Potres je jako utjecao na naše zdravlje’, kaže obitelj Šajnić. ’Čekamo i čekamo, mi smo tu, kuća je tu, a obnove nema’, kažu nam
ŽIVOT NAKON POTRESA
Obnovu na Baniji još čekaju: 'Sin je od straha prestao pričati, muž pije tablete za tlak i srce...'
Sve ćemo nekako riješiti, ali ožiljke koje je potres ostavio na naše zdravlje bit će najteže sanirati. Nadu ne gubimo. Rušenje kuće je tu, ali kad će nam napraviti novu kuću, tko to zna. Život u neizvjesnosti nas je izmučio, ispričala je Julijana Šajnić, majka dvoje maloljetne djece iz Petrinje.
Domagoj ima samo tri godine, a njegova mlađa sestrica Matea svega godinu i pol dana. Bezbrižna Matea zadovoljno trčkara dvorištem i pokazuje svoju ljuljačku, a Domagoj se tek probudio pa za igru nije bio raspoložen.
- Žao mi je Domagoja, on je bio mali kad se sve događalo, ali posljedice se vide. Dio djetinjstva je proveo u konstantnom strahu. Budio se često noću i plakao. Sve se to odrazilo na njegov govor, jednostavno je prestao pričati, ali s njim jako radimo na tome pa se nadamo da će sve biti u redu. Nakon što je potres uništio kuću, u nju se nismo usudili vraćati. Pokupili smo stvari koje smo mogli i maknuli smo se odavde. U početku nam je uskočila moja svekrva kod koje smo bili mjesec dana, ali njezin stan je mali pa smo zatražili montažnu kućicu. Mjesec dana smo čekali mobilnu kućicu, a zatim još mjesec dana priključke za vodu i struju.
Oko stare kuće smo stavili ogradu jer su nam djeca mala i ne razumiju da je opasno, a Domagoju je glavna ruta bila trčati oko kuće i pozdravljati susjede. Strah nas je da ne bi pala nekakva cigla ili crijep, pogotovo kad je u početku stalno treslo - rekla je Julijana pokazujući tlocrte za novu kuću koju bi im obnova trebala sagraditi.
Kuća obitelji Šajnić u dvorištu je stajala kao podsjetnik na neke gore dane. Planirano je rušenje njihove stare kuće od 190 kvadrata i gradnja nove kuće od 70 kvadrata. Ta, još imaginarna nova kuća trebala bi imati samo dvije spavaće sobe.
- Ovu kuću smo kupili prije 16 godina muž i ja. Imali smo u planu ovdje napraviti svašta. To je kuća iz one obnove, čini se da je unutra gorjela. To sve smo saznali naravno tek sad. Potres je otkrio mnogo toga. Sa svojih dvadesetak godina odlučili smo kupiti kuću u kojoj ćemo podizati svoju obitelj. Dignuli smo za nju kredit prvo u francima. Onda nas je kao sve zahvatila kriza, franci su narasli. To nam je bio prvi ispit koji smo morali proći. Borba je trajala nekoliko godina, ali smo nakon duge muke i papirologije uspjeli kredit prebaciti u eure te na kraju u kune. Još smo namjerno podigli ratu kredita kako bismo ga što prije otplatili, i eto što nam se dogodi. Kad smo kuću kupili, unutra su bili samo goli zidovi, mi smo sve novo radili. Uložili smo u uređenje jako puno novca, to je velika kuća, a mi smo stavljali novu glazuru i novi namještaj. Znali smo da želimo imati veliku obitelj i ta kuća je za nas bila idealna. Zadnju ratu za kredit smo platili u veljači ove godine, a našu veliku kuću sad više nemamo. Ostale su samo ruševine iz kojih će se podignuti nova manja kuća - rekla je Julijana.
Osim trogodišnjeg Domagoja, posljedice na zdravlje osjeti i Julijanin suprug Mario. On je zbog stresa i neizvjesnosti počeo piti tablete za tlak i srce.
- Mario se jako živcira oko svega. Stalno radi, bori se i trudi. Teško mu pada što za sve moramo moljakati mjesecima. Dva mjeseca smo molili da nam donesu kontejner za namještaj jer nam stvari propadaju, a mi za nove nemamo. Na život u montažnoj kućici se još navikavamo. Fali nam prostora jer su djeca mala i vole se igrati pa je njihovih igračaka po cijeloj kući. Odlučili smo našu staru garažu pretvoriti u privremeni dnevni boravak i kuhinju, tamo smo stavili elemente naše kuhinje iz kuće. To nam je puno pomoglo, pogotovo zimi jer su djeca imala prostor za igru. Novu kuću koju će nam napraviti obnova trebala bi imati svega 70 kvadrata s dvije spavaće sobe. Ne želim se žaliti, jer ako i to dobijemo, bit ću zadovoljna - rekla je Julijana, koja je nekad radila kao računovođa, a sad zbog djece i uvjeta u kojima žive više ne radi.
