Nek' te kadija tuži, al' nek' ti pošteni kadija sudi: Novinarima se često sudi radi tužbi - sudaca

Kadija te tuži, kadija ti sudi.

Ta se izreka na ovim južnoeuropskim prostorima valja i provlači, izgovara s gorčinom i jadom i kronično je aktualna već stoljećima. Vezana je uz vrijeme turskih nasrtaja i osmanlijske vladavine na području Balkana. Riječ 'kadija' je u to vrijeme označavala pojam 'sudac'. Dakle, ova izreka, neposredno prevedena, znači: Sudac te tuži, sudac ti sudi.

Pojednostavljeno: nemaš šanse, htjelo se reći, ubijajući nadu u smisao otpora moćnom i nepoštenom sustavu.   

Neka obrazloženja govore kako ta izreka zapravo znači: bespravlje, nepostojanje nezavisnog suda, nemoć pred onima koji imaju pravo i silu u rukama.

Na žalost, navedena 'nemoć pred onima koji imaju pravo i silu u rukama' je naša svakodnevnica.

Negativna selekcija je dovela na čelne pozicije državnih i lokalnih vlasti, ključnih institucija, pravosuđa... nerijetko i ljude sumnjivog morala, neodgovarajućeg obrazovanja, kriminalnog nagona.

Takvi ne prežu ni od čega u obrani svojih interesa, pa umreženi u gore navedenim svim strukturama društva, imaju 'silu i pravdu u rukama', te je koriste i za zastrašivanje novinara i medija, ušutkivanje kritičara kriminalnog i koruptivnog djelovanja, uzrupaciju javnih dobara i tome slično.

Jedan od najefikasnijih načina za eliminaciju 'nepoćudnih' i 'lajavih' novinara koji ne služe propagandi nego previše preispituju sumnjivo djelovanje su upravo - sudske tužbe.

A kud ćeš gore nego kad te tuži - sudac.

Kadija te tuži, kadija ti sudi. 

Kada se Hrvatske tiče, ne treba tražiti dublji smisao ove izreke. Ona je posve primjenjiva na zbilju koju živimo. Naime, u posljednje vrijeme se u javnom prostoru sve češće govori o tzv. SLAPP tužbama (SLAPP je kratica od  Strategic lawsuit against public participation odnosno Strateška tužba protiv javnog sudjelovanja), odnosno tužbama (mahom) moćnih i utjecajnih osoba i skupina protiv novinara i medija, a u kojima nerijetko i prečesto tuženi budu izvrgnuti mukotrpnim i dugotrajnim iscrpljujućim sudskim procesima, te presudama po kojima moraju tužiteljima platiti enormne novčane iznose radi 'povrede ugleda i časti', a kojima se pribrajaju i brutalno visoki sudski troškovi, odvjetničke usluge itd.

U takvim primjerima, ako nekim rijetkim slučajem iza novinara ne stoji neka moćna medijska organizacija, taj lako može biti ušutkan za cijeli život, a egzistencija njegove obitelji ozbiljno ugrožena, kao i njegovo zdravlje.

U slučaju tužbe protiv medija, takvi manji mediji, pogotovo ako se bave zbiljskim novinarstvom, te nisu pod kontrolom, utjecajem i paskom moćnika, najčešće mogu biti trajno eliminirani s medijske scene, na radost i veselje gore opisanih umreženih koruptivnih struktura.  

 Naime, nedavno smo na široko o tome na ovim stranicama o velikom projektu Borba protiv SLAPP-a u Hrvatskoj  kojeg su pokrenuli Hrvatsko novinarsko društvo, krovna udruga medijskih profesionalaca u Hrvatskoj, te Centar za demokraciju i pravo Miko Tripalo, neprofitna i nestranačka organizacija  koja nastoji promicati i jačati demokratske ideje i  vrijednosti u Hrvatskoj, te vladavinu prava.

Podsjetimo, HND i  Centar Miko Tripalo proveli su opsežnu analizu 1333 presude protiv medija i novinara donesenih u razdoblju od 2016. do 2023. godine.

Ukratko, došli su do dramatičnog saznanja kako više od 40 posto svih predmeta, temeljeno na analizi Centra, nosi barem jedan tzv. SLAPP-indikator, a među tim predmetima, Centar je mišljenja da njih više od polovica sadrži nekoliko, odnosno više od samo jednog indikatora koji upućuje kako se radi o takvoj vrsti tužbe.

A sad o tužbama sudaca...

Inače, istražitelji su od strane Ministarstva pravosuđa i uprave, kao i općinskih i županijskih sudova Republike Hrvatske, pribavili  ukupno 1.333 sudskih odluka i zapisnika, od kojih je 19 sudskih odluka u kojima su suci bili tužitelji/privatni tužitelji.

 Od tih 19 sudskih odluka, 17 ih je spadalo u vrstu građanski predmet (vodio se parnični postupak), a 2 sudske odluke su spadale u kazneni predmet (vodio se kazneni postupak). Od 17 odluka koje su spadala u građanski predmet, njih 16 je bilo radi naknade štete, dok je 1 sudska odluka bila radi naknade štete i istovremeno radi ispravka informacije.

