Netko je na moru pojeo Rusku salatu Tvornice ulja Zagreb prije 40 godina. Da nije vaša?

Na makarskom poluotoku Osejava ovaj petak okupilo se stotinjak volontera. Satima su kupili smeće iz park-šume. Akcijom u organizaciji Udruge za održivi razvoj Osejava prikupljeno je tristotinjak velikih vreća odbačenih stvari i mnogo, mnogo glomaznog otpada. 

Taložio se desetljećima. 

U borovini iznad divnih makarskih uvala, domaći i turisti ostavljali su pakiranja marendi, gableca, užina, ručkova, večera romantičnih i običnih. A upravo četrdeset godina stara ambalaža neobičnog predjela privukla je pažnju Ele Filipović, kickboksačice koja iza sebe ima četiri uzastopna naslova svjetske prvakinje i jedan poklopac pakiranja ruske salate "Tvornice ulja Zagreb". 

Još uvijek se jasno vidi logotip s crvenom zvijezdom, a već na prvi pogled da se naslutiti kako se radi o današnjoj "Zvijezdi", poznatoj po proizvodnji majoneze, ulja i maslaca. 

Jeste li znali da je upravo "Zvijezda" proizvela prvi margarin na Balkanu? Do tada je stanovništvo slabo i poznavalo tu namirnicu. 
I proslavljeni Margo i ova manje poznata salata produkt su istraživanja tržišta, eksperimentiranja s novitetima u gastronomiji. 

Primjerak ruske salate iskopane u Makarskoj datira iz 1981. godine. Tada je "Tvornica ulja Crvena zvijezda Zagreb" tržištu ponudila prve salate s povrćem i mesom na bazi majoneze. Nastale su "Ruska", "Francuska" i "Salata sa mortadelom". 

Na omotu koji je netko prije skoro četrdeset godina jeo ispod borova pokraj valova, još se vidi natpis: "Zvijezda" tvornica ulja Zagreb, OOUR proizvodnja Zagreb, neto masa: 180 grama, rađeno po proizvođačkoj specifikaciji sastav: majoneza, meso, povrće i začini, konzervirano sorbinskom kiselinom rok upotrebe 21 dan, datum proizvodnje otisnut na dnu pakiranja".

Danas "Zvijezda" nema rusku salatu u ponudi, ali ima francusku. 

Kako god da ih nazivali, nisu baš blizu originalne recepture. Ruska ili Oliverova salata nastala je 1860. godine u moskovskom elitnom restoranu "Hermitage". Recept je bio strogo čuvana tajna, ali zna se da su od sastojaka stavljali meso divlje kokoši, rakove, teleći jezik, kapare, dimljenu patku, ocat, majonezu, senf i razna čudesa koja su danas zamijenjena jeftinijim varijantama, pa su tako kapari postali grašak i kiseli krastavci, teleći jezik šunka ili kobasica, a rakovi - jaja.

"Zvijezdina" Ruska salata bila je puno bliža ovoj modernijoj varijanti. 

Pronalazak njenog omota na Osejavi vraća nas u davnu 1916. godinu i počinje priču o uspješnom poduzetništvu, o ekspresnom razvoju proizvodnje kakvog danas teško da možemo zamisliti, ali i o stradavanjima Židova. 

Prije 104 godine, usred neimaštine Prvog svjetskog rata, u Zagrebu je osnovano dioničko društvo "Prva hrvatska tvornica ulja". Nalazila se u Palmotićevoj 82, a već u godinu dana postojanja proizveli su 800 tisuća litara ulja. 
Tvornica je pokrenuta s osnivačkim kapitalom od 500 tisuća kruna. Glavni dioničari bili su veletrgovci Samuel i Šandor Aleksander, arhitekt Vjekoslav Heinzel, dr. Stanko Švrljuga, ravnatelj Eskomptne banke i Alfred Pick, trgovac iz Graza.

Već tri godine kasnije, 1920., proizvodna hala postaje pretijesna, pa se osoblje i skromna mašinerija sele u Branimirovu ulicu, da bi samo četiri godine kasnije "Prva hrvatska tvornica ulja" podmirivala nevjerojatnih 55 posto ukupne potrošnje ulja u državi. Radili su i repičino ulje za rasvjetu, veoma važno za rad željeznica.

Čak četiri tone jestivog ulja proizveli bi u samo 24 sata. Tehnološki napredak i dodatno ubrzanje dobivaju 1935. godine, kada su ugrađene automatske preše čime se kapacitet podiže s četiri na 35 tona rafiniranog ulja u danu, a uslijedilo je i minijaturno brendiranje - briše se podugački naziv "Prva hrvatska tvornica ulja" i postaju "Tvornica ulja - Crvena zvijezda, Zagreb", skraćeno "TUZ". 

Deset godina kasnije napuštaju zgradu u Branimirovoj ulici. U ovom stoljeću, nebrojno puta najavljivano je kako će se od nekadašnje uljare napraviti Centar za promicanje tolerancije, odnosno Muzej holokausta, no to se još nije dogodilo. 

Ta namjena nije odabrana slučajno. Osnivač prve "Zvijezde", Samuel David Aleksander veliki dio zarade davao je u humanitarne svrhe, pomažući siromašnim Zagrepčanima. Tijekom Drugog svjetskog rata i holokausta, Aleksander i njegova supruga našli su utočište u sanatoriju u Klaićevoj ulici. 1942. preselili su se u sanatorij Dr. Đure Vranešića, poznatog po skrivanju i spašavanju 80 židova. Tu Aleksander umire, 1943. godine. 

A negdje u to vrijeme bilježi se najveći otkup suncokreta od osnutka tvornice. 

Idućim rukovodiocima "Zvijezde" nije trebalo previše vremena da se odluče za napredak pa su iz zgrade u Branimirovoj prešli na Žitnjak, gdje kupuju 56 hektara zemlje i grade više nego ozbiljan pogon. Počinju tada i prvi istraživački radovi u tvorničkom laboratoriju za kontrolu proizvodnje. Sad se znalo što se pušta u prodaju! Mehanizira se doprema sirovine u prešaonicu, gradi se sušara za uljarice.

Proizvodnja slavnog Margarina započela je 1956. godine, da bi 1981. dobio nadimak Margo. "Zvijezdina" majoneza rođena je tri godine kasnije. I bili su to proizvodi po kojima će tvornica biti poznata i u idućem mileniju, pa iako je "Ruska salata" kao takva propala, "Zvijezda" je opstala. 

Sada je u stopostotnom vlasništvu "Fortenova Grupe", nasljednika "Agrokora".