Četiri tvrtke koje inače imaju milijunsku dobit na naplati dugova su od ožujka do svibnja primile oko 827.000 kuna pomoći
SIVA ZONA POSLOVANJA
Neviđeno: Utjerivači dugova dobili su pomoć od države!
Predugo čekamo. EU je trebala svojom direktivom urediti poslovanje Agencija koje otkupljuju dugove, ali još nije. Ako to ne bude uskoro, ići ćemo na svoja zakonska rješenja.
Otvoreno to priznaje visokopozicionirani sugovornik iz Vlade kad smo pitali zašto Hrvatska još nije uredila poslovanje za otkup potraživanja.
Uvjerava da su svjesni problema preprodaje dugova i da se to pokušava smanjiti, a posljednji potez je povukao ministar financija Zdravko Marić u Zakonu o porezu na dobit.
Video: Hrvatskoj trebaju - REFORME ODMAH!
Pokretanje videa...
02:16
Propisao je da banke mogu otpisati dugove koje ne mogu naplatiti, a to im neće ulaziti u obračun poreza na dobit. Procedura je jednostavna, a moraju dužniku dostaviti dokument da više ništa ne duguje nikome i da je njegov dug riješen.
Ali u srijedu je pučka pravobraniteljica Lora Vidović upozorila:
- Iako dobrodošla, ova mjera ne može ni približno odgovoriti na probleme prezaduženih i dugotrajno blokiranih građana koji su izloženi neugodnostima zbog nedostatka regulacije rada ovih agencija.
Od 2010. prodale 36,7 milijardi duga
Banke će odlučiti isplati li im se više otpisati ili prodati dug, možda bude manje preprodaje, ali nereguliranost rada tvrtki koje kupuju dugove i dalje ostaje. Jer nisu samo banke te koje prodaju dugove.
Za njih barem postoje podaci koje vodi HNB. Ali tu su telekomi, komunalna poduzeća ili svi oni koji procjenjuju da im je bolje prodati jeftino dug i prepustiti nekom drugom da ga naplati.
Tražile pomoć države
Samo banke, za koje postoje podaci, prodale su od 2010. godine 36,7 milijardi kuna, po prosječnoj cijeni od 39,4 posto. Odnosno za dug građana od 100 kuna dobile su 39,4 kune i skinule sebi problem s leđa.
Za sve ostale ne postoje podaci. HNB, regulatorna agencija HANFA, Ministarstvo financija, Ministarstvo pravosuđa: ni u čijoj nadležnosti nije kontrola tvrtki koje otkupljuju dugove i onda ih utjeruju od poduzetnika i građana.
Oni nemaju nikakvu zakonsku regulativu koja propisuje pravila naplate, evidencije ili štite račune građana, kao što postoje primjerice kod banaka.
Ne zna se ni koliko točno takvih tvrtki postoji, ali one koje su poznate redom ostvaruju godišnje višemilijunsku dobit!
Ali unatoč tome, neke od njih su zatražile i dobile pomoć od države proljetos. Na popisu potpora našli smo četiri takve tvrtke, a ukupno su primile pomoć zbog teškoća u poslovanju od oko 827.000 kuna od ožujka do svibnja.
Agencije bez kontrola zarađuju stotine milijuna
Najveći dio potpore, 541.000 kuna, otpada na B2 kapital koji ima 171 zaposlenih i dobili su je samo u ožujku. Ta tvrtka je do prošle godine bila najveća po prihodima i dobiti od svih koji se bave otkupom dugova. Svake godine do lani su izvrsno poslovali. Primjerice, 2017. godine su imali čak 177 milijuna kuna dobiti u poslu s dugovima, 2018. godine više od 101 milijun kuna, ali lani su imali pad prihoda i završili s minusom od 200 milijuna kuna. Oni su jedini od većih koji su završili s takvim minusom.
Potpore su još uzeli i Prima Solvent, APS Croatia te CEI Zagreb. Oni su znatno manji, ali također su poslovali s dobiti zadnjih godina. Primjerice, APS je lani imao 4,4 milijuna dobiti, Prima Solvent 1,46 milijuna, a CEI Zagreb oko 640.000 kuna.
Kako je B2 kapital, čiji vlasnici su iz Norveške, lani pao s prihodom, trenutačno je najveća agencija EOS Matrix, osnovan njemačkim kapitalom. Oni su i lani ostvarili 514,9 milijuna kuna prihoda i dobit od 113, 6 milijuna kuna. Nema ih u evidenciji onih koji su uzeli pomoć.
No vratimo se nereguliranom tržištu preprodaje i naplate dugova na kojem sve te tvrtke zarađuju. Samo iz dugova koje su im prodale banke jasno je da oni itekako utječu na živote i ljudi i tvrtki koje su im dužne. Očekivalo bi se da država zna koliko ih je uopće, koliko su pojedinačno duga otkupili, koliko su ga naplatili, koliko otpisali...
