Nepoznati Hrvati: "Evo ovako smo mi stvarali Hollywood..."

Na internetskoj stranici imdb.com posvećenoj filmu, uz ime Zagrepčanke Suzane Perić (61) upisano je više od stotinjak naslova na kojima je u posljednjih tridesetak godina radila kao glazbena urednica. 

24sata

Mnogi od njih nagrađeni su Oscarima, poput “Kad jaganjci utihnu”, “Philadelphia”, “Pijanist”, “Gospodar prstenova: Prstenova družina”, “Doba nevinosti”... Osim što je surađivala s mnogim legendarnim redateljima, radila je i s mnogim glazbenicima i skladateljima, a među njima je i najslavniji filmski skladatelj Ennio Morricone. Posao ih je spojio na četiri filma, pa su u međuvremenu postali prijatelji. No prva suradnja davne 1987. godine počela je, kako kaže Suzana Perić, s velikim iskušenjem: 

- Nakon Akademije u Zagrebu otišla sam 1977. na dodatno usavršavanje u Chicago Film School, a potom u New York. Krenula sam trbuhom za kruhom, a New York je bio logičan odabir jer se u toj multikulturnoj sredini nitko ne osjeća strancem. Osim toga, puno mi je pomogao montažer Sam O’Steen, koji mi je otvorio vrata u svijet filma i zahvaljujući kojem sam dobila jedan od prvih velikih poslova - kaže Perić. 

Godine 1987. Roman Polanski okupljao je ekipu za triler “Frantic” s Harrisonom Fordom i Emmanuelle Seigner u glavnim ulogama. O’Steen je Suzanu preporučio Polanskom pa je odmah otputovala u Pariz na razgovor. 

- Uzeo me u ekipu i rekao mi da će glazbu za film skladati Morricone. Pomislila sam: ‘No nazdravlje! Em Polanski, em Morricone!’ Premrla sam od treme i pripremala se mjesecima unaprijed samo da mi se ne zalomi pogreška - prisjeća se. U to vrijeme filmska glazba snimala se uz orkestar u studiju u kojem se na platnu projicirao montirani film. 

Na prvom zajedničkom filmu premrla je od treme

- Na tom snimanju sjedili su svi najvažniji ljudi, od Polanskog do producenta i svih urednika. Ja sam, kao glazbena urednica, na filmskoj traci morala nekom jarkom bojom označiti liniju koja je trajala tri sekunde da bi dirigent, u ovom slučaju Morricone, znao kad počinje glazba pod određenu scenu. No umjesto s lijeva na desno, ja sam linije ucrtala s desna na lijevo. 

Počne film, Morricone gleda i kad je shvatio pogrešku, počeo je pred svima urlati iz sveg glasa: ‘Što je ovo? Tko je to napravio!? Sve scene su naopako označene!’. Skamenila sam se, a on se okrenuo prema meni i kad je vidio moje izbezumljeno lice, nasmijao se i rekao: 

‘Ma ne vičem ja na tebe! Ne brini se, bit će sve u redu! Snimit ćemo!’. Isti dan me pozvao k sebi na ručak i tamo sam upoznala cijelu njegovu obitelj. 

Ima četvero djece i predivnu suprugu Mariju s kojom je u braku od 1956. Ona je fenomenalna osoba, srdačna i doista vrhunski kuha. Ennio je pak vrlo temperamentan, strastven i vrlo impulzivan umjetnik. Pravi Talijan. Obiteljski je čovjek i silno vezan uz svoju suprugu i djecu - ističe Suzana. S Morriconeom je surađivala još tri puta. 

DPA/Pixsell

Nakon “Frantica” ponovno su radili na filmu Briana de Palme “Žrtve rata”, u kojem su igrali Michael J. Fox i Sean Penn, a zatim još dva puta. Godine 1993. surađivali su na filmu “Vuk” redatelja Mike Nicholsa s Jackom Nicholsonom i Michelle Pfeiffer te 1999. u de Palminom hitu “Misija na Mars”. Od Morriconea sam mnogo naučila o filmskoj glazbi, to više što smo o poslu razgovarali i na radnim ručkovima i večerama, pa i tijekom obiteljskih druženja. 

