Nekada su lovili vještice, a sada su na meti političari...

Jednom davno u Hrvatskoj su sudili nepismeni porotni sudovi, sastavljeni od iskusnoga stanovništva “vičnoga pravu”, tako stoji u najstarijim dokumentima. Njihovim presudama potvrđivao se orijentir ispravnoga ponašanja unutar društvenih aktera koji ukrštaju argumente. Tužitelj po službenoj dužnosti s golemim činovničkim aparatom kaznenoga progona bio je nezamisliva pojava, koliko i današnja trodioba vlasti.

Imperativ o vlast zakona, a ne ljudi - u Hrvatskoj, korak po korak, apliciran je od 17. stoljeća, nakon teksta o obvezujućem postupku kaznenih sudova, koji je u Beču sročio Ferdinand III.

U 21. stoljeću glasovit po članku 60. posvećenom vješticama, smatra se zanimljivim samo kao egzotični pokazatelj pogubne znanstvene zatucanosti tadašnjega univerzuma o funkcioniranju prirodnih sila. U najdosljednijoj provedbi Ferdinandeje, golemi agrarni deficiti Banske Hrvatske u plodinama, stoci i ljudima tijekom drastičnih klimatskih anomalija sredinom 18. st., Ignat Egger u studenome 1751. pripisao je skupini žena s istoka Medvednice uz zasluženu smrt na lomači. Štoviše, apsolutno prve u hrvatskoj povijesti na svojim su leđima ponijele danas najmoderniji kriminalni status zločinačke organizacije, “consortium malaficarum”. Premda je nakon toga vještičarenje potiho nestalo iz kataloga kaznenih djela na hrvatskom prostoru, načelo vladajuća superiornosti Zakona, kao trajne stečevine europske civilizacije, nikada nije postala upitna, čak bez obzira na to što je legalizirala rasne progone europskih država tijekom 20. stoljeća.

>>> Više pročitajte u Expressu