Sve me više podsjeća na stare ljude. Moramo poštovati njegove navike, a pogotovo ga pustiti na miru dok spava. To mu je omiljeno, priča nam Mae Isaksson
Nosonja ima 21 godinu. Ne vidi i ne čuje, a obožava hranu za štence, jer su mu zubi slabi
Ako uzmemo da prosječni pas doživi između sedam i 14 godina, Nosonja iz Čakovca je sa svojom 21 doživio duboku starost.
Taj mješanac, koji je imao težak i zanimljiv život, sad obitava u obitelji poznate hrvatske životinjske aktivistice Mae Isaksson. Slijep je i gluh, no njuh mu je ostao nepogrešiv.
- Kad smo Nosonju prvi put vidjeli 2010. u azilu u Nemetinu kraj Osijeka, već tad je bio star pas. Imao je slomljen nos i nije imao oko. Čovjek koji se brinuo o njemu rekao je da ga je kao štene napao stariji pas i vječno ga obilježio - priča nam Mae o prvom susretu.
Psi su ondje bili strašno zanemareni, no preuzeli su ga volonteri udruge Pobjeda i pretvorili u najbolji u Hrvatskoj. Iako je bio obilježen izgledom, Nosonji se osmjehnula sreća pa ga je prva obitelj udomila u svom stanu. Navikao je na mekan i topao krevet, živio u obilju tri godine, a potom su ga 2014., iz nepoznatog razloga, vratili u azil.
- Vidjela sam objavu da su vratili starog psa i ponudila sam se udomiti ga. Slabo je čuo i vidio te je bio inkontinentan. Mislila sam si, star je pa koliko bude uz nas, bude. Barem će uginuti uz svoju obitelj. Sve nas je na kraju prevario i doživio 21. I neka je - kaže Mae ponosno. S njim ima pet svojih pasa, no priznaje kako Nosonja ima najbolju narav i da je svima prijatelj za poželjeti.
- Ima problema sa srcem i na doživotnoj je terapiji. Sam jede, ustaje i svaki dan želi ići u šetnju. Jest da je to sporo i kratko, no to mu je navika - priča Mae.
Do prije četiri mjeseca Nosonja je dane provodio u azilu sa stotinjak pasa i, priča Mae, ni s jednim se nije posvadio jer nije dominantan. Obitelj se prije četiri mjeseca preselila iz Pazina u Čakovec pa je i njemu trebalo neko vrijeme da se prilagodi na novi životni prostor. Sad se izvrsno snalazi.
- Sve me više podsjeća na stare ljude. Moramo poštovati njegove navike, a pogotovo ga pustiti na miru dok spava. To mu je omiljeno. Ako ga slučajno netko probudi, postane mrgud. Primijetili su to i drugi psi s kojima živi - smije se Mae.
Jede više puta dnevno, a najdraže su mu konzerve i hrana za štenad. Odgovara mu jer su mu zubi slabi.
- Redovito ide veterinaru, a jednom smo slučajno otkrili u njemu metak zračne puške. Nasreću, ne smeta mu - kaže Mae.