Obično bismo se našli oko stola 2-3 dana prije početka snimanja i diskutirali. Naučio me što su to tzv. overtones, objasnio mi njihovu funkciju, naučio me glazbenoj fizici te dramaturgiji filmske glazbe. Vrhunski je poznavatelj orkestracije i komponira matematičkom preciznošću poput Bacha. Osim toga, vizualan je tip, pa bi najprije odgledao montirani film, a onda skladao glazbu na temelju impresija. Njegov sustav rada je takav da najprije sklada nekoliko tema, a onda ih prezentira redatelju kao generalne ideje. Nakon što se dogovore i odaberu jednu ili dvije teme, Morricone bi prionuo skladanju, hvali ga Perić. 

Kad je glazba komponirana i film montiran, sve dolazi u Suzanine ruke. Njezin je zadatak objediniti glazbu i kadrove, što znači da njezina intervencija daje konačan glazbeni identitet filmu. - Upamtila sam jednu njegovu rečenicu, koje se često sjetim: ‘Glazba mora otkriti scenu, a ne pokriti je’ i toga se držim - ističe. Kako kaže Suzana, kad vas Morricone prihvati, onda postajete dio njegove obitelji.

A on i njegova supruga Maria često su ugostili Suzanu kad bi došla u Rim. - Morricone ne voli putovati, pa sam ja dolazila k njima. Ali kad bi oni došli u Ameriku, pozvala bih ih k sebi doma. Već s vrata je znao vikati: 

‘Ako mi ne skuhaš aglio olio e peperoncino, okrećem se na peti i odlazim’! Nikad nismo imali vremena za komplicirana jela, ali sjećam se da je volio pojesti teleće pečenje - prisjeća se Perić. 

Dodala je kako Ennio sve manje radi filmsku glazbu. Najviše ga traže za visokobudžetne filmove, a u takvim projektima producenti određuju pravila igre, što mu se ne sviđa, pa se sad posvetio skladanju isključivo komorne glazbe i baleta. 

- Zato se iznimno veselim njegovu koncertu u travnju u Zagrebu sljedeće godine jer s kćeri u Hrvatskoj provodim uskrsne praznike - kaže Suzana, koja najviše voli raditi niskobudžetne, alternativne filmove, jer tamo ima umjetničku slobodu. 

- Zanimljiviji su jer se ne rade po šabloni - ističe Suzana i dodaje da ni današnji klasik “Kad jaganjci utihnu” nije u to vrijeme bio visokobudžetni film niti je itko vjerovao da će to postati kultni film. Slično je bilo i s “Gospodarom prstenova - prstenovom družinom”, koji je imao gotovo 50 milijuna dolara manji budžet od “Spidermana”. 

Suzana je radila i na filmu “A Most Violent Year” s Jessicom Chastain, te  “A Walk in the Woods” s Robertom Redfordom i Nickom Nolteom. Taj film Redford je htio snimiti s Paulom Newmanom, ali se Newman razbolio i odustali su od tog projekta. 

Drugi film, “Ricky and the Flash”, režirat će redatelj filma “Kad jaganjci utihnu”. 

- To će biti fantastičan film o staroj rokerici koja nikad nije uspjela postati slavna, pa se pod stare dane vraća na scenu. Glumit će je Meryl Streep. Baš jučer sam bila na setu i nisam mogla vjerovati što vidim. Meryl je svirala gitaru kao prava rokerica. Za ovu ulogu ona je mjesecima išla na tečaj gitare - ispričala je Perić. 

Na pitanje tko je od poznatih glumaca i redatelja privatno ostavio na nju najbolji dojam, odgovorila je: 'S Johnatanom Demmeom surađujem niz godina na svim njegovim filmovima jer je odličan redatelj i čovjek. Od glumica volim Meryl Streep jer je neposredna i duhovita. Oduševila me i suradnja s Alom Pacinom na njegova dva filma, jedino što se on prilično boji novih ljudi jer je imao loša iskustva s paparazzima i žutim tiskom'.. 