Ali država ni to ne zna! Za razliku od svih ostalih financijskih institucija, njih nitko ne nadzire. To su u biti tvrtke koje mogu biti osnovane s 20.000 kuna kapitala, a unatoč svim direktivama o pranju novca, baš nitko u državi ne propituje koje je podrijetlo novca kojim se u Hrvatskoj kupuju dugovi. Treba napomenuti da su neki poznatiji osnovani kapitalom iz Njemačke, Poljske, Češke, Austrije, Norveške, Rumunjske... I tu ne mora biti ništa sporno, ali kapital za banke, leasing, faktoring i drugu reguliranu djelatnost se provjerava, a ovdje to jednostavno nije slučaj.
A tek tu dolazimo do otkupa.
- Oni kupuju teško naplativi dug od banaka po 20 do 40 posto vrijednosti, a dužnik nema pravo na prvokup po istoj vrijednosti. I nakon toga kreće stiskanje dužnika. Oni su 100 kuna platili od 20 do 40 kuna, ali pokušavaju naplatiti svih 100 kuna. Njihova stopa povrata na uloženo je od 18 do 25 posto godišnje, što je iznimno profitabilan posao, a ako bismo to usporedili s kamatama, onda bi to bila lihvarska kamata - kaže nam jedan financijski stručnjak koji prati poslovanje ovih agencija u Hrvatskoj.
Bez provjere kapitala
Upozorava i na još neke apsurde. Kad se zadužujete u banci, u reguliranom odnosu, ona vas najviše može tražiti osiguranje u visini od 1,5 do 2,5 većeg od duga (nekretnine, mjenice, zadužnice, životno osiguranje). Ali ako taj dug otkupi netko za trećinu cijene, ostaju mu svi ti zalozi, pa je osiguranje od sedam do 12 puta veće.
On ističe i da su banke lani imale tek 6,55 posto teško naplativih kredita, što nije veliki iznos i banke bi ga više mogle otpisivati ili se pokušati dogovoriti s vjerovnikom. Ali prodajom duga dodatno zarade.
Banke pak imaju drugu stranu priče zašto ne nude otplatu potraživanja dužniku, a to su nam već ranije odgovorile.
Ukratko, bankari smatraju kad bi dužnik znao da će mu u slučaju neplaćanja kredita taj dug biti ponuđen na otkup za trećinu vrijednosti, svi bi prestali plaćati kredite. I čekali bi da im se ponudi otkup po trećini cijene. Isto opravdanje imaju i telekomi.
- Baš zato bi se trebali urediti fiksni uvjeti i jasni kriteriji kad bi se dug ponudio na otplatu kako bi se to omogućilo, ali s druge strane i onemogućila preprodaja dugova i velika zarada na njima dok građani i tvrtke ostaju u spirali dugovanja - odgovara pak naš sugovornik.
Inače, Norveška ima regulirano kako se i pod kojim uvjetima mora ponuditi prvokup dužniku prije prodaje.
Poput lihvarske kamate
Kod nas nije regulirano i što sve agencija koja kupi dug može uračunati u njega. Pa osim duga neke zaračunavaju i zatezne kamate. Nadalje, moratoriji koji su ove godine vrijedili za banke nisu obuhvatili i agencije za naplatu potraživanja.
Nisu morale sudjelovati ni u mjerama zaštite dužnika koje je uvela Vlada, ali i banke kako bi pomogle građanima i tvrtkama pogođenima krizom i zatvaranjem ekonomije. Sve je bilo njima na volju. Vrijedila je zabrana ovrha, kao i za sve. Ali ona ističe za deset dana, a ni za to još nema rješenja.
Kako smo već rekli, HNB i HANFA su se u svojim odgovorima o regulaciji pozvali na zakonske odredbe da agencije za otkup nisu u njihovoj nadležnosti. HNB je odgovorio da se čeka EU direktiva, a da je propisano da banka mora dužnika obavijestiti o prodaji duga i iznosa te da dužnik ne smije biti u nepovoljnijem položaju. Za ostale djelatnosti nema ni tih pravila.
Pregovaranje, pregovaranje
Udruga Blokirani je lani potpisala i ugovor s Hrvatskom udrugom agencija za naplatu kojim se dogovorno uvode neka “humanija” pravila naplate.
- Ali tamo je osam članica, a ostali koji nisu i dalje su slali dopise i poslodavcima i mirovinskom zavodu te radili po svome. Žalosno je da godinama molimo državu da regulira poslovanje, a to se ne čini, pa smo mi kao udruga morali potpisivati sporazum. Iz iskustva korisnika nakon toga mogu reći da su se neki dužnici uspjeli povoljno nagoditi za otplatu duga, ali to sve i dalje ovisi o agenciji i pregovaračkim sposobnostima dužnika, nema jasnih pravila koja bi vrijedila za sve - kaže Miriam Kervatin, predsjednica Blokiranih.
Dužnik ne zna za koliko je novca njegov dug otkupljen. Pa zato i stručnjaci savjetuju pregovaranje. Jer, primjerice, ako dugujete spomenutih 100 kuna, a agencija je to kupila za 30, bit će sretna naplatiti i 35 od dužnika iako u početku traži svih 100 kuna. A kojim sve taktikama na rubu morala se služe agencije detaljno nam je opisao jedan bivši zaposlenik i tekst možete pročitati na portalu 24sata pod naslovom: “Nagovarao sam ljude da plate barem 50 kuna. Nisu znali da tako pristaju na tisuće kuna duga”.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
