Blair je proteklih godina privukao pozornost savjetničkim poslovima i ugovorima s autokracijama ili diktaturama, poput Kazahstana, Azerbajdžana, Kuvajta i Katara...
O čemu će to Vučićev savjetnik Blair savjetovati Plenkovića?
Dolazak bivšeg britanskog premijera Tonyja Blaira u Hrvatsku najprije je bio obavijen velom tajne. U sjedištu hrvatske diplomacije na Zrinjevcu oklijevali su potvrditi da će Blair sudjelovati na ovogodišnjoj Konferenciji veleposlanika, generalnih konzula i vojnih izaslanika, čime se neizravno potvrđivala kontroverznost ovog angažmana. Ministarstvo vanjskih i europskih poslova u utorak je obavijestilo javnost o održavanju konferencije u četvrtak i petak u Zagrebu, obećavši da će program konferencije poslati još istog dana. Program konferencije u kojem je i Blair najavljen kao “poseban gost” stigao je, međutim, tek sutradan. Iako gostovanje istaknutih inozemnih političara, sadašnjih i bivših, na takvim diplomatskim okupljanjima nisu neuobičajena, izbor Blaira za glavnoga govornika ipak je iznenađujući, i to zbog nekoliko očitih razloga. Ovogodišnja diplomatska konferencija, naime, održana je u specifičnim i osjetljivim okolnostima za Hrvatsku, Europsku uniju i cijeli zapadni svijet, u vrijeme pada Afganistana u ruke talibana, a upravo je Blair imao jednu od ključnih uloga u događajima u Afganistanu, a zatim i u Iraku, prije dva desetljeća. Njegova uloga u napadu na Afganistan, a posebno u napadu na Irak dvije godine kasnije, u najmanju je ruku bila, i to najblaže rečeno, krajnje problematična. Blair je ovih dana bio iznimno kritičan prema američkoj odluci o povlačenju iz Afganistana, kazavši kako je riječ o “imbecilnoj” politici, a ne “velikoj strategiji”. Blair, naime, oštro osuđuje napuštanje Afganistana, koje smatra opasnim, tragičnim i nepotrebnim, poručujući kako je ta odluka donesena u skladu s “imbecilnim političkim sloganom o okončanju ‘vječnih ratova’, kao da je naš angažman 2021. godine usporediv s našim opredjeljenjem prije 20 ili čak 10 godina”. Međutim, upravo je Blair nekritičkim prihvaćanjem i podržavanjem odluka i politika tadašnjeg američkog predsjednika Georgea Busha u njegovim osvajačkim pohodima, najprije na Afganistan, a zatim i na Irak, stvorio temelje smrtonosnoga kaosa i destabilizacije koji u tom dijelu svijeta traju do danas.