Nesretni Drago dobio je sprovod dostojan čovjeka: 'Nastavio je pomagati ljudima i nakon smrti'

Zahvaljujući fra Ivanu Dominiku Iličiću te korisnicima i prodavačima časopisa za pomoć potrebitima Ulične svjetiljke, Drago Ognjičević u utorak je napokon dostojanstveno pokopan na riječkom groblju Drenova. Na vječni počinak ispratili su ga nekolicina ljudi i stihovi pjesme "Croatio, iz duše te ljubim", jer je, iako službeno nezaveden, bio branitelj. Dragec, kako su ga od milja zvali, bio je dobričina velikog srca koji je imao težak život.

- Imao je neku bijednu mirovinu, živio u neimaštini i siromaštvu. Nije bio beskućnik, ali je zbog nezavidne životne situacije prodavao časopis Ulična svjetiljka kako bi uspio nešto zaraditi - kaže njegov dugogodišnji prijatelj Mile Mrvalj, bivši beskućnik i voditelj udruge Fajter, koja pomaže beskućnicima.

Živio je sam, roditelji su mu preminuli, nikad se nije ženio niti imao ikoga svoga. Nakon potresa 2020., koji je oštetio zgradu u kojoj je živio s prijateljem, došao je u Rijeku. Živio je u brvnari na ulici, sve dok ga dobar Riječanin za sitne novce nije primio na stan. Pred kraj života obolio je od raka pluća, od kojeg je i preminuo. Posljednje dane proveo je u hospiciju i, za razliku od mnogih, tamo je bio sretan jer se napokon netko brinuo o njemu. No kako je imao malu mirovinu i nije primao socijalnu pomoć, nije imao ni pravo na besplatan pokop koje imaju beskućnici koji primaju navedenu pomoć i kojima pogreb u takvim slučajevima rješava država.

Zato je njegovo tijelo dva tjedna ležalo u hladnjači u mrtvačnici dok se nije oglasio fra Ivan Dominik i pozvao dobre ljude da pomognu uplatama na račun Uličnih svjetiljki, kako bi nesretnom Riječaninu bio omogućen sprovod dostojan svakog čovjeka.

- U ovom slučaju sustav je na neki način zakazao jer je i Drago potrebit, bez obzira na to što nije bio beskućnik. Pokušavao mu se srediti besplatni pokop preko države, ali to nije uspjelo. Stoga sam pozvao dobre ljude na akciju prikupljanja sredstava za dostojan ukop - rekao je fra Ivan Dominik, koji se za Dragina života pobrinuo za nekoliko mjesečnih stanarina za njegov smještaj.

Odaziv ljudi koji su pomogli bio je velik te je Dragec nakon smrti uspio ono što za života nije.

- Zahvaljujući mnogim donacijama prikupljeno je i više novca nego što je potrebno te će ostatak biti namijenjen potrebitima. Nažalost, ima još puno korisnika sa sličnim tužnim sudbinama. Drago je za života sa svima dijelio ono malo što je imao, ali nije mogao ovako konkretno materijalno pomagati druge. Zahvaljujući dobrim ljudima uspio je to nakon smrti. U to ime planiramo napraviti i jedan spomenik za sve beskućnike koji nakon smrti ostaju bezimeni i zaboravljeni - kaže fra Ivan Dominik, koji je molitvom ispratio Dragu na vječni počinak, za koji se pobrinula uprava Uličnih svjetiljki.

- Nismo ga poznavali, za njegovu tužnu priču čuli smo iz medija. Bez obzira na to došli smo ga ispratiti na vječni počinak, kako i priliči svakom čovjeku. Nije imao nikog svog, ali, eto, ima nas - rekla nam je nekolicina ljudi koji su došli na sprovod.

Nažalost, Drago nije jedini koji nije ostvarivao pravo države na naknadu za pogrebne troškove. Samo u Zagrebu postoji 20.000 ljudi koji su u situaciji kao što je bio on.

- To su ljudi koji su duboko u siromaštvu. Imaju mizerna primanja od 150 do 200 eura i nemaju pravo na socijalne naknade, a time ni na besplatan ukop. Imali smo situaciju čovjeka iz Garešnice koji je preminuo u Zagrebu, a brat ga je htio pokopati u rodnome mjestu, ali mu nije mogao platiti prijevoz ni ukop pa su ga pokopali u Zagrebu u NN grobnicu. Zar nije to sramota - kaže Mrvalj.

Posljednje dane proveo u hospiciju. I bio je sretan

Drago je posljednje dane proveo u hospiciju i, za razliku od mnogih, tamo je bio sretan jer se napokon netko brinuo o njemu. No kako je imao malu mirovinu i nije primao socijalnu pomoć, nije imao ni pravo na besplatan pokop koje imaju beskućnici koji primaju navedenu pomoć i kojima pogreb u takvim slučajevima rješava država.