Ništa Udba, samo ljubav: 'Prije se ljubovalo jedino u ilegali...'

Hrvatski špijun broj 1., kako volimo tepati Josipu Manoliću, proživio je četiri različita režima. Neke je stvarao, neke razarao, no unatoč aktivnom političkom životu, u koji je uložio 75 godina, 22. ožujka proslavio je 98. rođendan. A na pragu proživljenog stoljeća otkriva nam kako će nadživjeti Chucka Norrisa, gdje su mu prijatelji, što misli o ženama, što o Plenkoviću... I dalje ima smisla za humor.

POGLEDAJTE INTERVJU IZ 2017.

Gospodine Manoliću, dobar dan i sretan vam 98. rođendan.

Hvala vam. Znate, nisam baš raspoložen za nekakve razgovore.

A što to radite pa da niste raspoloženi za razgovor?

Evo baš proučavam Istanbulsku konvenciju, a to vam nije tako lako kod mene. Sad se baš prisjećam kako je prije 80 godina ta tema bila vrlo aktualna. O njoj je jedan Nijemac napisao knjigu ‘Žena i socijalizam’.

Pa kako su prije 80 godina gledali na nasilje nad ženama?

o je bilo vrijeme u dijelu našeg društva koje je težilo slobodi. Slobodi ljubavi. Osloboditi ženu feudalnih pritisaka koji su tad bili vrlo snažni.

Koliko su se prilike u tom pogledu promijenile od tada do danas?

Nešto se malo promijenilo. Gledajući općenito. Vidite, ova priča koja se razvija da 'bijela kuga' vlada u Hrvatskoj. Nije ona samo u Hrvatskoj, ona je zahvatila cijeli svijet. To raspoloženje pritišće ženu, ili bolje rečeno sve, pa vlada opće raspoloženje netolerancije i nema one prave slobodne ljubavi koja se može razviti među spolovima. Danas kad pogledate, kad rodi mlada djevojka i dignu se na noge svi od obitelji do društva kako je nemoralna, a to je odraz ljubavi. Svako novo stvorenje je odraz ljubavi.

Kad ste već kod ljubavi, nerijetko današnje bake nešto mlađih generacija od vas, mahom sa sela, priznaju da su ljubav konzumirale s oko 14 godina, pa su mlade i rađale. Danas žene rađaju sve kasnije. Što vi mislite zbog čega?

Ma tad se ta povezanost između muškarca i žene još više povlačila u nekakvu ilegalu. Sve je moralo biti legalno da bi se moglo razviti spoj žene i muža.

Kad već čitate Istanbulsku konvenciju, kako gledate na rat u HDZ-u? Hoće li ovo Plenković u političkom smislu preživjeti?

Mislim da Plenković vodi odličnu politiku. Dosta oprezno, ali vodi dobro u cilju jednog demokratskog razvoja tih odnosa. Ovo može biti pobjeda ne samo Plenkovića nego svih naprednih slobodnih ljudi koji smatraju da sloboda nije dosegnula svoj vrhunac. Slobodu ograničavaju određeni ograničeni interesi koji se suprotstavljaju demokratskom razvoju na tom području.

Je li ovo svojevrsna pljuska od vas gospodinu Brkiću i svima koji ne misle kao Plenković?

To je, vidite, jedan konzervativizam koji se na jednoj strani stvara, koji u biti želi zadržati to postojeće stanje, to nasilje koje još prevladava.

Zbog čega?

Zbog svojih uskih interesa, zbog svoje pameti, koje nemaju. Umjesto da otvore ruke slobode svim ljudima koji teže slobodnom razvoju.

Napunili ste 98 godina. Što kažete o tome?

Ma nemojte mi to ponavljati.

U redu, neću. Čovjek je ionako star koliko se osjeća starim. Nego, proživjeli ste četiri različita režima, svega ste se nagledali. Što bi vas moglo iznenaditi? 

Što bih ja mogao zaraditi?

Ne, nego što bi vas moglo iznenaditi?

Mislim da me ništa ne može iznenaditi. I prije tih 90 godina postojale su konzervativne strane koje su sprečavale slobodan razvoj čovjeka. Nije bitno čime su se pokrivale, kojom vjerom i kojom ideologijom. Tu najmanje mjesta ima za ideologije, tu je u pitanju čovjek u cjelini. Njegov razvoj.

