neznam jesmo li najopasniji ali najkvarniji svakako jesmo
ivek_988
09.12.2015.
Nisu ljudi vrijedni toliko da bi se mogli uopće uspoređivati sa životinjama
Dk
Deaktivirani korisnik
09.12.2015.
Pametni uspoređuju ljude sa satovima: neki žure, neki kasne, neki su točni, no većina je pokvarena. Živjeti i raditi sa životinjama je linija lakšeg otpora (ne
umanjujem vrijednost velikih ljubitelja životinja), uglavnom znaš što možeš iščekivati. Za život i rad s ljudima potrebno je puno više truda, živaca i vremena. Neusporedivo veća šansa za biti povrijeđen, oštećen, uništen. Ljudi su naš svjet, htjeli ne htjeli.
Prikaži još ↓
crazy mind
09.12.2015.
spada da je najbolja ona "ne nosi posao kuci". za rad sa ljudima treba pored dobre volje i talenta. imao sam krajem 80-ih iznimnog sefa (naslijedio sam ga). tak
ovi kao on se radaju za rukovoditelje. ni sam nisam spadao u lose ali smatram da je on bio roden za to a ja naucen (sa eventualno mrvicom talenta). kada radis takav posao nesmijes nista shvatati osobno i biti svjestan ogranicenja (i dobrih strana svakako) ljudi kojima rukovodis. mozda je prednost sto sam radio u sustavu gdje je jasno izrazena subordinacija cime su neke "civilne" situacije otkolnjene. smatrao sam da se onaj tko vodi mora isticati strucnoscu i da nesmijes tjerati ljude ono sto sam ne radis (ili nisi spreman uciniti). neznam dali sam imao srece ali sam iz svega izasao nepovreden (psihicki), jedino me "poskodovalo" fizicki ali bio je rat...
Prikaži još ↓
Dk
Deaktivirani korisnik
10.12.2015.
Kad se radi s ljudima moralo bi se biti lišen emocija i presjeći kad se ide kući. Današnji način rada, tužibaba telefoni zvani mobiteli i slične moderne inovaci
je, od većine nas stvaraju zaposlenike bar 14 sati dnevno. Uvijek postoji onaj glasić "možda netko istinski treba pomoć" što nije dobro. Puno je lakše ne raditi s ljudima ali.... nismo svi niti za to. Vidite poslove šefova sam uredno odbijala (uvijek ima načina dobiti taj dio "kolača" i volonterski kad se inatiš). Osobno smatram da žene nisu u ogromnom broju dobri šefovi osim - muškarcima:)
Prikaži još ↓
crazy mind
10.12.2015.
slazem se sa zadnjom konstatacijom :-) ali smatram da zene mogu biti iznimno dobri sefovi (kao i vrlo losi-isto kao i muskarci. ono sto sam uvjek cjenio kod zen
a na funkcijama sto najcesce neidu na "misice" kao muskarci vec traze druge puteve. i sam sam dugo odbijao poslove "sefovanja" ali su me digli na foru. nakon sto sam razrijesio probleme trazio sam da me vrate tamo odakle sam dosao (ucinili su to tek na pismeni zahtjev) ali su ubrzo nakon toga ponovno poceli gurati pa sam se igrom slucaja nasao na jos visoj poziciji. kako se vidik siri sto se vise penjete tako sam se i sam naso u poziciji da traze od mene da potpisem nebuloziu pa sam na vlastiti zahtjev umirovljen (imaosam poprilicno staza + rvi). ako zelite biti dobri u poslu koj radite svakako da je radno vrijeme "fleksibilno". imao sam srecu sto je u ovom slucaju bilo i dobro vrednovano (materijalno). radio sam i po 20-22 sata (normalno ne svakodnevno) ali kada bi zavrsio stvarno sam za taj dan ostavio posao iza sebe. o poslu izvan posla nisam nIKOME pricao (bio mi je i takav posao). sjecam se jednom tijekom rata u Dubrovniku svratio sam po momke u jedan lokal koj je vodila lijepa vlasnica pa su se u njemu skupljali gotovo svi nakon povratka sa linije. pored mene uz sank je stao casnik HV-a i poceo se hvaliti kako je on svakodnevno odgovoran za toliko mi toliko ljudi, tu i tu. blenuo sam u njega i doslo mi je da ga upucam jer se je znalo da je vlasnica bila dugouvezi sa oficirima bivse jna
Prikaži još ↓
crazy mind
10.12.2015.
nazalost ponekad moramo staviti opce interese iznad osobnih (prihvatiti obaveze koje ne zelimo). uvjek sam pokusavao objasniti da puste da "napreduju" (nakarada
n je sustav u kojem je "napredovanje" penjanje u hijerarhiji) oni koji to zele (nazalost cesto to zele oni kojima je jedina zelja (i kvalifikacija) biti "sef"). nakon rata sam radio za stranca kao savjetnik i u timu sam imao covjeka koj se je stalno pokusao strancu nametnuti kao zamjena za mene (za manju placu). jednom me je vlasnik tvrtke pozvao i rekao mi sto isti radi (znao sam to ibez njega). lijepo sam ustao pruzio ruku i rekao da mi je bila cast raditi u njegovom timu ali da smatram da bi svakako bilo u interesu poslovanja smanjiti "rashod" (moju placu) i da smatram da je pametno da prihvati bolju ponudu. vlasnik je blenuo u mene i rekao da je moja nesudena zamjena totalni kreten i da mu ja urucimn otkaz. odgovorio sam da sam kod potpisa ugovora naveo da JEDINO necu voditi kadrovsku politiku tvrtke. mogu raditi sa svakim tko udovoljava elementarnim poslovnim kriterijima a kadroviranje prepustam njima. jedini "sukob" sa vlasnikom imao sam kod napustanja tvrtke. kada sam rekao da odlazim zamoljen sam da ostanem jos odredeno vrijeme. kada je vrijeme isteklo pitao sam gdje predajem sl.vozilo i opremu koju sam imao a covjek koj je vodio ured je rekao da "gazda" zeli da jos ostanem. odgovorio sam mu da smo dogovorili sve i da sam rekao da je sutra zadnji rok- covjek je odgovorio da je vlasnik vrlo ljut pa sam mu rekao da bolje da se rastanemo prijateljski jer ako cemo o ljutnji on nije ni vidio sto je ljutnja dok ne dodem u ured. rastali smo se vrlo prijateljski a stranac je nakon godinu dana zatvorio tvrtku i otisao-nasi su ga opako pljackali (bez mene u "sustavu" normalno)
Prikaži još ↓
Dk
Deaktivirani korisnik
10.12.2015.
