Nije istina da bol nestaje protekom vremena. Svaki dan mi donosi veću patnju, tvrdila je Sanela Prispilović koja je preminula u srijedu. Njenu kćer Emu automobilom je prije dvije godine usmrtila vozačica
TEŠKA BOL
Nova tragedija: Majka poginule Eme izgubila je bitku s rakom
Ponekad osuđujem sebe i svoj karcinom. Da nisu tad krenuli na autobusnu stanicu, kako bi u Koprivnici izvadili moje dopunsko osiguranje koje su mi namjeravali donijeti u zagrebačku bolnicu gdje sam ležala zbog karcinoma, tragedija se ne bi dogodila. Ili da je ta žena bila opreznija, moglo je sve proći bez posljedica po obitelj, koju gotovo i da nemam, govorila nam je gospođa Sanela Prispilović prije dva i pol mjeseca dok su joj suze klizile niz lice.
Tad je već bila strašno iscrpljena bolešću jer je karcinom metastazirao te, osim jetre, pluća i lijeve dojke, zahvatio i mozak.
- Kao da je osjećala da nas napušta. Kad smo u srijedu Mihael (7) i ja bili kod nje i zadnji put je vidjeli živu, rekla mi je da pozdravim tatu i brata te je zagrlila sina. Prije toga me je molila da je odvedem iz bolnice jer više ne može izdržati bol – rekla nam je Slavojka Subotić (60), majka Sanele Prispilović, koja je preminula taj isti dan. Krhko tijelo 40-godišnje Sanele, s kojom smo razgovarali prije nešto više od dva mjeseca, nije izdržalo borbu na dva “fronta”. Borbu sa zloćudnom bolešću i patnju zbog “raspada” obitelji.
- Stalno se preispitujem. Što smo zgriješili Bogu da nam je uzeo najljepše u životu? Našu malu Emu. Kažu da bol nestaje protekom vremena. To nije istina, jer meni svaki novi dan donosi sve veću patnju. Ne znam kako se dalje nositi s tim. Trenutak nepažnje vozačice i jedna obitelj je nepovratno uništena - razmišljala je Sanela Prispilović gužvajući u ruci presudu kojom je zbog nesreće osuđena vozačica.
Presudom, koja je pravomoćna, proglašena je krivom, jer je tog kobnog utorka u listopadu 2016. godine u 7.45 sati u Cvetkovcu nedaleko od Koprivnice s leđa “pokosila” Željka Prispilovića (43) kraj autobusnog stajališta dok je na ramenu nosio dvogodišnju kćer Emu, a desnom rukom držao tad šestogodišnjeg sina Mihaela, koji je jedini prošao bez ozljeda. Anđeo, tepala joj je majka, gledajući u sliku kćeri koja je nakon udarca Škode u očeva leđa pala na asfalt. Željko je teško ozlijeđen i bio je nemoćan da joj pomogne. Nakon prometne nesreće žena i sin su ga posjećivali u bolnici te po preporuci liječnika tajili da je Ema poginula. Ispričala nam je da Željko u početku, dok je gledao slike obitelji, nije nikoga prepoznavao, ali kad mu je rekla tko je tko, znao je pitati za Emu.
- Govorila sam mu da je sve u redu i pri tome gutala knedle te na sve načine sprečavala da me suze ne izdaju – pričala nam je Sanela. Željko je morao ponovno učiti govoriti, pisati i hodati. Zbog smrskanog ugrađen mu je umjetni kuk.
- Sad hodam uz pomoć štake, ali sve mi to nije bilo teško jer sam mislio kako je moja obitelj zdrava. Supruga mi je govorila da njoj zdravlje ide nabolje. Nekoliko dana prije nego što su me pustili iz Krapinskih toplica, žena je došla do mene i počela plakati. Upitao sam je zašto plače kad je sve u redu. Idem kući, a djeca su zdrava. Tad je došao liječnik i rekao mi da je Ema preminula nakon nesreće. Tad sam poželio da sam umjesto nje ja u grobu jer je Ema tek počela živjeti – ispričao nam je lani Željko, koji je potom sa zida skinuo sliku i držao je u naručju kako je i posljednji put nosio svoju nikad prežaljenu kći.
Vozačica je osuđena na godinu dana zatvora, koji je pretvoren u rad za opće dobro. Dva sata rada dnevno zamjenjuju po jedan dan zatvora. Pokušala je kontaktirati gđu. Prispilović, ali ona je to odbila.
- Što da joj kažem? Da je sve u redu? To ne mogu, ali je ne mrzim. Znam da joj nije lako, ali ona ima sve svoje žive i zdrave. Moja muka i bol koju svakim danom sve više osjećam me toliko pritišću da gotovo ludim - rekla nam je svojedobno gospođa Prispilović, koja je živjela u tišini. Prospilovići su živjeli doista skromno. Oboje su imali po 1250 kuna invalidnine. Suprug, koji je bio djelatna vojna osoba, nije se oporavio od ozljeda i poslan je u mirovinu.
Trenutačno je smješten u udomiteljsku obitelj jer ne može sam o sebi skrbiti. Sin Mihael je u Malom Lošinju kod Sanelinih roditelja, koji su mu privremeni skrbnici. Sanelini roditelji, Slavojka (60) i Petar (63) žive u Malom Lošinju i skrbe o unuku koji je tamo završio prvi razred osnovne škole. Iza obitelji koja je prije samo dvije godine gradila život ostaje prazna kuća i kredit za nju kojim su ju kupili kako bi bračni par na noge podigao dvoje djece
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