Tužna sudbina zaobišla je tek nekoliko kuća u Petrinji, ostatak se osjeća kao da su ih svi zaboravili. Stanovnici Petrinje u svoje kuće ulaze samo kad moraju, a unutra nemaju, kako kažu, što tražiti. Zidovi njihovih kuća ih sve podsjećaju na ono što su nekad imali.
- Dođite u moju kuću, napravit ću vam kavu - doziva baka Ljubica iz sela Gore kraj Petrinje.
U dvorištu punom cvijeća s desne strane stoji još jedan spomenik potresa, a s lijeve montažna kuća u kojoj sad žive baka Ljubica i djed Ivo Šoštarić.
Ivo je nedavno operirao kuk, a od operacije se oporavlja u toplicama.
- Moj Ivo se uskoro vraća iz toplica s operiranim kukom. Ne znam kako će on ovdje u ovom skučenom prostoru. Ne znam ni gdje mu je zgodno da spava, a nema baš prostora za kretanje. Nasreću, došlo je ljepše vrijeme pa više vremena možemo provoditi u dvorištu. Ja sam vrt taman malo sredila, unuk mi je pomogao s košnjom tako da Ivo ne mora ništa raditi kad se vrati. Nadam se samo da će sve biti u redu, mi smo borci - ispričala je zabrinuta Ljubica.
Njihova velika kuća prošla je jednu obnovu, a sad čeka i drugu. Kuća je sagrađena osamdesetih godina, a u ratu je bila zapaljena.
- Uselili smo se 2000. godine u obnovljenu kuću. Mogu vam sa sigurnošću reći da je sve to bila jedna lijepa maska koja je tek sad pala. Kuća je u ratu gorjela, a oni nisu skidali žbuku ili stavljali armaturu, nego su samo spustili strop i stavili knauf kako bi ušminkali derutno stanje - rekla je razočarana Ljubica.
Njihova kuća ima crvenu naljepnicu, a uskoro je (ili barem tako kažu) očekuje konstrukcijska obnova.
- Podrumski prostor je relativno dobar, tek poneka pukotina, ali srednji kat kuće je užas. Svaki zid ima pukotine kroz koje možemo provući ruke - rekla je Ljubica pokazujući svoj stari dom koji na dom više ne nalikuje.
Svi zidovi su popucali, cijela kuća je nagnuta prema dvorištu.
- Ovo je kuća u kojoj su naša djeca odrasla, puno je tu bilo smijeha, veselja i suza. Suze mi na oči naviru kad se svega sjetim, oprostite na tome. Ovo nije kuća, ovo je bio dom, tu su se stvarale uspomene. Moja kuhinja i blagovaonica, moj dnevni boravak, moja soba. Sad je sve to jedno veliko ništa. Pusto i prazno čeka neka bolja vremena. Koliko će još čekati? Ne znam, već je previše vremena prošlo. Mi za našu kuću imamo uredne papire i uredno vlasništvo, a trebalo je više od godinu dana da dobijemo rješenje za konstrukcijsku obnovu. Više ni ne znam koliko puta sam potpisivala papire da nam je ova kuća jedina nekretnina koju imamo. Našu kuću su prvo namijenili za rušenje, a u siječnju je bila arhitektica koja je rekla da je kuća podobna za konstrukcijsku obnovu - prepričava Ljubica dok joj suze naviru na oči.
Tugu jednostavno nije mogla sakriti.
Iščekivanje obnove ljude je bacilo u očaj. Pomaka nema. Najveći problem svih ljudi kojima je potres uništio domove je papirologija. Od potresa je prošlo više od 500 dana, a većina njih još nije dobila rješenja za rušenje ili konstrukcijsku obnovu svoje kuće.
- Čekamo i čekamo, a ništa se dogodilo nije. Kuća je tu, mi smo tu, obnove nema. Čak su i naglasili da je naša kuća ušla u pet kuća u selu na kojima je obnova počela, ali nikoga osim mene i supruga ovdje nisam vidjela mjesecima. Ni jedna cigla se nije pomaknula. Naše vlasti su zaboravile da njihov narod živi u kontejnerima - rekla je baka Ljubica, koja sama brine o svojim pilićima, svinjama i vrtu.
Od poljoprivrede živi, a bez rada, kako kaže, ne može, iako joj zbog reumatoidnog artritisa briga oko životinja i vrta postaje svakim danom sve teža.
- Naviknula sam raditi, a prositi i moliti nisam. Radim koliko mogu, ali nekako nam se zaredalo pa se samo nižu problem za problemom. Od starosti, bolesti do potresa, ali sve što nas sputava čini nas jačim ljudima - zaključila je hrabra baka Ljubica.
Recite mi je li normalno da rješenja za obnovu čekamo toliko dugo, stalno naš šetaju, te idi po ovaj papir, pa po onaj...
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
