Nakon odlaska iz Okučana zbog ustaških obilježja u službenom protokolu Milanovića nitko nije shvatio ozbiljno. Sada je, pak, predsjednik povukao vojne zapovjednike s obilježavanja akcije Maslenica. A to je već ozbiljno.
Nije ovo samo Milanovićev inat. Ovo je već 'državni protuudar'
Vijest da je predsjednik Republike Zoran Milanović jutros napustio svečanost obilježavanja vojno-redarstvene akcije Maslenica zbog ustaških obilježja u protokolu sama po sebi ne bi bila iznenađujuća, a ni šokantna, s obzirom da je Milanović nešto slično napravio i lani u Okučanima.
Netko bi lako mogao nazvati Milanovićevim kapricom. Ili "egom".
No činjenica da je predsjednik, kao vrhovni zapovjednik, ovom prilikom iz službenog protokola povukao i načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga, kao i sve vojne zapovjednike, ovom potezu daje puno veću težinu, važnost i značaj.
Mogao bi se to, u neku ruku, nazvati Milanovićevim "državnim protuudarom".
Čini se da nakon Okučana Milanovića nisu ozbiljno shvatili. Još gore, čini se da su jedva čekali drugu priliku da testiraju njegovu smjelost.
Udar na državni vrh
Ponovno uključivanje pripadnika HOS-a, ali i drugih uzvanika s obilježjima koja su išla dalje od službenih insignija braniteljske udruge, u državni protokol na Maslenici predsjednik Milanović shvatio je kao osobnu provokaciju, ali i kao udar na protokol i državni vrh.
Pa ako prkosni Milanovićev odlazak iz Okučana, kad je izjavio da HOS-ovu ploču u Novskoj "treba maknuti, negdje baciti", nije utjecao na to da se ovakve stvari ozbiljno shvate, možda će odlazak vojnih zapovjednika iz Maslenice navesti nekoga da razmisli o tome da ustaška obilježja ne mogu biti dio službenog protokola.
Bez obzira na one famozne "dvostruke konotacije" pozdrava Za dom spremni.
Da stvar bude gora, izjave nekih HOS-ovaca nakon odlaska Milanovića i vojnih zapovjednika potvrđuju da je ovo doista bila smišljena provokacija, svojevrsni udar na predsjednika države.
Izazov HOS-ovca
"Neka dođe pred mene i neka mi kaže da mu ovo smeta", poručio je šefu države Ante Baraba Knez iz zadarskog HOS-a. Zvučalo je kao izazov. Kao poziv na obračun. Možda i fizički?
Ovaj Milanovićev potez s povlačenjem načelnika Glavnog stožera i vojnih zapovjednika sa službenog protokola zbog ustaškog znakovlja mogao bi se usporediti s Mesićevim umirovljenjem dvanaest generala 2000. godine nakon njihova potpisivanja antihaškog pisma.
Tada je to slomilo pučističke aspiracije i planove za rušenje nove vlasti.
Prošli puta Milanovića nitko nije ozbiljno shvatio. Nije se poduzelo ništa da se ustaška obilježja maknu iz službenog protokola. Možda ga sada netko shvati ozbiljno. Poput HDZ-ovih ministara kojima nije palo na pamet napustiti svečanost zbog provokatora.
Zanimljivo, ustaška obilježja uklonjena su s proslave akcije Oluja u Kninu, ali ne zbog Milanovića, nego da ne bi smetala Andreju Plenkoviću.
Vojska bez ustaštva
I jedno je kad od ustaških obilježja, od ranije legaliziranih, ali u Plenkovićevu mandatu legitimiziranih, bježe liberali i ljevičari i antifašisti i što ih kritiziraju mediji, političari, javnost. Nešto posve drugo je kad od njih bježi predsjednik države, ali i kad pritom povuče za sobom vojne zapovjednike.
Milanović je odlučio da vojska neće imati veze s ustaštvom, crnokošuljašima i desničarskim provokatorima. Kad je već HDZ odlučio da ustaštvo može imati veze s Domovinskim ratom.
Milanović smatra da njegova Hrvatska ne smije koketirati s ustaštvom, koliko god Plenkovićeva na to pristaje.
HDZ ponovno ima više razumijevanja za HOS-ove provokatore koji ustvari nanose štetu protokolu i obilježavanju žrtava Domovinskog rata, a ne predsjednik države.
Zakašnjela borba
Možda je Milanovićeva borba protiv ustaštva debelo zakašnjela, jer je kao premijer sa svojim ministrima propustio priliku mijenjati zakonodavstvo i provesti čišćenje ustaških obilježja. No to ne znači da ta borba sada nema smisla.
HOS-ovci se nisu usudili pojavljivati na službenim protokolima u doba vladavine Franje Tuđmana, još manje ovako otvoreno provocirati predsjednika Republike s ustaškim pozdravima i insignijama.
Sada to namjerno čine predsjedniku Milanoviću, i to uz blagoslov Plenkovićeva HDZ-a koji tom istom Tuđmanu diže spomenike. Ovo je bio njihov udar na predsjednika države.
Nakon Milanovićeva odlaska iz Okučana nitko se nije zabrinuo. Hoće li se zabrinuti sada kad je povukao za sobom i vojsku?