Pa dobro, složili smo se da su žene bolji šefovi muškarcima. Osobno nisam imala niti jednu dobru šeficu, previše su bile podložne slušanju priča sa strane, osje
ćaju ugroženosti njihove "funkcije", traljavom nazivu radnog mjesta (jaka stvar kad piše voditelj ili rukovoditelj), podlijeganju osjećajima svih vrsta (pa i zavisti, nažalost, no nikad nisam skontala na čemu). Muškarci imaju drugačiju percepciju, idu jasno usmjerenom cilju i ne dopuštaju previše skretanja s puta. To su one biološke razlike, koliko god žene htjele biti ravnopravne i tamo gdje tome nije mjesto. Imala sam jednog šefa koji nije dopuštao da mu itko "soli pamet", bio je iritantan do bola, muljator do neba (nisu ga ulovili, bar ne još, kad ima veze gdje god treba), volio je malo zaviriti u čašicu pa se i neprimjereno hvalio dok su slušali i oni za koje je pogrešno ocjenio da su malo "spori" i nebitni. Nije dopuštao da se vrata njegovog ureda prema tajnici zatvore osim kad je on htio, pravdajući to činjenicom da je imao teški problem puno godina prije. Dakle dobio je svoju mjeru vrijednosti kad sam mu došla, zatvorila vrata (nije mogao vjerovati da netko ima toliku količinu protivljenja i iskazuje je javno), stavila dva papira na stol i rekla da čekam. Dakle....da postoji mogućnost vidjeti paru iz ušiju sa stisnutim zubima od bjesa bio bi oblak u pitanju. Nije rekao riječi, digao je slušalicu telefona i zaderao se na tajnicu (bez veze, i tako je prisluškivala iza vrata) nek u roku minute skupi sve šefove. Meni je rekao "vi sjedite tu". A ne, samo sam ga izvjestila da odoh raditi SVOJ posao. Vjerovatno je razmišljao o uručenju radne knjižice, no dotični papiri su mu u praznom proračunu firme spašavali stotine tisuća kuna.
Prikaži još ↓
Dk
Deaktivirani korisnik
10.12.2015.
Pamtim samo jednu situaciju kad je vrhunski stručnjak javno zatražio da rukovoditeljem bude imenovan njegov kolega po struci. Njegove su rječi bile: kolega je s
tručan u našem poslu, ima nas premalo za ono što radimo, ako ne postane šef otići će u drugi grad. Razlika u plaći je bila za njihova primanja zanemariva no čovjek je pravilno ocjenio da ego glede naziva radnog mjesta nije razlog zbog kojega ga valja izgubiti. Godinu dana poslije toga ovaj je gospodin svom egokolegi postao višenadređeni. Morao je progutati taj gorki zalogaj obzirom smo svi znali za onu prethodnu situaciju. Naravno puno toga ovisi o tome kakav je posao, firma, djelovanje na ljude (ne imovinu) u pitanju. Privatnik koje god vrste bio jako dobro zna koliko mu netko vrijedi, kako god ga zvao. Osim ako ocjeni da mu se zaposleni neće klanjati kad mulja. Zapravo izravno i pomoći u tome. Tada postoji ono sveto pravilo osobnog dostojanstva: uručiš mu uz osmjeh otkaz ugovora o radu, zahvališ na svemu i elegantno išetaš. Budu zanimljive reakcije za koje se čuje mjesecima poslije. Svemirska pravda, kako god je netko zvao, prije ili poslije dođe na svoje.
Prikaži još ↓
crazy mind
10.12.2015.
imao sam srecu da radim za skandinavce. njima je muljanje strano (barem onima koje sam upoznao). ali sve su nadoknadivali nasi. krali, varali, muljali-jedan je
izjavio da do 35 (bio je blizu 30-e) mora steci toliko da mu ni djeca nece morati raditi. uspio je prikupiti poprilicno ali nakon sto se je "razdruzio" sa skandinavcima brzo mu je krenulo nizbrdo i danas je dalje od zeljenog nego sto je bio na pocetku price. da svemirska pravda ponekad ipak pobjeduje. ekipa je znala da me nemogu kupiti i nisu mi nijednom ponudili da sudjelujem u dilovima. problem je bio sto se je ta ekipa u pocetku vrlo dobro "prodala" skandinavcima i tesko im je bilo otvoriti oci (sobzirom da se je vrlo dobro zaradivalo). tek kada je zarada pocela padati (pocetak krize) poceli su progledavati ali nazalost bilo je vec kasno
Prikaži još ↓
Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu 24sata te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona .