na dan. Kad su mu priznali pravo na osobnu invalidninu, u rješenju su napisali da dječak s takvim dijagnozama funkcionira iznad prosjeka zahvaljujući trudu majke. Upravo stoga ona je još više razočarana i osupnuta odlukom JTV-a. Mihaela je upisala u redovnu školu, u kojoj trenutačno pohađa osmi razred. Ima vrlo dobre i odlične ocjene, a sanja o srednjoj školi koja će mu pomoći u učenju stranih jezika ili informatici.

- U tome sam dobar, a i s obzirom na invaliditet nije mi teško raditi na računalu ili pričati – sramežljivo progovara Mihael, bolno svjestan da tu budućnost možda neće imati.

- Ukidanjem statusa država me ostavila na cjedilu. Mi živimo u mjestu u kojem nema javnoga gradskog prijevoza koji mi prolazi kod kuće. Do škole imamo šest kilometara i ja ga vozim kamo god treba. Neke lijekove Mihael ima besplatno, a za neke moram doplatiti. Bez statusa on ne može ići u srednju školu, jer se nema tko brinuti o njemu. On ne može ostati sam i zahtijeva skrb sva 24 sata, a nemam ga kome ostaviti.

Neće odustati od svog sina

Razmišljam da ga jednostavno odvezem u centar za socijalnu skrb i ostavim ondje dok tražim posao i tako svaki dan, pa neka vide kako je brinuti se o takvom djetetu. Prema svemu sudeći, za mene i ovu državu bilo bi bolje da se uopće nisam trudila, ostavila ga u kolicima neka propada i uskratila mu svaku mogućnost napretka – zaključuje Jasminka, koja kaže da neće odustati od borbe za svoje dijete.

Odlučna je u tome da sinu omogući ostvarivanja svih potencijala, ma kakvi oni bili.