Najgore što možemo učiniti je zanemarivati nasilje ili na neki način posramiti žrtve, dodatno ih izlagati i na taj način otežavati oporavak, pojašnjava dr. Buljan Flander
ZLOSTAVLJANJE U KAŠTELIMA
'Nijedno dijete nije iz čista mira postalo nasilno. Nedostaje im ljubavi, mogu biti žrtve nasilja'
Gorana Buljan Flander, prof. dr.sc., psihologinja i psihoterapeutkinja, nastavno na slučaj nasilja u Kaštel Štafiliću, kaže nam kako su se djeca oduvijek sukobljavala, no da moramo razlikovati sukob od nasilja.
- Dok u uobičajenom sukobu obje strane imaju otprilike podjednaku moć, fizičku, statusnu…, u nasilju je jedna strana primjetno moćnija. Razlika je i u posljedicama. Dok je za vršnjačke sukobe uobičajeno da se razriješe, da se djeca već sutra normalno igraju i druže, a njihove emocije tuge i ljutnje su kratke i prolazne, kod nasilja se jedna strana sustavno osjeća posramljeno, prestrašeno i usamljeno, što se značajno odražava na njeno funkcioniranje - objašnjava nam dr. Buljan Flander naglašavajući kako djeca počinitelji nisu samo nasilnici, oni su i dalje djeca.
POGLEDAJTE VIDEO: Zlostavljanje u Kaštelima
Pokretanje videa...
00:34
Uvijek se zapitati što je u pozadini
- Ključna je uloga prevencije i rane intervencije. Nijedno dijete kojemu su zadovoljene emocionalne potrebe nije iz čista mira odlučilo postati nasilno. Najčešće su znakovi postojali godinama ranije. Djetetu počinitelju nasilja može nedostajati ljubavi, pažnje, može biti i samo žrtva ili svjedok nasilja u obitelji ili negdje drugdje, može imati loše razvijene socijalne vještine i tako dalje. Dakle, osim sankcije za nasilno ponašanje, uvijek i bez iznimke moramo se zapitati što je u pozadini nasilnog ponašanja, koja je to potreba djeteta koja ostaje nezadovoljena pa ju ono nastoji zadovoljiti nasiljem te na koje druge načine ju možemo zadovoljiti. Nijedno dijete ne voli biti etiketirano kao 'zločesto' dijete i ako može zadobiti ljubav, pažnju i odobravanje na druge načine, birat će te druge načine - kaže nam dr. Buljan Flander dodajući kako istraživanja pokazuju da je najviše narušeno mentalno zdravlje djece koja su istovremeno žrtve i počinitelji, a njih je čak osam posto.
- Velika je odgovornost na medijima i načinu izvještavanja, na cijelom društvu, da se ne poziva na linč i novo nasilje kao odgovor na nasilje, nego da se zaštite djeca, da se nauče lekcije i senzibilizira javnost. Važno je osuditi čin nasilja, a ne djecu počinitelje te njihov nasilni čin ne koristiti kao prvi kotačić novog kruga nasilja - naglašava dr. Buljan Flander.
Što se tiče žrtava, kaže nam kako oni trebaju imati odnos povjerenja s barem jednom odraslom osobom kojoj će se obratiti za pomoć.
- Mnoga djeca skrivaju viktimizaciju. Naše istraživanje kaže da se manje od 20 posto djece ikad obrati nastavnicima za podršku. Djeca žrtve trebaju čuti da im se vjeruje, da nisu kriva, da će im se pomoći, a onda to zaista učiniti, od obitelji, škole, sustava zdravstva, socijalne skrbi, ponekad policije i pravosuđa. Najgore što možemo učiniti je zanemarivati nasilje ili na neki način posramiti žrtve, dodatno ih izlagati i na taj način otežavati oporavak - pojašnjava dr. Buljan Flander dodajući kako su djeca koja su po nečem drugačija (npr. imaju razvojne teškoće, odrastaju u sustavu...) u većem riziku da postanu žrtve nasilja.
- Osobito djeca koja imaju manju socijalnu ili fizičku moć, često su na meti počinitelja. Ona se slabije brane, lakše ih je zastrašiti i počinitelji se oslanjaju na to da neće nikome reći, a ako i kažu, da im se neće vjerovati. Primjerice, djeca s intelektualnim teškoćama djeca su koja su navikla biti u poslušnoj poziciji, u odnosu ovisnosti o drugima više od prosjeka. Počinitelji im stoga odnos predstavljaju prijateljskim i nadaju se da ga žrtva neće ni prepoznati kao zlostavljački – zaključuje dr. Buljan Flander.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