 Od 19 (devetnaest) sudskih odluka u kojima su suci bili tužitelji/privatni tužitelji, u njih 14 je pronađen jedan ili više SLAPP indikatora. Stoga su za čak 13 predmeta izrazili mišljenje da bi se moglo zaključiti da se radi o SLAPP predmetu (to znači da sadrži više SLAPP indikatora na temelju kojih se može zauzeti mišljenje da se zaista radilo o SLAPP predmetu čiji je cilj mogao biti stvaranje tzv. odvraćajućeg učinka ili dr.). Analizirajući 2 (dvije) sudske odluke koje su bile vezane za kazneni predmet, jedna je bila vezana za kazneno djelo klevete, a jedna je bila vezana za kazneno djelo uvrede, ističu.

U 17 sudskih odluka koje su bile vezane za građanski predmet, odnosno koje su bile vezane za parnične postupke radi naknade štete zajednička karakteristika je da su postupci vođeni radi znatno visokih iznosa naknade štete koje su tužitelji potraživali.

I letimičnim pregledom navedenih slučajeva je vidljivo kako su u navedenih 19 sudskih odluka u kojima su suci bili tužitelji /privatni tužitelji za naknadu 'štete' potraživali značajne svote novca: od najmanje 30.000 kuna, odnosno 4000 eura, pa do 150.000 kuna (20 tisuća eura).

Aritmetička sredina iznosa naknade štete koji se tražio: oko 70.000,00 kn, odnosno oko 9.290,60 EUR. Ono što je važno istaknuti je da visok iznos naknade štete koji se zahtijeva od strane tužitelja znači visoku vrijednost predmeta spora koja izravno utječe na visinu sudskih i odvjetničkih troškova. Dakle, vrijednost predmeta spora izravno je povezana sa sudskim troškovima (primjerice trošak sudske pristojbe propisan Uredbom o sudskim pristojbama), kao i odvjetničkim troškovima (trošak odvjetnika određuje se sukladno Tarifom o nagradama i naknadama odvjetnika). Veća vrijednost predmeta spora znači veći sudski i odvjetnički troškovi.

Možete li zamisliti što to znači za mali medij ili samostalnog novinara sa skromnim ili jedva zamjetnim naknadama za svoj rad?  

Također, ne smije se zanemariti i utjecaj zakonskih zateznih kamata koje teku tijekom cijelog trajanja postupka. Navedeno znači da ako postupak dugo traje i sud na kraju usvoji tužbeni zahtjev, tuženik je dužan naknaditi, pored zahtijevanog iznosa naknade štete, i zakonske zatezne kamate koje zbog dugog tijeka postupka znaju doseći ili čak premašiti i iznos zahtijevane naknade štete.

Ipak, doznaje se od sudionika na projektu, u većem broju slučajeva koje su analizirali, suci su bili odbijeni ili su preinačene prvostupanjske odluke da je dodijeljen manji iznos.

U dva predmeta sud se pozivao na Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i/ili Europski sud za ljudska prava i/ili praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske.

U dva predmeta je razvidno kumuliranje tužbenih zahtjeva. To znači da se pored naknade štete tražilo još nešto – objava ispravka i uklanjanje spornog članka.

U četiri građanska predmeta je tuženik postupio sukladno zahtjevu za ispravak koji je tužitelj podnio, ali sudovi nisu valorizirali navedeno tijekom odlučivanja o osnovanosti tužiteljevog tužbenog zahtjeva, odnosno nisu utvrdili je li navedenim postupanjem tuženika bila naknađena šteta tužitelju.

Glede dva kaznena predmeta, onaj koji je vođen radi kaznenog djela klevete je završio osuđujućom presudom, dok je onaj glede kaznenog djela uvrede završio rješenjem o obustavi postupka.

Pregledom svih odluka može se uvidjeti relativno dugo trajanje sudskog postupka (tri godine i više).

U razgovoru s kolegama koji su bili meta ovakvih sudskih tužbi, te su na koncu i izgubili sporove, mogli smo doznati kako su neki od njih, premda po prirodi hrabri, odlučni, nepotkupljivi i čvrsti, priznali kako i dalje osjećaju nelagodu kada govore ponovno o tim traumatičnim iskustvima, pa nerado istupaju u javnosti govoreći o tome.

Posve ih razumijemo.

Nerijetko su neki dijelovi sudskih odluka u slučajevima sudaca protiv novinara ili medija bili u najmanju ruku začuđujući, da ne upotrijebimo neku intenzivniju riječ ili pojam koji bi bio utuživ.  

Na primjer, jedan je sud donio sudsku odluku u kojoj je istaknuto kako je neki članak nedvojbeno uvredljiv za tužiteljicu (sutkinju), te kako bi joj mogao prouzročiti duševne boli , te narušiti ugled i čast, pa da zbog toga ima pravo na naknadu neimovinske štete.  Stoga je taj sud presudio kako se tužiteljici koja je mogla imati duševne bolove dodijeli oko današnjih 5.000 eura plus zatezne kamate. Dakle, to je presuđeno na temelju mišljenja kako objavljeni članak predstavlja informaciju koja je mogla prouzročiti štetu nastalim duševnim bolovima.

Mogli?

I to je dovoljno za presudu?

Kadija te tuži, kadija ti sudi.

Ima li nade?

Ima, dakako.

Nikada se ne treba i ne smije izgubiti nada u pošteno i neovisno pravosuđe, kao ni u neovisno i pošteno novinarstvo. Pa parafrazirajmo:

Nek' te kadija tuži, al' nek' ti pošteni kadija sudi.