Pokušavali su ga spasiti na sve moguće načine. Josip Broz Tito jeo je hranu za astronaute koju su mu posebno dopremali iz Houstona. Osobni liječnik i batler prisjećaju se posljednjih sati njegova života...
PROŠLO JE 39 GODINA
'Nisam ja ubio Tita, već je bio mrtav. Nije mu više bilo spasa'
Umro je drug Tito, izgovorio je televizijski voditelj Miroslav Lilić u zagrebačkom studiju 4. svibnja 1980. godine u 15.05 sati.
Josip Broz Tito je na respiratoru bio zadnjih 68 dana života. Hranu je dobivao infuzijom.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:32
- Državnom vrhu važan je ne samo svaki dan, već i svaki sat - kazao je Titovom liječniku Stane Dolenc, moćni šef policije i čovjek kojega su mnogi vidjeli kao Titova nasljednika.
Dok je još bio pri svijesti, Tito je uporno odbijao amputaciju iako je bilo evidentno da je gangrena zahvatila lijevu potkoljenicu.
- Čim smo stigli u Ljubljanu, otišli smo pravo u Klinički centar i napravili snimke arterija na lijevoj nozi, a zatim otišli na Brdo kod Kranja. Pošto je situacija na arterijama bila loša, predložili smo predsjedniku operaciju što je on odbio. Mi smo tada pozvali na konzultaciju profesore DeBakeya iz SAD-a i Knjazova iz Moskve. DeBakey je predložio amputaciju, a ako Tito ne pristane na to, ostavio nam je jednu protezu za premošćivanje krvnog suda, s malim izgledima na uspjeh. Kako je on uporno odbijao amputaciju, pokušali smo napraviti premošćenje protezom koju nam je ostavio DeBakey. Ova operacija, kao što se i očekivalo, nije uspjela, a on je i dalje odbijao amputaciju. Tek kad je vidio svoju potkoljenicu koja je bila plava s velikim plikovima na koži, rekao je ‘radite što treba’ - ispričao je za tjednik Express dr. Predrag Lalević, koji je punih 16 godina bio Titov osobni liječnik.
Odmah su pripremili salu za operacije i amputirali mu nogu. Isprva se činilo da je sve prošlo u redu i da će Josip Broz preživjeti.
- Operacija je protekla bez incidenata i Tito je čak počeo primati posjete na intenzivnoj njezi. Posjetili su ga i sinovi Žarko i Miša. Već smo razmišljali o odlasku na Brdo kod Kranja kada su počele komplikacije. Najprije s bubrezima, a zatim i druge. Predsjednik je bio na respiratoru punih 68 dana. Predviđati koliko je još mogao preživjeti da smo mu odmah amputirali nogu bila bi čista špekulacija. Tema smrti nikada nije spominjana u razgovorima, osim što je on, odbijajući operaciju rekao: ‘Ja dolje idem samo u jednom komadu’ - rekao je član Titova liječničkog konzilija, kirurg i anesteziolog.
- Ja sam ga na kraju skinuo s aparata koji su ga držali na životu, ali ni u šali se ne može reći da sam ga ja ubio. Deset minuta prije toga bio je mrtav. Nije mu bilo spasa - kazao je doktor Lalević.
Nije pomogla ni hrana za astronaute
Tito je prije smrti jeo hranu za astronaute NASA-e, koju su mu dopremali iz Houstona.
Jože Oseli, Titov batler, poznati slovenski kuhar, uz Tita je proveo posljednjih sedam godina njegova života. Za njegovu prehranu brinuo se sve do smrti.
- Teško nam je bilo gledati kako kopni. Bila je to velika tragedija. Mi smo bili uz njega do kraja. Pustili su nas da ga ispratimo kad su ga vozili na patologiju - opisao nam je jednom prilikom Oseli (69).
Kaže kako Tito nije imao posebnih zahtjeva što se tiče hrane.
- Mi smo servirali različito meso, različite priloge, salate, sve je bilo na pladnju. Nismo mu nikad stavljali na tanjur. Samo je jednom odbio jelo. Donijeli smo puževe, a on je rekao: ‘O ne, ja baš ne bih jeo puževe.’ A sjećam se jedne anegdote kasnije kad su Jovanka i Tito već bili razdvojeni. Ona je bila na jednoj adresi, a on na drugoj. Bila je to neka večera izvan protokola. On je uzeo nešto malo i rekao konobaru: ‘Šaljite ovo Jovanki.’ Bio je vrlo pažljiv, To je znak da nije htio prekinuti s njom, iako su ga neki političari pritiskali - kaže slovenski kuhar koji se o Titovoj prehrani posebno brinuo pred smrt, kad je završio u bolnici u Ljubljani.
- Išao sam u bolnicu vidjeti gdje bi mogli spremati hranu, ali znate kako je to u bolnici - oni spremaju pet tisuća obroka. Izgleda kao da rade na traci. Kuhinja je bila već derutna, nisu ništa ulagali u nju. Četiri mjeseca vozili smo hranu s Brda kod Kranja u bolnicu. Mi smo brinuli za prehranu predsjednika i liječničkog konzilija. Moja supruga Metka je sve zapisivala. Ima i danas zapisano koliko je žlica pojeo za svaki obrok, jer se sve mjerilo u kalorijama. Kad nije više išla hrana, dobili smo hranu iz NASA-e iz Amerike, konzerve za astronaute. Hranili smo ga dokle god je mogao jesti, a zatim se prešlo na infuziju. Metka se brinula i za uređenje sobe, da bi se ugodno osjećao - prisjetio se Oseli posljednjih Titovih dana.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