Lani ste nam rekli (nećemo sad za koji rođendan kad ne volite da spominjemo godine) kako ima nešto s čim se čovjek rodi pa onda živi dugo poput vas, a da znanost ne zna što je to. Pa što je to, po vama, s čime ste se vi to rodili da i danas razgovarate ovako lucidno?

Čovjek nije rođen u zrakopraznom prostoru. Znači da je već nešto pokupio na putu samog rađanja. To je nešto što ostaje djelomično u njemu, a sve drugo je ona društvena nagrada, što čovjek prihvaća na svom putu života.

Hoćete reći da je stvar u genima?

Pa nešto je, što nauka još nije uspjela utvrditi. No ta nauka se i dalje usavršava i traži puteve koji će je dovesti do toga da konačno utvrdi te elemente koje čovjek svojim rođenjem nosi.

U razgovoru ste dosta spominjali ljubav. Sjećate li se vi svojih prvih ljubavi? Biste li to podijelili s nama?

Bih, ali to ne mogu preko telefona s vama podijeliti, hehe...

Zašto ne? Pa tko nas sluša?

Ta nauka još ne postoji koja bi to telefonom mogla podijeliti.

Onda nećemo o tome. Recite kako ste se zabavljali kad ste bili mladi. Mislim, vi ste i dalje mladi, ali kako ste se zabavljali u ranijoj mladosti?

Dosta skučeno. Ograničenja su postojala, od obitelji pa nadalje do podjela u društvu, koje su bile izraženije nego danas.

Jeste li išli na plesnjake? Kako je to izgledalo?

Da, da, na plesnjake. Zapravo, to su bile čajanke u moje vrijeme. Na njima se plesalo, zabavljalo, na tim zabavama su dolazile do izražaja ljudske potrebe i sposobnosti.

MLADOŽENJA U 97. Manolić: 'Mi smo ozbiljni ljudi i morali smo se napokon oženiti'

Je li se bivalo i toga da na čajanku dođete sami, a s nje odete sa ženom kući ili je to bilo nepojmljivo?

Halo, halo (puče veza, op. a.)...

Izgubila sam vas?

To ne funkcionira tvoja mašinerija.

Ah, to nije ništa novo, ali što ću?!

Onda tvojoj mašineriji treba servis (smijeh, op. a.).

Eto, vi sve znate. Nego, zanima me jeste li bili na više svadbi ili sprovoda.

Na više svadbi bez povoda?

Ne, na više sprovoda ili na više svadbi?

To vam ne bih mogao reći, ali u zadnje vrijeme sam više na sprovodima. To je malo tugaljivo, ali čini mi se da je to nekako u skladu s vremenom.

Imate li ikoga više iz svoje generacije s kojim ste dijelili mladost?

Jako malo. I to je ono što čovjeka čini sve usamljenijim. Nestaje ta generacija. Imate sve manje sugovornika s kojima možete razgovarati.

Kako gledate na nas mlađe generacije? Kažete da s nama ne možete razgovarati?

Pa mlada generacija probija svoj tempo, svoj život, kroz ove različite pukotine u društvu, ali nailazi na iste probleme koji postoje 100 godina u našem društvu.

Hoćete reći da se malo toga u 100 godina promijenilo?

Da. I teškoće kojima se probijaju te barikade jednom slobodnijem ponašanju čovjeka, brige za što se to čovjek uopće bori. Konstantno nailazimo na te konzervativce koji žele zadržati monopole sramnog srama.

IMA 94 GODINE Deda se ne da: Joži Manoliću su produžili vozačku dozvolu

Kažu da ćete nadživjeti Chucka Norrisa?

Gledajte, vlada jedno mišljenje da se ja krećem u jednoj paraleli, a ono što me čeka kreće se u drugoj paraleli. A znate da se paralele nikad ne mogu sastati. Prema tome, upravo to mene sada drži još ovdje da mogu s vama pričati o svemu i svačemu. Istina, preko telefona, ali to je isto jedna od tekovina ovoga društva. Prije 80 godina nije se moglo tako komunicirati.

Prema vašim riječima, ljudski odnosi nisu napredovali, ali tehnologija jest. Kako se vi s njom snalazite?

Ta tehnologija u krajnjoj liniji udaljava čovjeka od čovjeka. To je ta negativna strana. Da nema te tehnologije, mi bismo sad u četiri oka razgovarali.

Ma ja se vas bojim u četiri oka. Vidjela sam kako ste vi opasni u četiri oka...

Hahaha... Ma nemojte baš sve reći. Dobro, ajde čujemo se...