Nemaju predrasude: U muškoj školi mi cure smo četiri kraljice

Prošle godine sam mjesec dana bila jedina cura u školi od oko 750 učenika! Trajalo je to samo mjesec i pol dana, otkako su u svibnju otišli maturanti, pa dok nama ostalima nije završila školska godina. Do tada je bilo nekoliko djevojaka u četvrtom razredu, ali su me ostavile samu među dečkima poslije mature.

POGLEDAJTE VIDEO SPECIJAL:

Pokretanje videa...

01:16

Ispričala nam je to Karla Pavić (16), drvodjelna dizajnerica u Srednjoj strukovnoj školi “Vice Vlatkovića” u Zadru. Žensko društvo u muškoj školi čine joj još samo tri kolegice: Klara Lazanja (14), tehničarka za računarstvo koja želi biti autolimarka, te Petra Basa (16) i Darija Belašić (15), tehničarke za vozila i vozna sredstva ili skraćeno autoelektričarke koje žele biti vojnikinje. Djevojke su izabrale strukovnu školu, koju obično biraju dečki, ali smatraju da je zastarjelo zanimanja dijeliti na muška i ženska te da one mogu baš sve što i dečki, samo nekad još i bolje. Ponekad neobično izgleda kad nekog dečka maknu ispod haube motora i kažu: “Pusti, ja ću”, ali svakog čuda za tri dana dosta. Nitko ih ne diskriminira, a s vremenom se svi naviknu na žene u muškom poslu.

- Meni je otac autolimar i užasno mi se sviđa taj posao. Svaki slobodan trenutak provodim s ocem u radionici. Kad završim četiri razreda srednje škole bit ću tehničarka za računala, ali odmah upisujem doškolovanje za autolimara. Točno znam što treba napraviti na oštećenom automobilu, recimo u prometnoj nesreći. Najprije se izravna karoserija ako je iskrivljena. Ako je boja oštećena, nanosi se šprickit, pa se ispuše kompresorom da ne bude masnoće, a onda bacimo boju i završni lak - kao iz rukava “sipala” je Klara Lazanja, koja ocu nekad pomaže i u popravcima motora.

- Odmalena sam odrasla uz automobile. To je moja ljubav i želja mi je da se time bavim. Najdraži auto mi je Alfa Romeo, prvi motocikl koji sam imala bio je Yamaha Aerox od 50 kubika, a moja Honda NSR 125 RR je moja ljubav prevelika koju volim kao da je živo biće. Jer moj najvažniji citat je onaj bajkerski “Motor u srcu, kaciga na glavi, benzin u krvi, anđeli čuvari”. Nekad mi se čini da bih se, kad bih padala s motocikla, bacila pod njega da se ne ošteti - kaže Klara.
Karla Pavić, buduća drvodjelja dizajnerica, planira s ocem stolarom otvoriti biznis izrade namještaja kad završi školu. Ako ne postane teta u vrtiću, o čemu također razmišlja.

- Jako mi se svidio ovaj smjer. Jedina sam cura u razredu, ali je to bilo čudno samo prva dva tjedna prvog razreda. Sad je sve u redu, a inače mi je draže družiti se s dečkima nego s curama. Volim aute, motocikle i taj đir, pa imamo o čemu razgovarati - kaže Karla.

Petra Basa je pak prvi razred upisala u Šibeniku, ali se nakon toga prebacila u školu u Zadar.

- Stručni predmeti su dobri, a znala sam i neke stvari iz prvog razreda bivše škole. A onda sam jedan dan gledala vojnike u formaciji i to mi se jako svidjelo. Sve je na njima bilo super, od uniforme do stava, fizičke spreme, reda i discipline, izdržljivosti i spremnosti da brane svoju domovinu. Sve sam istražila na internetu i zaključila - bit ću kadetkinja. Volim ja i automobile i motocikle, ali ne toliko kao Klara i Karla - rekla nam je buduća vojnikinja.

Njezinu kolegicu sa smjera autoelektričarke Dariju Belašić otac je već naučio voziti automobil i traktor, a uskoro će, čim majka to dopusti, probati upravljati i kamionom.

- Otac mi je profesionalni vozač i u garaži uvijek ima svakakvih vozila jer je završio školu za automehaničara. Ja razmišljam o nastavku školovanja u vojsci ili policiji. Automobili su mi draži od motocikala. Ljudi su se navikli na mene. Isprva bi me čudno gledali kad bi sve cure bile u haljinicama, a ja trčala za autima, ali navikli su se - kaže Darija, koja se iz turističke škole prebacila u strukovnu, gdje se osjeća puno bolje.

- Naš je jedini ‘grijeh’ što nismo šminkerice. Ali, pripazite, to nikako ne znači da se mi ne znamo urediti kad se nama prohtije - zaključuju četiri učenice.