Nekada i sada: 'Danas se svi čudimo vremenu ko pile glisti'

Vremenski ekstremi sve su jači, na što godinama upozoravaju stručnjaci. Klima se mijenja, a za to je zaslužan i čovjek. Pa ipak, Ivan Rotar (81) iz Pleternice kaže da je u njegovu ne kratkom životu bilo svakakvih vremena.

– Sjećam se godina kad je snijeg počeo padati od 18. listopada i nije odlazio do Uskrsa. Počeo bi padati na Sv. Luku. Bile su takve hladnoće da su stabla pucala u šumi. Bilo je godina kad je bilo toplo da se za Božić na polnoćku išlo u sakoima ispod kojih smo nosili košulje kratkih rukava - prisjeća se Ivan. Tad u selu, kazuje ovaj umirovljeni krojač, nitko nije imao radio, nije bilo ni novina.

- Jedino su se babe bavile prognozom vremena pomoću nekih brojanica. One su to na svoj način bilježile i predviđale kakvo će vrijeme biti, bile su dosta uvjerljive. Danas se sve napuhuje, kad čovjek čuje prognozu, dobije dojam da je kraj svijeta. Malo vjetra, kiša, pokoja munja i zbog toga se stvori tolika halabuka - kritičan je Ivan.

Dok je bio mlad, prisjeća se jednog djeda.

- Kad su ga pitali kakvo će vrijeme biti sutra, rekao je da će kišiti. Ali sutra nije bilo kiše, pa su mu rekli: ‘Djede, nema kiše’. On bi rekao: ‘Velika je Eropa’, nije znao reći Europa, ‘sigurno je negdje padala’ - govori Ivan. Kaže da je ljudima teško ugoditi kakvo bi vrijeme trebalo biti. On ipak najviše vjeruje svojim zglobovima koji nepogrešivo najavljuju svaku promjenu vremena. Pa nam je ispričao i vic o vremenu.

- Indijanski vrač siđe u grad i ode do meteorologa da ga upita kakva će biti zima. Ovaj mu kaže da će zima biti hladna i ljuta. Vrati se vrač u selo i kaže Indijancima da sakupljaju drva jer će biti zima duga i hladna. Tako je vrač radio tri godine, ali zime su bile blage. Vrač polako gubi vjerodostojnost, ali opet ode meteorologu. Ovaj mu reče da će zima biti hladna i jaka. Vrač ga upita kako zna. On pogleda kroz prozor i kaže mu: Pa Indijanci već treću godinu sakupljaju drva.

A Šime Gržan (87) iz Zadra nije sakupljao drva nego milje po svjetskim morima i oceanima. Nagledao se svakojakog (ne)vremena.

- Ovih dana jest puhalo neobično jako, kako puše jednom u nekoliko godina, ali pamtim ja i žešće - kazao nam je kapetan duge plovidbe Šime.

Kaže da priroda zna podivljati. Sam je doživio valove do 15 metara koji bi prebacili brod od prove do krme. Kod nas, kaže, nema tako velikih valova.

- Bio sam na brodu Tankerske plovidbe, negdje u vrijeme Domovinskog rata, bilo je pred Božić i prevozili smo zelje iz Italije u Grčku. Prema ovim grdosijama danas, bio je to ‘manji’ brod od četiri ili pet tisuća tona. Nisam se mogao probiti od jakog juga, morali smo sidriti u zavjetrini iza Korčule. Prenoćili smo na sidru. Nisam ja od onih ‘morskih vukova’ koji idu u kontru da bi se dokazali i napravili se važnima pa izgube teret, stuku brod i iznerviraju posadu. Tko pozna more, ne upušta se u avanture. Unatoč sidrenju, inspektor je na pregledu broda našao da je brod prilično ulupljen po dnu od udara valova. On je 1960. kao prvi časnik na brodu “Ravni kotari” plovio prema Japanu ususret tajfunu Hariette. Nakon tri dana plovidbe vratili su se.

- Izgubili smo šest dana plovidbe, ali smo ga izbjegli. Nakon bijega od tajfuna kapetan je novorođenoj kćeri dao ime Harieta, po tom tajfunu - kaže nam Šime, kojeg je jugo inspiriralo na stihove koji su kasnije uglazbljeni i postali hit pjevača Giuliana i Marijana Bana.