Voli raditi s Grlićem i Aćimovićem

Kad govori o redateljima s naših prostora, kaže da obožava raditi s Rajkom Grlićem i Dejanom Aćimovićem te da ju je oduševio beogradski redatelj Darko Lungulov, s kojim je ove godine dovršila film “Spomenik Majklu Džeksonu”.

 - Voljela bih više raditi s domaćim redateljima, ali me baš i ne zovu - kaže Suzana. Na opasku da se možda boje, smijući se, odgovara: - Pa recite im da se ne boje! Ako sam u Americi, još znam odakle sam i ponosna sam na svoje podrijetlo. Kad čovjek godinama živi vani, sve mu je važnije vraćati se u domovinu. Zbog kćerinih školskih obveza ne mogu biti češće u Zagrebu, ali ljeta provodimo u vikendici pokraj Makarske. I molim da istaknete da i moja kći govori hrvatski - hvali se Suzana. 

Vanji je rad s Baldwinom donio nominaciju za Emmy

A u Americi su i drugi Hrvati ostvarili zavidne karijere. Jedan od njih je Zagrepčanin Vanja Černjul (46), snimatelj i direktor fotografije, koji je snimio više od 40 naslova, a na podugačkom popisu zvijezda s kojima je surađivao su i Mila Kunis, Richard Gere, Andy Garcia, Matthew Broderick... 

Screenshot/N1

Trenutačno radi na serijama “Marco Polo”, “Televizijska posla” i “Orange is the New Black”. Vanja je diplomirao na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu, a spletom okolnosti završio je u New Yorku, gdje i danas živi. Na terenu je, kaže Vanja, počeo raditi kao ratni snimatelj, nakon čega je odlučio otići u inozemstvo jer je situacija s hrvatskim filmom ranih devedesetih bila potpuno beznadna. 

- U to vrijeme sam imao romantičnu viziju New Yorka kao grada u kojem nema groznih predrasuda koje su mi obilježile mladost, pa sam odlučio probati tamo - prisjeća se Černjul. Dodaje kako su ondje svi željeli biti režiseri i producenti, a on je bio jedan od rijetkih koje je zanimala filmska fotografija. 

Prvi film “I’ll take you there” snimio je u mjesec dana nakon završetka studija. Taj posao je dobio slučajno. Dodaje kako je imao sreću da je zapeo za oko režiseru Richardu Shepardu. 

- Te 2006. imao sam dva filma na Sundance festivalu, što sam smatrao ogromnim uspjehom, on ih je oba vidio, a bilo mu je zanimljivo i što sam iz Hrvatske jer se tad spremao snimati ‘Lov u Bosni’. On me preporučio i za ‘Televizijska posla’ - rekao je. Hit serija s Alecom Baldwinom i Tinom Fey u glavnim ulogama donijela mu je i prvu od dvije nominacije za Emmy. 

Nominacijom za Emmy može se pohvaliti i snimatelj iz Požege Igor Martinović (47), koji već 20- ak godina živi i radi u New Yorku. Zaslužio ju je za svoj rad na seriji “Kuća od karata” s Kevinom Spaceyem.

Screenshot

Snimanja su, kaže, bila naporna jer se radilo više od 10 sati dnevno. Radio je i na velikim projektima poput dokumentarca “Čovjek na žici”, nagrađenog Oscarom, horora “Silent House”... 

Kod brata u Ameriku otišao je 1993. Prije nego što je dobio prvi posao u struci, radio je kao električar, prodavao je sladoled te je dijelio letke. 

Američki san ostvarila je i zagrebačka kostimografkinja Sanja Milković Hays (56), koja je uz baku krojačicu još kao tinejdžerica naučila šivati.

 Iako je u Zagrebu diplomirala arhitekturu, ljubav prema filmu na kraju je prevladala. Dosad je radila na franšizi “Brzi i žestoki” i “Total recall”. Druži se s Michelle Rodriguez i Kate Beckinsale.