Tužitelji dokazuju strašne duševne boli iako cijelo vrijeme uz te boli najčešće uredno obavljaju svoje poslove. Suci su cehovski solidarni, pa sudac za “duševne boli” dobije prosječno 70.000 kuna
'Ispada da je svatko o koga se novinar očeše u duševnoj boli'
U ovom trenutku u Hrvatskoj se vodi stotinjak procesa protiv novinskih redakcija u kojima političari, suci, celebrityji i drugi utužuju nakladnike. Političarima je to idealno sredstvo za sijanje straha, uvođenje cenzure ili autocenzure, a ostalima za zaradu. Tužitelji dokazuju strašne duševne boli iako cijelo vrijeme uz te boli najčešće uredno obavljaju svoje poslove. Suci su cehovski solidarni, pa sudac za “duševne boli” dobije prosječno 70.000 kuna, a običan čovjek dobije 50.000. Tužbe se množe brzinom epidemije, riječ je o pravoj “odštetomaniji”.
Sve to je bila tema posebne emisije “Revizija” na TV postaji Al Jazeera, u kojoj su svoje rekli predstavnici medija, ali i suci. Sloboda utuživanja mora postojati, ali prečeste su njene zloporabe, protiv kojih je malo sistemskih prepreka.
POGLEDAJTE EMISIJU:
- Mi nemamo ni naloge za uhićenje ni pendrek ni zatvor. Mi samo možemo iznositi istinite činjenice koje nekoga s prstima u pekmezu mogu osramotiti. Ako to inkriminirate, onda ste nam oduzeli alat za rad, rekao je novinar 24sata i Expressa Boris Rašeta u emisiji AlJazeere dodavši da dio sudaca uopće ne razumije pitanja slobode govora i slobode tiska.
- Danas ispada da svatko o koga se neki novinar očeše proživljava duševne boli koje zahtijevaju najmanje šestomjesečnu terapiju u Vrapču, smatra Rašeta.
Slično misli i glavni urednik Večernjeg lista Dražen Klarić:
- Mislim da je ova situacija olakog potezanja obarača sudstva prema medijima, po pitanju duševne boli, naprosto morala rezultirati zajedničkom akcijom. Mimo ove akcije, teško da možemo pojedinačno utjecati na njihovo rješavanje
Novinarima se uzima alat u kritici moćnika
Listi inkriminacija, uvreda i kleveti dodano je kao kažnjivo djelo i “sramoćenje” - objava neke informacije koja je istinita, ali može osramotiti čovjeka. Time je novinarima - kako je primijetio dr. Žarko Puhovski - oduzet jedini alat u kritici moćnika. Kako bismo danas znali za štetočinske afere koje su završile na sudu da su se mediji povili pred pritiscima? Cody McClain Brown, profesor na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, nedavno je u intervjuu za T-portal objasnio razliku u poimanju slobode govora u SAD-u i Hrvatskoj. Zakoni o kleveti u Americi nisu tako strogi kao u Hrvatskoj, kaže on pa objašnjava:
- Možeš reći da je Obama kenijski marksist, da je Trump narančasti diktator s malim rukama. Neće te nitko tužiti, mada može, ali ne razmišlja se toliko o tome. Jednostavno, kulturološki nemamo taj običaj nekog ušutkivati. Mislim da je Hrvatskoj to ostavština iz socijalizma, kad si morao paziti što govoriš i nisi smio otvoreno kritizirati. Zato su mediji tu dan-danas slabi - zaključuje McClain Brown.
- Nikad ne bih posegnula za tužbom protiv nekog medija ili novinara, bez obzira na to što sam i ja doživjela neutemeljene napade. Mislim da bi se svi, pogotovo političari, trebali suzdržavati od podizanja tužbi - rekla je ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek Media servisu, dodajući da će od Ministarstva pravosuđa uskoro dobiti detaljnu analizu tog tipa tužbi.
- Apsurdno je da se o satiri odlučuje na temelju istinitosti ili neistinitosti informacije, zato je presuda News baru doživjela velike reakcije u javnosti - rekla je na N1 odvjetnica Vesna Alaburić, koja je prokomentirala i slučajeve u kojima političari tuže nakladnike.
- Praksa Europskog suda za ljudska prava je da se gledaju sve okolnosti slučaja. Ako je relevantan sugovornik koji govori o relevantnim temama, sud nikad ne bi trebao nakladnika obvezati da plaća naknadu štete. Ako je, npr., saborski zastupnik rekao nešto uvredljivo na račun nekog drugog, a od javnog je interesa - rekla je odvjetnica.